Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1482/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Kalavojna d.o.o., Marčana, Loborika 72, OIB: 70396163087, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., odvjetnicima u Puli, protiv tuženika: 1. TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, radi povrata i isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-204/2019-35 od 3. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-204/2019-35 od 3. kolovoza 2022. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.876,57 eura (149.760,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna).
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za povrat armature i isplatu iznosa od 1.363,40 eura (10.272,54 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) i prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je :
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženicima TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Kalavojna d.o.o., OIB: 70396163087, Loborika 72, 52 206 Marčana vrate svu armaturu (drveni stupovi, žica osnovna, željezni stupić promjera 8 mm, sredstvo za zaštitu bilja i vezivo) ugrađenu na nekretnine označene kao k. č. br.: [katastarska čestica], k. č. br.: [katastarska čestica] i k. č. br.: [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (vinograd Galina), kao i da tužitelju isplate iznos u visini od 160.062,54 kuna za provedene agrotehničke mjere u vinogradima Dolac i Galina, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“
1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je :
„ I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 8. prosinca 2021.
II Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 60.437,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u iznosu od 53.312,50 kuna prijedlog tuženika za priznanje parničnog troška odbija kao neosnovan.
III Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.“
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude i rješenja u točki II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno djelomično, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.
3. Tuženici su podnijeli žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijanog rješenja, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1.toč.3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i usvoji preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Tužitelj se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 189. i 313. ZPP-a. Naime, predmetna tužba (protutužba) podnesena je u postupku poslovni broj Pn-255/2018 koji se vodi između istih stranaka u obrnutim stranačkim ulogama, a predmet spora je naknada štete s osnove izgubljene zarade na predmetnoj nekretnini u vidu izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze te neostvarenih poticaja i subvencija. Kako je u ovom postupku predmet spora povrat stvari i isplata s osnove stjecanja bez osnove, to spajanjem postupaka se ne bi ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 313. u vezi s čl. 189. ZPP-a kada je odlučio da će se po predmetnoj tužbi odnosno protutužbi raspravljati u posebnom postupku.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude i rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat armature (drveni stupovi, žica osnovna, željezni stupić promjera 8 mm, sredstvo za zaštitu bilja i vezivo) ugrađene na nekretninama tuženika k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi vinogradu Galina te zahtjev za isplatu iznosa od 160.062,54 kuna s osnove vrijednosti iste armature i vrijednosti provedenih agrotehničkih mjera u vinogradima Galina i Dolac.
9. Među strankama nije sporno:
- da su 1. travnja 2014. tužitelj kao zakupnik i tuženici kao zakupodavci sklopili Ugovor o zakupu vinograda i Ugovor o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda na tom zemljištu, kojim ugovorima je tužitelj primio u zakup dva vinograda Dolac i Galinu te preuzeo obvezu uređivanja i opremanja istih ulaganjem vlastitih sredstava i opreme, zatim obvezu snošenja troškova tekućeg održavanja vinograda, uključujući sve ampelotehničke zahvate poput rezidbe, vezivanja i čišćenja potrebnih za održavanje vinograda,
- da se tužitelj kao zakupnik obvezao vinograde koristiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, otkloniti sve eventualne štete koje na vinogradu nastanu, održavati u ispravnom stanju kompletnu armaturu te svake godine nadosađivati loze koje iz bilo kojeg razloga nedostaju,
- da je za vinograd Dolac ugovorena zakupnina u mjesečnom iznosu od 325,00 eura, a za vinograd Galinu u iznosu od 390,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti,
- da je ugovoreno da obveza plaćanja zakupnine za vinograd Dolac dospijeva počevši od 1. travnja 2014., a za vinograd Galinu od 1. travnja 2019. jer je tužitelj kao zakupnik ulaganjem u armaturu stekao pravo na moratorij plaćanja zakupa prvih pet godina,
- da su oba ugovora sklopljena na vrijeme od deset godina, uz mogućnost otkazivanja ugovora od strane zakupodavca bez davanja otkaznog roka ukoliko zakupnik ne plati dva uzastopna ili bilo koja obroka i/ili koristi zakupljeni vinograd protivno ugovornim odredbama, uz uvjet da prije otkaza ugovora zakupnika pismeno upozoriti na kršenje ugovornih odredbi i zatražiti da u roku od osam dana podmiri neplaćene obveze i/ili prestane koristiti vinograd protivno ugovornim obvezama,
- da je nedugo nakon zaključenja predmetnih ugovora između tužitelja i tuženika došlo do nesuglasica zbog nepravovremenog plaćanja zakupnine i neprovođenja agrotehničkih mjera u vinogradima,
- da su tuženici dopisom od 21. travnja 2015. otkazali oba ugovora zahtijevajući predaju vinograda u posjed,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2191/2015 od 2. prosinca 2016. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja na utvrđenje da su predmetni ugovori o zakupu na snazi i proizvode pravne učinke, a prihvaćen protutužbeni zahtjev ovdje tuženika te je utvrđeno da su predmetni ugovori otkazani i naloženo ovdje tužitelju da vinograde Dolac i Galinu preda tuženicima u posjed, a sve uz obrazloženje da tužitelj u razdoblju od kolovoza do studenog 2014. nije platio dva uzastopna ili bilo koja obroka zakupnine, te što vinograde nije održavao u skladu s ugovorom, odnosno nije u ispravnom stanju održavao armaturu, nadosadio lozu koja nedostaje i provodio sve mjere za održavanje tih vinograda na koje se obvezao. Presuda je postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž- 120/2017-2 od 25. srpnja 2018..
- da su predmetni vinogradi predani u posjed tuženicima 29. rujna 2018.,
10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da ukupni trošak postavljene armature i provedenih agrotehničkih mjera u vinogradu Galina iznosi 98.405,54 kuna, od čega iznos od 56.585,04 kuna otpada na trošak armature,
- da trošak provedenih agrotehničkih mjera u vinogradu Dolac iznosi 61.657,00 kuna,
- da agrotehničke mjere navedene i procijenjene u nalazu i mišljenju vještaka predstavljaju redovno održavanje vinograda u razdoblju od godine dana, s time da vještak nema podataka o stvarno izvedenim agrotehničkim mjerama u predmetnim vinogradima, niti mu je poznato kakvo je bilo stanje vinograda u razdoblju od 1. travnja 2014. do 21. travnja 2015., ali smatra da je za održavanje vinograda na životu potrebno provesti upravo u nalazu i mišljenju navedene i procijenjene agrotehničke mjere,
- da tužitelj nije dokazao da je proveo sve agrotehničke mjere navedene i procijenjene u nalazu i mišljenju vještaka.
11. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, a cijeneći da tužitelj nije dokazao vrstu i opseg poduzetih agrotehničkih mjera u predmetnim vinogradima, ujedno imajući u vidu da se agrotehničke mjere koje su procijenjene nalazom i mišljenjem vještaka odnose na redovno tj. tekuće održavanje vinograda koje sukladno čl. 4. predmetnih ugovora o zakupu pada na teret tužitelja kao zakupnika za vrijeme
trajanja ugovora, kao i da je trošak tekućeg održavanja zakonska obveza zakupnika sukladno čl. 522.st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju ne pripada pravo na povrat troškova provedenih agrotehničkih mjera. Također, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelju ne pripada pravo na povrat troškova agrotehničkih mjera niti na temelju čl. 368.st.2. ZOO-a, a niti prema pravilnima o stjecanju bez osnove, budući da je u vrijeme provođenja agrotehničkih mjera postojala pravna osnova u vidu ugovora o zakupu na temelju koje je tužitelj bio u obvezi te mjere provoditi, a pored toga uslijed provođenja istih ostvarivao je korist u vidu ubiranja plodova odnosno prinosa. Konačno, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelju ne pripada naknada niti za mjere poduzete nakon otkaza ugovora o zakupu 21. travnja 2015. jer je u tom razdoblju vinograde držao u posjedu bez pravne osnove i ubirao plodove.
12. U odnosu na zahtjev za povrat armature, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da bi tužitelju na temelju čl. 536. st. 5. ZOO-a pripadalo pravo na povrat armature ugrađene u vinograd Galinu, odnosno isplatu njezine vrijednosti. Međutim, cijeneći da je ugovorom o zakupu ugovoreno da će se vrijednost armature uračunati u plaćanje zakupnine za prvih pet godina, zaključuje da tužitelju takvo pravo ne pripada budući da je vrijednost armature u utvrđenom iznosu od 56.585,04 kuna u pretežnom dijelu namirena ugovorenim neplaćanjem zakupnine u iznosu od 390,00 eura mjesečno za vrijeme trajanja ugovora o zakupu od 1. travnja 2014. do 21. travnja 2015. (u iznosu od 46.312,50 kuna), dok je preostali dio vrijednosti armature tužitelj „utrošio“ posjedovanjem vinograda nakon otkaza ugovora više od tri godine (do 29. rujna 2018.), a za koje razdoblje je u obvezi naknaditi tuženicima naknadu za korištenje najmanje u visini zakupnine.
13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. pa dosuđuje tuženicima troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22., dalje: Tarifa)
14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 149.760,00 kuna (19.876,57 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna).
15. Naime, predmetni zahtjev odnosi se na povrat uloženih sredstava u agrotehničke mjere poduzete u vinogradima Galina i Dolac u razdoblju trajanja ugovora o zakupu od 1. travnja 2014. do otkaza ugovora 21. travnja 2015. u iznosu od 103.477,50 kuna (41.820,50 kuna za vinograd Galinu i 61.657,00 kuna za vinograd Dolac) te naknadu vrijednosti armature postavljene u vinogradu T u istom razdoblju u iznosu od 46.312,50 kuna (dio zahtjeva od ukupno 56.585,04 kuna).
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao vrstu i opseg poduzetih agrotehničkih mjera, budući da takav zaključak proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva da je poduzeo nužne agrotehničke mjere koje su navedene i procijenjene u nalazu i mišljenju vještaka jer da bi u suprotnom vinogradi bili propali te da su u vrijeme uviđaja bili u zadovoljavajućoj kondiciji, nisu od utjecaja na prethodni zaključak. Naime, na tužitelju je sukladno čl. 7.st.1. i čl. 219. st.1. ZPP-a bio teret dokaza na okolnost stvarno poduzetih agrotehničkih mjera u vinogradima, odnosno vrste i opsega tih mjera, ali u tom pravcu nije pružio dokaza, dok činjenica da vinogradi nisu propali te njihovo stanje u vrijeme uviđaja 2021. tj. nakon šest godina od poduzimanja spornih mjera, sama za sebe ne upućuje na zaključak da su provedene sve nužne agrotehničke mjere navedene i procijenjene u nalazu i mišljenju vještaka.
17. Budući da tužitelj nije dokazao da je poduzeo agrotehničke mjere procijenjene nalazom i mišljenjem vještaka, a pored toga pri utvrđenju da iste predstavljaju radove redovnog (tekućeg) održavanja vinograda kroz razdoblje od godinu dana trajanja ugovora o zakupu (od 1. travnja 2014. do otkaza ugovora 21. travnja 2015.), a koje je sukladno čl. 4. sklopljenih ugovora o zakupu bila ugovorna obveza tužitelja kao zakupnika, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 9. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju ne pripada pravo na povrat vrijednosti poduzetih agrotehničkih mjera. To iz razloga jer je te mjere poduzeo u ispunjenju svoje ugovorne obveze za vrijeme trajanja ugovora o zakupu pa na strani tuženika nema stjecanja bez osnove, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 103.477,50 kuna s osnove provedenih agrotehničkih mjera.
