Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-199/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6724/22-18 od 23. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6724/22- 18 od 23. siječnja 2024. u dijelu pod st. I., st. II. i st. V. izreke.

II. Preinačuje se odluka o naknadi parničnog troška sadržana u st. II. i st. IV. izreke navedene presude u dijelu gdje nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 884,94 eura do iznosa od 1.235,48 eura (za iznos od 350,54 eura) te odlučuje:

Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 350,54 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak podnošenja žalbe u iznosu od 28,09 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe točke 2. i točke 7. Ugovora o kreditu broj: 038-50-3625075 od 28. kolovoza 2006. godine sklopljenog između tužiteljice ĆŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, solemniziran dana 30. kolovoza 2006. godine kod javnog bilježnika Gordane Frković iz [adresa] poslovni broj OU-1201/08, kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valuta u CHF, a glase: „Redovna kamata: 5,20% (pet zarez dvadeset posto) godišnja, promjenjiva, a u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“ (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.762,40 eura/20.813,34 kuna[1] , kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 884,94 eura/6.667,58 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke) te je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala da se tuženiku naloži s naslova preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti iznos od 653,21 eur/4.921,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke). Konačno, tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (st. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan (st. V. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu pod st. I., st. II. i st. V. izreke žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika protiv navedene presude. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

4. Protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u st. II. i st. IV. izreke iste presude i to u dijelu gdje nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 884,94 eura žali se tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troška podnošenja žalbe.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima stranaka, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

9. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Ovo stoga što pravno odlučne činjenice nedvojbeno proizlaze iz dokaza izvedenih u postupku i pravilno ocijenjenih po prvostupanjskom sudu. Tuženik svojom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

10. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u sumnju primjena pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te iskazana pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnog spora, odnosno pravilnost i zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

11. Pravilno je prvostupanjski sud sporni odnos između stranaka razmotrio prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima kojima je u kontinuitetu propisano:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranja od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07),

- da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03, čl. 99. ZZP/07),

- da odredbe ugovora koji prema zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (čl. 85. ZZP/03, čl. 100. ZZP/07),

- da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP/03, čl. 101. ZZP/07),

- da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP/03, čl. 102. ZZP/07).

12. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (čl. 3. točka 1. ZZP/03).

13. Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ utvrđeni su ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, među ostalim i odredbom čl. 3. u kojoj se navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (čl. 3. st. 1.), kao i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (čl. 3. st. 2.).

14. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13 EEZ, a vezano za valutu CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku kojeg potrošač osobno pokrene radi naknade štete i isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. U smislu navedenih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13 EEZ i odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, valja zaključiti da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava, potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev stavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

16. Presudom za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (čl. 502.a ZPP), kako je navedeno, stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora u dijelu gdje je otplata vezana uz valutu CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog vezivanja obveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF, utvrđivanjem po srednjem tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta mjesečno, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Tuženik u predmetnoj parnici ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenoj odluci, niti objašnjava sudu je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i u razdoblju vraćanja kredita razrađivana uzročno- posljedična veza kretanja CHF, a ako jest na koji način ih je prezentirao korisnicima kredita.

18. U pravomoćno okončanoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (Pž-6632/2017) pružena je ''apstraktna'' pravna zaštita, kojoj ima smisla samo ako u budućnosti ima određene reperkusije na fizičke i pravne osobe čija su prava zaštićena kolektivnim interesom koji se u takvoj parnici štiti, odnosno odlučeno je o znatnoj ugrozi kolektivnih interesa i prava korisnika kredita (potrošača) iz razloga što banke nisu pregovarale sa potrošačima (korisnicima kredita) o riziku koji za njih predstavlja valuta CHF, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Utvrđeni uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na vezivanje obveze korisnika kredita za tečaj CHF u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja svakog anuiteta posebno, obračunatog po tečaju tuženika, nisu manjeg značaja. Ovo stoga što su usmjereni ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuje, osim odredbe čl. 87. ZZP/03 i odredba čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO).

20. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikada nije niti bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe ili njezinog dijela nije bilo.

21. Utvrđenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti suda Europske unije C-154/2015, C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13 EEZ.

22. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 2.762,40 eura/20.813,34 kuna (razlika između visine anuiteta ugovorenih ugovorom o kreditu na dan isplate kredita i visine anuiteta koje je tužiteljica plaćala po tuženiku obračunavanih primjenom tečaja CHF kroz razdoblje vraćanja kredita), to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos (čl. 1111. st. 3. ZOO) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO, čl. 29. st. 1. i 2. ZOO). Naime, na navedene pojedinačne iznose iz st. II. izreke tuženik je dužan tužiteljici platiti kamate od dana kad su plaćeni budući da je tuženik i prije obraćanja tužiteljice sudu imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove te iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

23. S obzirom na žalbene navode tuženika gdje ističe da je ugovor ispunjen, da tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta, a niti koristio pravo da raskine ugovor, valja reći da su ti žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude. Ovo stoga jer protivnost spornih ugovornih odredbi propisima o zaštiti potrošača ne predstavlja zabranu manjeg značenja pa stoga, iako je ugovor ispunjen, tužiteljica u smislu čl. 326. st. 2. ZOO nije izgubila pravo pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi.

24. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna, osim u dijelu gdje tužiteljici nije priznat trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na pripremno ročište od 15. ožujka 2023. te trošak vještačenja. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP), osim u navedenom dijelu te okolnost razmjera uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP). No, osim dosuđenih troškova, kao ukupno potreban trošak tužiteljice ukazuje se i trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu od 15. ožujka 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj 138/23 – dalje: OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura te uz 25 %- tno uvećanje na ime PDV predstavlja iznos od 62,50 eura, odnosno prema pravilno ocijenjenom uspjehu tužiteljice u sporu od 80,87 % predstavlja iznos od 50,54 eura. Tom iznosu valja dodati i trošak financijskog vještačenja po vještaku Vatroslavu Zovku u iznosu od 300,00 eura iako ga je angažirala sama tužiteljica i to kako bi mogla postupiti prema traženju suda iz rješenja toga suda s ročišta od 21. studenog 2023. Dakle, kao ukupno potreban trošak tužiteljice u prvostupanjskom postupku ukazuje se i trošak u iznosu od 350,54 eura.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u st. I. izreke ove presude, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u st. II. izreke ove presude.

26. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška podnošenja žalbe osniva se na čl. 166. st. 2. ZPP. Kao potreban trošak tužiteljice u žalbenom dijelu postupka ukazuje se trošak nagrade za sastavljanje žalbe protiv rješenja o naknadi parničnog troška sukladno Tbr. 10. toč. 4. OT u vrijednosti od 50 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura te uz 25 %-tno uvećanje na ime PDV iznosi 125,00 eura, a uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 33,18 eura iznosi ukupno 158,18 eura. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 17,76 %, to joj pripada trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 28,09 eura.

27. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu je odbijen jer je ocjenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni jer odgovor na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tuženika protiv predmetne presude (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak