REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6176/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HI, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog HI, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 7. lipnja 2025., broj: 211-07/25-1/8623, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog HI, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni HI za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog HI, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom HI, na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Naredbom od 7. lipnja 2025.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog HI odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni HI obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 7. lipnja 2025., broj: 211-07/25-1/8623, okrivljeni HI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 282. stavku 9. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljeni HI je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan te ističe loše imovno stanje. Navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla jer se tek zaposlio. Iz svih navedenih razloga predlaže da mu se novčana kazna i zaštitna mjera ukinu ili ublaže.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste s obzirom na njegove ukupne socioekonomske prilike. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Međutim, s obzirom da u obrazloženju prekršajnog naloga nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o prekršaju iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 4 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.