18. Tužitelj se žalbom neosnovano poziva na poslovodstvo bez naloga iz čl. 1121. ZOO-a, budući da tužitelj kao zakupnik vinograda nije izvršenim agrotehničkim mjerama obavljao tuđi posao, već je te mjere poduzeo u svoju korist i za svoj račun u svrhu obavljanja djelatnosti na zakupljenim vinogradima i u ispunjenju svoje ugovorne obveze.
19.Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.312,50 kuna kuna, s osnove dijela vrijednosti armature postavljene u vinogradu T.
20. Prema odredbi čl. 536. ZOO-a, zakupnik je dužan čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu (st.1.).Ako nije drukčije ugovoreno, stvar se vraća u mjestu u kojem je bila predana (st.2.).Zakupnik ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njezinim redovitim korištenjem, a ni za oštećenja koja potječu od njezine dotrajalosti.(st.3.). Ako je za vrijeme zakupa izvršio kakve promjene na stvari, dužan je vratiti je u stanje u kojem je bila kad mu je predana u zakup, osim ako je što drugo ugovoreno (st.4.).On može odnijeti dodatke koje je učinio na stvari ako se mogu odvojiti bez njezina oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako mu naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja (st.5.).
21. U konkretnom slučaju, ugovor o zakupu prestao je sukladno čl. 533. ZOO-a otkazom 21. travnja 2015. zbog neispunjena ugovora. Kako je zakup prestao, u primjenu dolazi odredba čl. 536..ZOO-a, prema kojoj (st.5.) bi tužitelju pripadalo pravo na povrat armature pod uvjetom da se ista može odvojiti bez oštećenja, s time da bi tuženici bili ovlašteni istu zadržati pod uvjetom da naknade tužitelju njezinu vrijednost u vrijeme vraćanja vinograda u posjed. Međutim, s obzirom na utvrđenje da je ugovorom o zakupu vinograda tužitelju priznato pravo na neplaćanje zakupnine kroz razdoblje od pet godina na ime ulaganja u armaturu, s time da ugovorena zakupnina iznosi 390,00 eura mjesečno sa PDV-om, to je pri utvrđenju da je ugovor trajao od 1. travnja 2014. do 21. travnja 2015., vrijednost armature dijelomično namirena kroz neplaćenu zakupninu za to razdoblje u ukupnom iznosu od 46.312,50 kuna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
22. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zahtjev za povrat armature i isplatu naknade za armaturu u preostalom iznosu od 10.272,54 kuna.
23. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da je i preostala vrijednost aramature u iznosu od 10.272,54 kuna namirena neplaćanjem naknade za korištenje vinograda od strane tužitelja nakon prestanka ugovora o zakupu. To iz razloga jer tuženici tijekom postupka po toj osnovi nisu istaknuli svoju tražbinu pa sud nije bio ovlašten samoinicijativno prebiti tražbinu tužitelja sa tražbinom tuženika, već je u odnosu na armaturu u vrijednosti od 10.272,54 kuna valjalo utvrditi ispunjenost pretpostavki iz čl. 536.st.5. ZOO-a za povrat armature odnosno naknadu njezine vrijednosti.
24. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, to nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na taj dio pobijane presude.
25.Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnvonau i povrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pozivom na čl. 370. ZPP-a u preostalom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a posljedično tom, kao i povodom žalbe tuženika, ukinuti i odluku o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, kao u izreci ovog rješenja.
26. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice, između ostalog da li se i koja konkretno armatura tužitelja (vrsta i opseg) nalazila u vinogradu T u vrijeme vraćanja vinograda u posjed tuženicima. Također, je potrebno utvditi da li su tuženici izrazili volju za zadržavanjem armature, u kojem slučaju bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu vrijednosti zadržane armature do visine preostalog zatraženog iznosa od 10.272,54 kuna, a u suprotnom pripadalo bi mu pravo na povrat armature. Pri tome, kako tužbeni zahtjev za povrat armature nije određen u odnosu na opseg (količinu) pojedine vrste armature, potrebno je u tom
pravcu pozvati tužitelja sukladno čl. 109. ZPP-a na uređenje tužbe te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, kao i odlučiti o troškovima cijelog postupka.
U Rijeci 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan