Poslovni broj: P-40/2025-7
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. Zagreb, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576 zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karabana, odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika EN, odvjetničke vježbenice, objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 5. studenog 2025. radi utvrđenja ništetnosti, objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 3. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 20709 zaključenog dana 31. srpnja 2006. g. između stranaka i tužitelja ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d. o. o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, i to odredba čl. 6.2. u dijelu koji glasi „kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta“ kao i odredba čl. 9.1. u dijelu koji glasi „visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela“ koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.“, a bez navođenja ikakvih drugih objektivnih parametara koji bi precizno regulirali promjenu kamatne stope od tuženika, te u navedenom dijelu precizirane ugovorne odredbe nemaju pravni učinak na ugovorni odnos stranaka.
II Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 20709 zaključenog dana 31. srpnja 2006. g. između stranaka i to tužitelja MN i tuženika Porsche leasing d. o. o., i to odredba čl. 5.1. koja navodi „sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora ako su izražene u CHF ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d. o. Zagreb za CHF, vrijedećem na dan plaćanja“, te u navedenom dijelu precizirana ugovorna odredba nema pravni učinak na ugovorni odnos stranaka.
III Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. Zagreb da tužitelju ZN iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 322,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
– na iznos od 5,27 eura počev od 26. siječnja 2007. g. do isplate,
– na iznos od 5,23 eura počev od 27. veljače 2007. g. do isplate,
– na iznos od 5,19 eura počev od 27. ožujka 2007. g. do isplate,
– na iznos od 5,14 eura počev od 24. travnja 2007. g. do isplate,
– na iznos od 5,10 eura počev od 25. svibnja 2007. g. do isplate,
– na iznos od 5,05 eura počev od 28. lipnja 2007. g. do isplate,
– na iznos od 10,26 eura počev od 25. srpnja 2007. g. do isplate,
– na iznos od 10,17 eura počev od 28. kolovoza 2007. g. do
isplate,
– na iznos od 10,08 eura počev od 24. rujna 2007. g. do isplate,
– na iznos od 9,98 eura počev od 24. listopada 2007. g. do isplate,
– na iznos od 9,90 eura počev od 22. studenoga 2007. g. do
isplate,
– na iznos od 9,80 eura počev od 21. prosinca 2007. g. do isplate,
– na iznos od 9,70 eura počev od 22. siječnja 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,61 eura počev od 22. veljače 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,51 eura počev od 25. ožujka 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,41 eura počev od 25. travnja 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,31 eura počev od 23. svibnja 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,20 eura počev od 24. lipnja 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,10 eura počev od 23. srpnja 2008. g. do isplate,
– na iznos od 9,01 eura počev od 22. kolovoza 2008. g. do isplate,
– na iznos od 8,90 eura počev od 22. rujna 2008. g. do isplate,
– na iznos od 8,78 eura počev od 23. listopada 2008. g. do isplate,
– na iznos od 8,68 eura počev od 25. studenoga 2008. g. do
isplate,
– na iznos od 8,57 eura počev od 29. prosinca 2008. g. do isplate, – na iznos od 8,45 eura počev od 23. siječnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 8,34 eura počev od 24. veljače 2009. g. do isplate,
– na iznos od 8,23 eura počev od 24. ožujka 2009. g. do isplate,
– na iznos od 8,11 eura počev od 24. travnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 8,00 eura počev od 27. svibnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,89 eura počev od 26. lipnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,76 eura počev od 25. kolovoza 2009. g. do isplate,
– na iznos od 8,08 eura počev od 27. srpnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,95 eura počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,83 eura počev od 27. listopada 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,69 eura počev od 26. studenoga 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,56 eura počev od 28. prosinca 2009. g. do isplate,
– na iznos od 1,12 eura počev od 29. siječnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 1,10 eura počev od 27. veljače 2010. g. do isplate,
– na iznos od 1,08 eura počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,
– na iznos od 1,06 eura počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 1,03 eura počev od 29. svibnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 1,01 eura počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,98 eura počev od 28. srpnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,97 eura počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,94 eura počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,92 eura počev od 29. listopada 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,89 eura počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,87 eura počev od 29. prosinca 2010. g. do isplate,
– na iznos od 0,84 eura počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,82 eura počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,79 eura počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,77 eura počev od 29. travnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,74 eura počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,72 eura počev od 29. lipnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,69 eura počev od 28. srpnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,67 eura počev od 30. kolovoza 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,64 eura počev od 29. rujna 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,61 eura počev od 28. listopada 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,59 eura počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,56 eura počev od 30. prosinca 2011. g. do isplate,
– na iznos od 0,53 eura počev od 2. veljače 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,51 eura počev od 1. ožujka 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,48 eura počev od 29. ožujka 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,45 eura počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,42 eura počev od 1. lipnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,40 eura počev od 2. srpnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,37 eura počev od 30. srpnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,34 eura počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,31 eura počev od 1. listopada 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,28 eura počev od 31. listopada 2012. g. do isplate, – na iznos od 0,25 eura počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,22 eura počev od 28. prosinca 2012. g. do isplate,
– na iznos od 0,19 eura počev od 30. siječnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,16 eura počev od 27. veljače 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,13 eura počev od 25. ožujka 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,10 eura počev od 30. travnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,07 eura počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,04 eura počev od 29. lipnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 0,01 eura počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. Zagreb da tužitelju MN iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 1.929,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
– na iznos od 2,08 eura počev od 26. rujna 2006. g. do isplate,
– na iznos od 1,24 eura počev od 27. listopada 2006. g. do isplate,
– na iznos od 0,72 eura počev od 24. studenoga 2006. g. do isplate,
– na iznos od 0,19 eura počev od 25. ožujka 2008. g. do isplate,
– na iznos od 4,05 eura počev od 23. listopada 2008. g. do isplate,
– na iznos od 2,28 eura počev od 25. studenoga 2008. g. do isplate,
– na iznos od 6,71 eura počev od 29. prosinca 2008. g. do isplate,
– na iznos od 11,95 eura počev od 23. siječnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 12,80 eura počev od 24. veljače 2009. g. do isplate,
– na iznos od 10,17 eura počev od 24. ožujka 2009. g. do isplate,
– na iznos od 10,23 eura počev od 24. travnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,70 eura počev od 27. svibnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 6,88 eura počev od 26. lipnja 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,15 eura počev od 25. kolovoza 2009. g. do isplate,
– na iznos od 6,86 eura počev od 27. srpnja 2009. g. do isplate, – na iznos od 6,95 eura počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,
– na iznos od 5,87 eura počev od 27. listopada 2009. g. do isplate,
– na iznos od 7,61 eura počev od 26. studenoga 2009. g. do isplate,
– na iznos od 9,71 eura počev od 28. prosinca 2009. g. do isplate,
– na iznos od 11,33 eura počev od 29. siječnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 11,53 eura počev od 27. veljače 2010. g. do isplate,
– na iznos od 14,46 eura počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,
– na iznos od 14,35 eura počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 15,51 eura počev od 29. svibnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 24,93 eura počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 22,01 eura počev od 28. srpnja 2010. g. do isplate,
– na iznos od 30,02 eura počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,
– na iznos od 28,95 eura počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,
– na iznos od 24,72 eura počev od 29. listopada 2010. g. do isplate,
– na iznos od 34,33 eura počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate,
– na iznos od 41,22 eura počev od 29. prosinca 2010. g. do isplate,
– na iznos od 36,83 eura počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 38,39 eura počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,
– na iznos od 34,45 eura počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,
– na iznos od 34,64 eura počev od 29. travnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 47,49 eura počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 50,23 eura počev od 29. lipnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 58,11 eura počev od 28. srpnja 2011. g. do isplate,
– na iznos od 55,57 eura počev od 30. kolovoza 2011. g. do isplate,
– na iznos od 49,53 eura počev od 29. rujna 2011. g. do isplate,
– na iznos od 49,29 eura počev od 28. listopada 2011. g. do isplate,
– na iznos od 48,53 eura počev od 30. studenoga 2011. g. do
isplate,
– na iznos od 51,36 eura počev od 30. prosinca 2011. g. do isplate,
– na iznos od 54,17 eura počev od 2. veljače 2012. g. do isplate,
– na iznos od 54,10 eura počev od 1. ožujka 2012. g. do isplate,
– na iznos od 52,10 eura počev od 29. ožujka 2012. g. do isplate,
– na iznos od 53,19 eura počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 54,57 eura počev od 1. lipnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 53,09 eura počev od 2. srpnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 53,68 eura počev od 30. srpnja 2012. g. do isplate,
– na iznos od 51,94 eura počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,
– na iznos od 49,88 eura počev od 1. listopada 2012. g. do isplate,
– na iznos od 52,48 eura počev od 31. listopada 2012. g. do isplate,
– na iznos od 53,37 eura počev od 30. studenoga 2012. g. do
isplate,
– na iznos od 53,04 eura počev od 28. prosinca 2012. g. do isplate,
– na iznos od 48,48 eura počev od 30. siječnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 52,32 eura počev od 27. veljače 2013. g. do isplate,
– na iznos od 51,56 eura počev od 25. ožujka 2013. g. do isplate,
– na iznos od 50,82 eura počev od 30. travnja 2013. g. do isplate, – na iznos od 46,99 eura počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 46,77 eura počev od 29. lipnja 2013. g. do isplate,
– na iznos od 48,11 eura počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,
kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.890,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama na parnični trošak počev od donošenja Presude tj. Od 3.12.2025. do isplate po istoj kamatnoj stopi kao prethodno glede glavnice tražbine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Ugovor broj: 20709 sa tuženikom kao Kreditorom sklopio dana 31. srpnja 2006. godine, a kojim mu je na raspolaganje stavljen kreditni iznos od 19.359,48 CHF u protuvrijednosti u HRK po prodajnom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 6,00%. Tužitelj dalje navodi kako tužitelju kao korisniku kredita nije uručena nikakva daljnja dokumentacija o Općim uvjetima banke ili Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti da mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope. Nadalje, tužitelj navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik značajno povećavao premetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste. Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena, neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka.
Tužitelj nadalje navodi kako je predmetnim Ugovorom o kreditu otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF-u, prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za valutu Ugovora na dan plaćanja. Tužitelj dalje navodi da je tijekom trajanja otplate kredita po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao u odnosu na HRK što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno da je način primjene iste nepošten, neodrediv, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača te da je odredba kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos ugovornih stranaka. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i naloži tuženiku isplatu preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka.
2. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik prije svega ističe prigovor zastare, budući da se potraživanje tužitelja odnosi na tražbine iz 2013. godine, dok je tužba podnesena tek 2019. godine, čime je protekao zakonom propisani rok za ostvarivanje takvog potraživanja sudskim putem. Tuženik iz tog razloga tužbeni zahtjev smatra se neosnovanim. Neovisno o prigovoru zastare, tuženik osporava i samu osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da su sve ugovorne obveze ispunjene uredno, pravodobno i u skladu s ugovorom, te da ne postoji nikakav temelj za dodatna potraživanja tužitelja. Navodi kako ugovor ne sadrži nepoštene niti nejasne odredbe, već su sve odredbe bile jasne, razumljive i zakonite te kao takve obvezujuće za obje ugovorne strane. Tuženik dalje ističe da ne postoje uvjeti za primjenu propisa o zaštiti potrošača na način kako to tužitelj tvrdi, niti postoji osnova za tvrdnje o stjecanju bez osnove ili povratu navodno preplaćenih iznosa. Također navodi da je tužitelj tijekom trajanja ugovornog odnosa uredno zaprimio svu relevantnu dokumentaciju te da nije došlo do povrede ugovornih niti zakonskih obveza.
Slijedom navedenog, tuženik smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz obvezu tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 20709 od 31. srpnja 2006. godine, Sporazum radi osiguranja novčane tražbine, Ugovor o prodaji, otplatni plan, knjigovodstvena kartica, podatak o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Tonki Vulić, dipl. oec.- stalni sudski vještak te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka i tužitelja.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne o valutnoj klauzuli u iznosu od 6.381.37 eura.
5. Nesporno je:
– da su tužitelj i tuženik 31. srpnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 20709 na iznos od 19.359,48 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
– da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja
6. Sporno je:
– prigovor aktivne legitimacije
– da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne
– da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog povećanja kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na HRK
– da li je nastupila zastara utuženog potraživanja,
– ima li tužitelj status potrošača
7. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu utvrđeno je da su stranke dana 31.7.2006. sklopile Ugovor o kreditu br.20709. U navedenom ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluga te se u tom smislu ima primijeniti mjerodavno potrošačko pravo, odnosno u konkretnom slučaju ZZP 96/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
8. Sud je ocijenio tuženikov prigovor zastre neosnovanim.
U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjev temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana donošenja presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenost ugovora pa i u slučaju kada je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu 8(čl. 12. ZPP-a).
Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske IV-33/22-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a kako presuda nije donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenost ugovora.
Stoga u smislu .225. ZOO-a predmetna tražbina nije zastarjela.
9. U odnosu na prijepor o tome li ima li tužitelj status potrošača za istaknuti je da prema odredbi čl. 5. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 23. studenog 2023. godine zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF status potrošača u smislu odredbe čl.5. ZZP, ako ga tuženik osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što u konkretnom slučaju tuženik nije učinio pa svojstvo potrošača neosnovano osporava tužitelju, a iz samog Ugovora je vidljivo da je kredit namijenjen kupnji vozila.
10. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JN i tužitelja.
11. Na ročištu održanom dana 10. listopada 2023. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JN, a koji je u vrijeme sklapanja Ugovora između tužitelja i tuženika bio zaposlenik tuženika odnosno Porsche leasinga. Svjedok je na održanom ročištu izjavio da se konkretnog Ugovora ne sjeća, ali da o detaljima zaključenja ugovora ima samo saznanja. Izjavio je da postupak odobravanja ugovora o kreditu ide tako što stranka dođe u autosalon, izabere vozilo i prodavač joj prezentira način financiranja, te da se to odnosi na vrstu leasinga. Nadalje je izjavio da se stranci izda ponuda otplate u eurima i CHF-u, te da nakon toga stranka donese dokumentaciju i potom prodavač šalje dokumentaciju u Porsche Leasingu, odnosno tuženiku na odobravanje kredita. Također je izjavio da kada se odobri kredit, dokumentacija se vraća prodavaču koji kontaktira stranku i predaje joj ugovore koje nosi javnom bilježniku. Svjedok je izjavio da sam tužitelj prilikom zaključenja ugovora nije prisutan, te da je prodavač njihova produljena ruka koja prezentira njihove uvjete tako da sam tužitelj ne može utjecati na sam ugovor. Nadalje je izjavio da korisnik leasinga pri zaključenju ugovora, iako nije prisutan, može ih kontaktirati i tražiti dodatna pojašnjenja i izmjene. Također je izjavio da Ugovor o leasingu jeste tipski ugovor ali ugovaratelj može zahtijevati da se izvrše određene izmjene, ugovaratelj može izabrati valutu ali ne može utjecati na odluku o fiksnoj ili promjenjivoj kamatnoj stopi jer se u to vrijeme nudila samo promjenjiva, a kamatna stopa se mijenjala u odnosu na tromjesečni LIBOR. Svjedok je nadalje izjavio da je Porsche Leasing tada bio sustavu PDV-a, tako da je i PDV utjecao na visinu mjesečne rate jer je PDV povećan sa 23 na 25%. Svjedok je izjavio da je njegova marža uvijek bila fiksna.
Također je izjavio da bi Ugovaratelj obično dobio otplatni plan s ratama u eurima i CHF-u, a pri tome su im davali i Opće uvjete ugovora. Izjavio je da samo odobrenje kredita traje od 5 do 7 dana i stranci se ostavlja rok od 30 dana da dostavi ovjereni ugovor, a ukoliko stranka ne bi vratila ovjereni ugovor, smatrali bi da je stranka odustala. Također je izjavio da su stranke obično birale valutu CHF, a da im je euro uvijek bio prioritetna valuta u poslovanju, te da su se za kredite u eurima zaduživali u eurima ,a za kredit u CHF-u u istoj valuti kod Porsche bank u Austriji, a kad je došlo do povećanja tečaja, tuženik je morao plaćati veće rate zbog povećanja tečaja. Također je izjavio da se ne može sjetiti da li je osobno kontaktirao sa ZN niti imam saznanja da li je promjena kamatne stope bila objašnjena tužitelju, pojam LIBOR. Nadalje je izjavio da zaposlenici autosalona imaju kontinuirane edukacije u vezi njihovih proizvoda. Svjedok je izjavio da ne zna da li je tužitelj upozoren na rizike zaključenja s valutnom klauzulom u CHF s obzirom da nisu znali da postoje određeni rizici. Također je izjavio da on kao prodavač može reći stranci je da otplata ovisi o trenutnom tečaju u mjesecu otplate. Također je izjavio da zna da je stranka dobila svoj ugovor i opće uvjete i da bi potom otišla kod javnog bilježnika radi ovjere koji im je objasnio što stranka potpisuje i što stoji u Općim uvjetima, s tim da su svi mogli i sami iščitati uvjete. U izjavi svjedok također izjavljuje da se solemnizacija ugovora vršila kod javnog bilježnika te da u vrijeme zaključenja ugovora nitko nije imao saznanja da HNB brani tečaj eura, a ne druge valute.
12. Iz iskaza tužitelja proistječe da je kredit s tuženikom zaključio 31. srpnja 2006. i to u svrhu kupnje automobila. Izjavio je da je otišao u auto salon u Vinkovcima, gdje su mu ponudili kupnju automobila Škode Oktavia i to putem Porsche Leasinga, te da su ga iz auto salona uputiti u Porsche leasing gdje je i otišao radi zaključenja ugovora. Tužitelj je izjavio da je razgovarao sa službenikom u Porsche Leasingu i rekao mu osnovne podatke o sebi, gdje radi i koliku plaću ima, te da mu ja tada traženo tri posljednje liste od plaće. Tužitelj je također izjavio da kada je predao svu dokumentaciju nakon, 2 do 3 dana, ugovor ga je već čekao te da mu je rečeno da mu je to najpovoljnije jer je u CHF-u. Tužitelj je izjavio da mu je početna rata bila 960,00 kuna i da mu je rečeno da mu odstupanja u visini rate ne mogu biti značajna, a da bi u jednom trenutku rata kredita dosegla 2.300 kuna. Tužitelj je također izjavio da je do kraja otplaćivao predmetni kredit s obzirom da ga nije mogao zatvoriti, odnosno jednokratno ga otplatit. Također je izjavio da je taj ugovor pročitao ali da nije točno znao što znači valutna klauzula u CHF-u te da nije znao niti očekivao da će doći do povećanja mjesečne rate.
Tužitelj je nadalje izjavio da je znao da će u tolikoj mjeri porasti mjesečna rata, da ni ne bi zaključivao ugovor, navodi, jer on to nije bio u mogućnosti financirati. Tužitelj je izjavio da je automobil koji je uzeo putem kredita, koristio za svoje potrebe, i da je u vrijeme podizanja kredita bio zaposlenik u Spačvi i mjesečna plaća mu je iznosila negdje oko 3.500 do 4.000,00 kuna. Nadalje, tužitelj je izjavio da je on osobno platio kredit u mjesečnim ratama, da je ugovor ovjerio kod javnog bilježnika koji mu je rekao da pričeka, ali mu nije dao nikakva objašnjenja ni upute. Također je izjavio da kada je došlo do povećanja kamata, da ga nitko o tome nije obavijestio. Navodi da mu je davatelj kredita ponudio Ugovor s valutnom klauzulom u eurima te da su mu rekli da je najpovoljniji kredit CHF-u i tužitelj je to prihvatio. Nadalje je izjavio da je prilikom zaključivanja kredita samo pitao hoće li mu rata ostati 960,00 kuna, na što mu je rečeno da možda može ići malo gore ili dolje ali da neće biti značajno povećanje. Tužitelj je na kraju svog iskaza izjavio da je htio zaključiti ugovor u kunama ali to nije mogao s tuženikom jer mu oni to nisu ponudili.
13. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra NN i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
14. U pravu je tuženik da nije bio stranka kolektivnog postupka za zaštitu porava i interesa potrošača, slijedom čega presude donesene u tom kolektivnom sporu nemaju direktni obvezujući učinak u ovom postupku, a u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, no pravna shvaćanja zauzeta u presudama donesenima u tom kolektivnom sporu primjenjiva su i na prava i na interese ovdje tužitelja kao potrošača, a budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ, te Odredbama ZZP/03 i ZZP/07.
14.1. Također je točno da tuženik u formalno pravnom smislu nije banka , no nedvojbeno je tuženik kao pravna osoba registrirana u [adresa] i obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja.
15. Iz pravnih utvrđenja presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja utvrđenja se primjenjuju i u ovom postupku, slijedi zaključak da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaj na sadržaj ugovora, pa je time, suprotno načelima obveznoga prava tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede ekonomskih posljedica ugovaranja zaštitne valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi, radi čega takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tuženika kao korisnika kredita u odnosu na davatelja kredita.
15.1. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu proistječe iz iskaza svjedoka JN, zaposlenika tuženika , da je tuženik sastavljao standardni obrazac i popunjavao ga u skladu s pribavljenom dokumentacijom.
15.2. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZPŠ-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. je propisano kako se smatra da ako se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovca.
15.3. Slijedom navedenog sud je ocijenio su odredbe čl. 6. toč. 2., čl. 9.1. te odredba čl. 5.1. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu citiranog čl. 81. st. 1. ZZP-a slijedom čega je sud donio odluku kao u točci I i II izreke.
16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Tonki Vulić.
16.1. Iz Nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je utvrđena preplaćena razlika kamate zbog promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope od 6,00% u ukupnom iznosu od 322,51 eura. Nadalje proistječe da je Kreditor, ovdje tuženik, 4 puta tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene kamatne stope od 6,00%. Od 84 obračunata obroka kredita tužitelj je platio 5 obroka po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,00% a 59 po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene kamatne stope.
Iz nalaza proistječe da je vještak utvrdio preplaćeni iznos uslijed tečajnih razlika CHF valutne klauzule u iznosu od 1.929,59 eura u 62 obroka u kojima je prodajni tečaj RBA za CHF na dan plaćanja obroka bio viši od prodajnog tečaja RBA za CHF na dan početka korištenja kredita po kojemu je tužitelju kredit isplaćen.
Konačno vještak je utvrdio da ukupna preplata na obje okolnosti iznosi 2.252,10 eura.
17. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke. Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
18. Tužitelj predlaže da mu tuženik isplati na ime razlike anuiteta nastale usred promjene tečaja iznos od 1.929,59 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni preplaćeni iznos teku teku od dospjeća do isplate , te da mu na ime jednostranog povećanja promjenjive kamatne stope isplati ukupan iznos od 322,51 eura sa zateznim kamatama od dospjeća pojedinačnih mjesečnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
19. Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.
20. Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
21. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,90% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,90% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.
21.1. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
22. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u izreci.
23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.11.2020., 10.10.2023., 7.5.2024., 10.7.2025. i 5.11.2025. sve po 100 bodova te za pristup na ročište za objavljivanje presude 50 bodova, odnosno ukupno 1050 bodova ili 2.100,00 eura što uvećano za PDV od 25% čini iznos od 2.625,00 eura.
Tužitelju je sud nadalje priznao troškove financijsko-knjigovodstve nog vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 eura.
23.1. Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.890,45 eura te je donesena odluka kao u točci IV izreke.
U Vinkovcima, 3. prosinca 2025.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Porobija&Porobija, Zagreb - punomoćnik tuženika
