REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5645/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČU, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 30. svibnja 2025., klasa: 211-07/25-1/8079, urbroj: 511-12-33-25-1, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenog ČU te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija 2 (dva) mjeseca.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog HU odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni ČU obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okrivljeni ČU da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju 6 (šest) mjeseci.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenog ČU, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere i novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz sadržaja prigovora proizlazi da okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja. Traži da ga se sasluša kako bi objasnio situaciju koja je dovela do počinjenja prekršaja. Iz navedenog razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.

7. Razmotrivši podatke u spisu i navode prigovora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku u konkretnom slučaju zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.

8. Naime, ovaj sud je imao na umu da je okrivljenik proglašen krivim što je upravljao motornim vozilom dok je u organizmu imao koncentraciju alkohola 1,05 g/kg. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja svim kategorijama, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8.1. Međutim, ovaj sud je, cijenio da u spisu ne postoje podaci koji bi upućivali na to da je okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti je to izdavatelj prekršajnog naloga istaknuo u obrazloženju prekršajnog naloga kao i činjenicu da je koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika izrazito blizu donje granice za ovu vrstu prekršaja. Sud je također imao u vidu članak 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu izrečena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

8.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju dva mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

9. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. propisana je novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. U tome smislu izrečena novčana kazna 660,00 eura koja predstavlja poseban zakonski minimum, po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9.1. Uz navedeno, okrivljenik u prigovoru, nije iznio i dokumentirao razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.

9.2. Ovaj sud je, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

10. U odnosu na zahtjev okrivljenika da se sasluša kako bi objasnio situaciju koja je dovela do počinjenja prekršaja sud ističe kako, s obzirom da okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, nego prigovor podnosi zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, kako to jasno i nedvojbeno proizlazi iz navoda prigovora, nije moguće udovoljiti njegovom zahtjevu da ga sud „sasluša u postupku kako bi mogao objasniti nastalu situaciju“. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona izričito propisano da će, u situaciji kada je protiv prekršajnog naloga podnesen prigovor zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, a o tome se radi u ovom predmetu, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske o prigovoru odlučiti odgovarajućom primjenom odredbi o žalbenom postupku. Budući da odredbama Prekršajnog zakona, kojima su propisana procesna pravila žalbenog postupka, nije propisana mogućnosti da okrivljenik iznosi obranu odnosno da ga se ispita u žalbenom postupku, to se njegovom zahtjevu ne može udovoljiti.

11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 207. i članka 205.Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.