Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-1840/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Šutalo, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3421/2024-13 od 5. rujna 2025., u u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3421/2024-13 od 5. rujna 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. st.1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 23. prosinca 2005. između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 837,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2005. pa do isplate dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 816,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3.st.1. među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u visini od 1,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li ugovorna odredba čl. 3.st.1. među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu ništetna, pripada li tužitelju kao posljedicu ništetnosti iste pravo na isplatu iznosa od 837,50 eur te je li zahtjev tužitelja za isplatu u zastari.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da su 23. prosinca 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu vezano uz valutnu klauzulu CHF,

- da je ugovoreno da se korisniku kredita naplaćuje naknada, 1,00 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (članak 3.),

- da tužitelj ima svojstvo potrošača s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen za osobne potrebe tužitelja kao fizičke osobe,

- da je tuženik tužitelju na ime predmetne naknade naplatio iznos od 837,50 eura,

- da je sporna odredba ugovora o kreditu sadržana u standardnom unaprijed pripremljenom Ugovoru po tuženiku,

- da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije pregovaralo što utvrđuje temeljem sadržaja iskaza tužitelja te da tuženik protivno nije dokazao,

- da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji predmetna naknada niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje.

9. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud a sve primjenom odrede čl. 81. st.1. u svezi s čl.87.st.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) utvrđuje da je sporna odreda Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) nepoštena te posljedično tome ništetna. Zaključuje prvostupanjski sud da tuženik koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost zaračunavanja iste u ugovoru naznačenoj visini pa da je navedena ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te kao takva uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada bez određivanja njezine visine, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja ta ugovorna odredba kao nepoštena i ništetna rezultira time da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje takve ništetne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućeg pregovaranja nepošten stjecatelj. Odredbama akata kreditora, tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora. Ukoliko je tuženik kao trgovac prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove koji se "pokrivaju" tom naknadom, u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično nejasno je iz kojeg razloga bi se ti troškovi uopće isplaćivali iz predmetne naknade jer se u opis poslova radnog mjesta kreditnog referenta nesumnjivo ubraja i obrada dokumentacije, razgovor sa klijentima, a isto tako i sama obrada kredita.Budući da se o odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tužene i tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pozivom na odredbu čl. 81.st.1. u svezi s čl. 87.st.1. ZPP-a kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti iste u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade prilikom sklapanja ugovora te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Kao posljedicu ništetnosti a sve pozivom na odredbu čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud prihvaća osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 837,50 eur koju je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe čl. 3.st.1. Ugovora o kreditu sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2005. sve pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a cijeneći da je tuženik nepošteni stjecatelj naprijed navedenog iznosa. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer da se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a ne gasi te da isticanje ništetnosti nije ograničeno rokom. Utvrđuje da zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a nije protekao a ovo sve s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle tek od donošenja ove odluke s kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe pa kako zastarni rok nije protekao kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 837,50 eur te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane odluke.

12. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

14. Isto tako protivno žalbenim navodima tuženika nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve propisano odredbom čl. 338.st.4. ZPP-a.

15. Prvostupanjski sud je u postupku potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odrede čl. 353. st.1.t.2. ZPP-a.

16. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren ni žalbeni razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t.3. ZPP-a.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 3.Ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Navedeno je utvrđeno cijeneći iskaz tužitelja kao stranke iz sadržaja kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste, pa kako je i iz sadržaja Ugovora evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja.

18. Na tako utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 81. i čl. 87. ZZP/03, kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Smatra se da se o ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

21.Tuženik kao trgovac u ovom postupku, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nije dokazao da se je o spornoj odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu koji Ugovor je po tuženiku unaprijed formulirani standardni ugovor, pregovaralo.

22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na transparentnost sporne odredbe tužitelju kao jasne, razumljive i lako uočljiva ovo iz razloga jer sadržajem predmetne odredbe tuženik nije prezentirao tužitelju kao potrošaču o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti je predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i što se njima plaća. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedena odredba ništetna.

23. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Tužitelj je sadržajem ugovora informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj određenoj te jasno naznačenoj visini). Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj, kao potrošač, nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača- tužitelja.

24. Zbog navedenog takva ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda iako predstavlja lako uočljivu odredbu, suprotno navodima tuženika ne predstavlja jasnu i lako razumljivu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedena visina iznosa naknade koja će se naplatiti od tužitelja niti je naznačeno koje to eventualne stvarne troškove banka ima i koje troškove naplaćuje iz ugovorene jednokratne naknade, te kada se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku evidentno je da se radi o ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

26. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 87. ZZP nepoštena i time ništetna te je pravilno utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

27. Kako su stranke učinile nespornom visinu iznosa koji je tužitelju naplaćen na ime navedene naknade to je pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 837,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od izvršene uplate do isplate, kako je odlučeno točkom II izreke.

28. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava stav suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare s obzirom da deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora.. U odnosu na zahtjev za isplatu valja odgovoriti da se radi o zahtjevu iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, a zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, u konkretnom slučaju od pravomoćnosti presude.

29. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

30. Kako je tužitelj uspio u sporu to mu pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kako je to odlučeno u točki III. izreke pobijane presude.

31. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika valjalo je odbiti i presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi čl. čl. 368. st. 1. ZPP.

U Rijeci 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković