Poslovni broj: 19 Kž-312/2023-4

 

Poslovni broj: 19 Kž-312/2023-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marte Premec u kaznenom predmetu protiv optuženih D. B., J. D. i D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17.,118/18.,126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama naprijed imenovanih optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 19 KO-1593/2012-309 od 1. prosinca 2021., u sjednici održanoj 17. listopada 2023. u nazočnosti odvjetnika A. Ć., branitelja optuženog J. D., i zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Nataše Kramarić Tot,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Prihvaćaju se žalbe optuženih D. B., J. D. i D. M. te se stoga, ali i po službenoj dužnosti ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II              Uslijed odluke pod točkom I žalba ODO-a je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja su optuženi D. B., J. D. i D. M. proglašeni krivima i to optuženi D. B. zbog počinjenja u stjecaju dvaju kaznenih djela iz čl. 247. st. 1. i 2 . KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 84/21.) na način i pod okolnostima opisanim u točkama 1. i 2. izreke te presude, a optuženi J. D. i D. M. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisanog u točki I izreke te presude, te su optuženom D. B. na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 i uz primjenu čl. 48. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po deset mjeseci za svako kazneno djelo, nakon čega je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok su optuženi J. D. i D. M. na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svaki, s time da je na temelju čl. 56. KZ/11 prema svim optuženicima primijenjena (ispravno bi trebalo stajati da je optuženicima „izrečena“) uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi D. B., J. D. i D. M. u roku od pet godina ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1.              N. temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19 - sud prvog stupnja nije naveo puni naziv ovog Zakona niti je naznačio brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen sa svim svojim izmjenama i dopunama) oštećeni G. H. i A. B. upućeni su da svoje imovinskopravne zahtjeve u cijelosti ostvaruju u parnici.

 

1.2.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08-19 (ispravno se prvostupanjski sud trebao pozvati na čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08-19) optuženi D. B., J. D. i D. M. dužni su nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 13.417,50 kuna na ime troškova provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku M. S. na jednake dijelove, odnosno po 4.472,50 kuna svaki, optuženi J. D. dodatne troškove vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna po vještaku dr. V. P. i 1.904,00 kune na ime troškova vještačenja po vještaku dr. Ž. M., optuženi D. M. troškove pristupa A. B. na rasprave u ukupnom iznosu od 1.199,60 kuna, te optuženi D. B. i D. M. iznos od 4.000,00 kuna, a optuženi J. D. iznos od 5.000,00 kuna na ime paušalne svote.

 

2.              Ponajprije treba konstatirati da je izreka pobijane presude napisana protivnom Sudskom poslovniku, budući da ima više dijelova, a oni nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

 

3.              Protiv te presude su optuženi D. B. putem braniteljice J. Š., odvjetnice, optuženi J. D. putem branitelja A. Ć., odvjetnika, optuženi D. M. putem braniteljice M. K., odvjetnice, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe, a optuženi J. D. putem naprijed imenovanog branitelja i dopunu žalbe.

 

3.1.              Optuženi D. B. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu „na ponovni postupak“, a podredno da „donese presudu kojom se optužba odbija“.

 

3.2.              Optuženi J. D. žali se iz istih žalbenih osnova kao i optuženi D. B., ali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta „na ponovni postupak i odlučivanje“.

 

3.3.              Optuženi D. M. žali se iz istih žalbenih osnova kao i optuženi D. B. te predlaže da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi optužbe, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.4.              ODO se žali zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i predlaže da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženike osudi na kazne zatvora.

 

4.              Optuženi J. D. je putem branitelja A. Ć., odvjetnika, podnio odgovor na žalbu ODO-a u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da se ona odbije kao neosnovana.

 

4.1.              Ostali optuženici i ODO nisu uložili odgovor na žalbu.

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-367/2023 od 15. svibnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

6.              U skladu s čl. 475.s t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti odvjetnika A. Ć., branitelja optuženog J. D., i zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Nataše Kramarić Tot, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-22 provedena u odsutnosti optuženog J. D., budući da je uredno izvješten o njenom održavanju.

 

7.              Žalbe optuženih D. B., J. D. i D. M. su osnovane, dok je žalba ODO-a bespredmetna.

 

8.              Ovaj će se drugostupanjski sud najprije osvrnuti na one prigovore iz domene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka koji nisu prihvaćeni.

 

8.1.              Nije u pravu optuženi D. B. kada u žalbi tvrdi da je u činjeničnom opisu kaznenog djela nejasno i nerazumljivo u kom svojstvu je počinio kazneno djelo za koje se tereti, čime očigledno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08-22 mada izrijekom ne spominje tu zakonsku odredbu. Naime, iz činjeničnih osnova obaju inkriminiranih gospodarskih delikata posve je jasno vidljivo da ga se tereti da je kaznena djela iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 počinio u svojstvu direktora trgovačkog društva D. g. d.o.o. Z..

 

8.2.              Ne mogu se prihvatiti žalbene primjedbe optuženog J. D. koje su vezane za stadij istrage (dostava rješenja o provođenju istrage putem oglasne ploče; ispitivanje optuženog J. D. zamolbenim putem pred sudskim savjetnikom Županijskog suda u Splitu). To poradi toga što se ovdje zapravo radi o prigovorima koji se tiču bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22, a bitna postupovna povreda iz ove zakonske norme, ako je ona i učinjena u istrazi, a ne u fazi pripremanja rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude, ne može se tretirati kao bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe.

 

8.3.              Optuženi J. D. prigovara da je prvostupanjski sud nalagao provođenje vještačenja radi utvrđenja njegove raspravne sposobnosti po vještacima koji nisu bili odgovarajuće struke da pregledaju njegovu medicinsku dokumentaciju. Valja primijetiti da je ovdje riječ o pukoj i ničime argumentiranoj tvrdnji koja se kao takva ne može prihvatiti, tim više što ova opaska o stručnoj nekompetenciji vještaka nije ni na koji način konkretizirana.

 

8.4.              U žalbama optuženih J. D. i D. M. ukazuje se na neprijepornu činjenicu da je optuženi J. D. dao pisanu obranu, umjesto da je usmeno ispitan na raspravi, čime je prvostupanjski sud, po ocjeni ovih žalitelja, povrijedio načelo neposrednosti i kontradiktornosti. Ovako koncipirani žalbeni prigovor upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ipak nalazi da u konkretnom slučaju nije ostvarena ova relativno bitna proceduralna povreda. Prije svega valja primijetiti da je rasprava 1. prosinca 2021., koja je započela iznova te je nakon završenog dokaznog postupka i dovršena, na temelju čl. 404. st. 3. ZKP/08-19 (u raspravnom zapisniku se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na čl. 404. st. 4. ZKP/08-19) provedena u odsutnosti optuženog J. D.. Na toj raspravi je sud prvog stupnja pročitao pisanu obranu tog optuženika koju je u spis dostavio njegov branitelj i na tu procesnu radnju nitko od prisutnih stranaka (optuženi D. B. i D. M. te ODO) nisu imali primjedbe. Valja nadalje primijetiti da se u predmetnim žalbama optuženika ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost primijenjene odredbe čl. 404. st. 3. ZKP/08-19, već se samo ukazuje, kao što je rečeno, na povredu načela neposrednosti i kontradiktornosti (žalba optuženog J. D.), odnosno na povredu konfrontacijskog načela (žalba optuženog D. M.). Primjena procesno-pravnog propisa iz čl. 404. st. 3. ZKP/08-19 predstavlja na određeni način zakonom dopušteno odstupanje od načela neposrednosti, jer se rasprava pod točno predviđenim uvjetima može provesti i u odsutnosti optuženika koji nije iznio svoju obranu izravnom pred raspravnim sudom. Neosporavanjem ispravnosti primjene čl. 404. st. 3. ZKP/08-19 žalitelji su de facto pristali na otklon načela neposrednosti u izloženom kontekstu, a time što su bez primjedbi prihvatili čitanje pisane obrane optuženog J. D. ustvari su se odrekli konfrontacijskog načela. Sud prvog stupnja je, doduše, pročitao pisanu obranu jednog od suoptuženika, što inače nije predviđeno ZKP/08-22, međutim ovaj procesni čin, u kontekstu naprijed iznijetih razloga, nije utjecao niti je mogao utjecati na pobijanu presudu u smislu čl. 468. st. 3. ZKP/08-22.

 

Što pak se tiče žalbene primjedbe optuženog D. M. da mu nije bio poznat sadržaj spomenute pisane obrane, valja mu odgovoriti da ga u tome demantira raspravni zapisnik od 1. prosinca 2021. ( listovi 1348-1353) u kojem je konstatirano da je ista pročitana i da nema primjedbi (list 1350, str. 6. zapisnika).

 

8.5.              Slijedom izloženih razloga žalbe optuženika u tim dijelovima nisu prihvaćene.

 

9.              Međutim u pravu je optuženi J. D. kada u žalbi upozorava da bez njegove suglasnosti prvostupanjski sud nije mogao pročitati nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije M. S., čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22 premda se žalitelj izričito ne poziva na ovu zakonsku odredbu.

 

9.1.              Iz raspravnog zapisnika od 1. prosinca 2021. (list 1350, str. 6. zapisnika) proizlazi da je taj dokaz pročitan na temelju čl. 431. st. 1. t. 5. ZKP/08-19, a prema toj zakonskoj normi nalaz i mišljenje vještaka može se pročitati ako je vještak ispitan prema čl. 402. st. 2. istog Zakona koji propisuje: “Kada zbog nedolaska optuženika ili njegovog branitelja ne postoje uvjeti za održavanje rasprave, predsjednik vijeća može odrediti da se prisutni svjedok ili vještak ispita i bez vođenja rasprave ako se tome optužba i obrana ne protive.“ Iz stanja prvostupanjskog kaznenog spisa je razvidno da je naprijed imenovani vještak izradio pisani nalaz i mišljenje i da je potom ispitan 1. ožujka 2016. (listovi 946-948). Iako u tom zapisniku stoji da je s „glavne rasprave“, očito je da je zapravo riječ o izvanraspravnom zapisniku u smislu čl. 402. st. 2. ZKP/08-19. Međutim, problem je u tome da su na tom ročištu, pored državnog odvjetnika, bili samo optuženi D. M. i njegova braniteljica M. K., odvjetnica. B., dakle, da su s tog ročišta izostali optuženi D. B. i J. D., ali i njihovi branitelji, sud prvog stupnja nije imao ispunjene zakonske pretpostavke za izvanraspravno ispitivanje vještaka u skladu s čl. 402. st. 2. ZKP/08-19, s obzirom da je za tu postupovnu radnju nedostajala suglasnost naprijed spomenute dvojice optuženika (u slučaju izostanka njihovih branitelja) ili njihovih branitelja (u slučaju izostanka ove dvojice optuženika). Taj propust mogao se kasnije sanirati, ali je u tom slučaju sudu prvoga stupnja trebala suglasnost svih stranaka za čitanje, kako pisanog nalaza i mišljenja spomenutog vještaka, tako i njegova iskaza s ročišta 1. ožujka 2016., a tu suglasnost prvostupanjski sud nije ni tražio.

 

9.2.              Stoga je žalba optuženog J. D. u tom segmentu uvažena.

 

10.              U pravu su sva trojica optuženika kada u žalbi ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08-22 iako, doduše, ne iz onih razloga koji navode u pravnom lijeku. Naime, ispitujući pobijanu presudu u domeni žalbama istaknutog osnova iz naprijed naznačene zakonske odredbe po službenoj dužnosti, u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-22, ovaj je žalbeni sud uočio da predmetna prvostupanjska presuda uopće nema razloga o odlučnoj činjenici i da su iznijeti razlozi u znatnoj mjeri proturječni tako da se ona u tom dijelu ne može meritorno ispitati.

 

10.1. Naime, prema činjeničnom i pravnom opisu kaznenog djela iz točke 1. izreke osporene presude proizlazi da su optuženi J. D. i D. M. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. KZ/11 na način da je optuženi D. B. gospodarski delikt na štetu G. H. počinio na nagovor optuženih J. D. i D. M.. Međutim sud prvog stupnja uopće se ne bavi niti obrazlaže radnju poticanja pa je stoga nejasno na koji način je, tj. na temelju kojih dokaza i iz kojih razloga taj sud našao dokazanom ovu pravno relevantnu činjenicu. Osim toga prvostupanjski sud u tom kontekstu zapada u znatno proturječje kada u točki 28. obrazloženja navodi: „Sva trojica okrivljenika su od samog početka poslovanja znala da ovakav model u kojem budući kupci isključivo financiraju gradnju nije niti siguran, niti održiv no svejedno ovdje oštećenima se lažno predočava dokumentacija i tvrdi od strane sve trojice okrivljenika da će stanovi biti izgrađeni znajući pri tom da za to jednostavno nemaju niti dovoljno sredstava niti dovoljno osiguranih kreditnih linija temeljem kojih bi sigurno mogli završiti započete objekte tako da su doveli u zabludu i G. H. (što je očigledna greška u pisanju jer se zapravo radi o G. H.) i N. B. koji su doista i uplatili iznose navedene u izreci ove presude (...)“. To poradi toga što sud prvog stupnja na taj način de facto obrazlaže da su sva trojica optuženika u supočiniteljstvu počinili kazneno djelo iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 činjenično opisano u točki 1. pobijane presude, čime je njegovo obrazloženje u tom segmentu u izravnoj kontradikciji s činjenično i pravno opisanim djelom iz naznačene točke dispoizitiva, kojim se, kao što je rečeno, optuženi J. D. i D. M. ustvari terete za kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i. 2. u svezi s čl. 37. KZ/11.

 

11.              Iz razloga iznijetih u točkama 9. - 10.1. ovog obrazloženja valjalo je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-22 donijeti odluku kao u točki I izreke ovog rješenja.

 

12.              Postupajući u skladu s odredbom čl. 487. st. 4. ZKP/08-22 ovaj će se sud drugog stupnja osvrnuti i na ocjenu žalbenih navoda vezanih uz nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja i glede pravno odlučnih činjenica koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.

 

12.1.              Sud prvog stupnja će ponajprije raspraviti o odlučnoj činjenici poticanja optuženog D. B. od strane ostale dvojice optuženika na počinjenje kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 iz točke 1. predmetne optužnice, tj. razjasnit će je li optuženi D. B. u konkretnom slučaju postupao na nagovor optuženih J. D. i D. M. na način kako se tvrdi u tom dijelu optužbe.

 

12.2.              Također će se pomnije i s većom dozom kritičnosti pozabaviti pitanjem prijevarne namjere, odnosno subjektivne strane inkriminiranih kaznenih djela, a to poglavito u svjetlu činjenica koje proizlaze iz ugovora o prijenosu ugovora o ortakluku od 20. srpnja 2007. (listovi 136 - 138 spisa predmeta) i izjave - potvrde od 27. veljače 2008. (list 141 spisa predmeta). Naime, iz ovih isprava proizlazi da je D. g. d.o.o. Z., zastupana po direktoru D. B., prenijela svoja prava i obveze vezano za izgradnju stambenog objekta na k.č. 1778 i 1179 k.o. V. na K. g. d.o.o. Z. i to upravo zbog nemogućnosti ispunjenja svoje ugovorne obveze, dok potonje trgovačko društvo potvrđuje da je upoznato i preuzima sva prava i obveze koje D. g. d.o.o. ima prema G. H. iz Z. i N. B. iz O.

 

12.3.              Prvostupanjski sud će nadalje raspraviti pitanje alibija optuženog J. D. na koji se ovaj poziva vezano za potpisivanje predugovora i sporazuma datiranih 8. i 9. lipnja 2006.

 

12.4.              Isto tako raspravit će se pitanje navodnog kredita od 400.000,00 eura kod Zagrebačke banke d.d. i njenog storniranja od strane optuženog J. D., a na koje činjenice se u svojoj obrani poziva optuženi D. B., te će pokušati utvrditi slijed novca od izvršenih uplata od strane oštećenih G. H. i N. B..

 

13.              U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja izvest će sve do sada provedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba u cilju rasprave spornih pitanja koja su istaknuta u točkama 12.1.-12.4. ovog obrazloženja, pri čemu će neposredno ispitati optuženog J. D., te će zatim na temelju sveobuhvatne, savjesne i brižljive ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na bazi kojeg će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u smislu čl. 459. st. 5. ZKP/08-22, s time da će ujedno naročito paziti da ne ponovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je upozoren ovim rješenjem. Ako se na ponovnom suđenju eventualno utvrdi da je optuženi D. B. počinio obje inkriminacije koje mu se stavljaju na teret na način opisan u optužnici, sudu prvog stupnja se skreće pozornost da treba imati na umu i odredbe čl. 52. KZ/11.

 

14.              Uslijed svega naprijed navedenog žalba ODO-a zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji se ukazuje kao bespredmetna pa je stoga tako i odlučeno u točki II izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 17. listopada 2023.