Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-671/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Uniqa osiguranja d.d. iz Zagreba, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-140/2019-44 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća, a djelomično se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično prihvaća, a djelomično se odbija, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-140/2019-44 od 27. travnja 2022. :

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke,

- u točki II. izreke u dijelu kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 127.218,48 kn.

b) preinačuje

- u preostalom dijelu točke II. izreke tako da sad taj dio glasi:

" Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici ĐD iznos od 1.691,09 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. siječnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

- u točki III. (odluka o troškovima postupka) izreke tako da sada glasi:

" Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 68,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Tuženik Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13 A (čiji je OIB: 75665455333) dužan je isplatiti tužiteljici ĐD iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 30.365,00 kn (slovima: trideset tisuća tristo šezdeset i pet kuna) na ime naknade neimovinske i imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. siječnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica ĐD sa tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 154.960,00 kn.

III. Tuženik Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13 A (čiji je OIB: 75665455333) je dužan naknaditi tužiteljici ĐD iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,00 kn (slovima: dvije tisuće petsto šezdeset i dvije kune) i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se tužiteljica ĐD odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

2. Protiv pobijane presude tužiteljica podnosi pravodobnu žalbu pobijajući je u dijelu u kome nije uspjela (točke II. i III. izreke) zbog svih razloga propisanih odredbom čl. 353. stavka 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19) navodeći da je obrazloženje presude nepotpuno i nedovoljno, predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti, te da preinači pobijanu presudu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da tužiteljici naknadi zatraženi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1 Protiv pobijane presude i tuženik je podnio pravodobno žalbu pobijajući je u točki I. (dosuđujući dio) i III. (odluci o parničnim troškovima) izreke i to iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1 Zakona o parničnom postupku ukazujući konkretno da nema valjanih razloga za neprihvaćanje prigovora suodgovornosti tužiteljice. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili za preostali iznos i dosudi parnične troškove tuženiku, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno da tuženiku dosudi trošak postupka uvećan za troškove žalbe.

3. Na žalbu tužiteljice i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, kao i žalba tuženika.

5. Predmet ovog spora je zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi kao suputnik, koju je prometnu nesreću skrivio vozač osobnog vozila u kome se ona vozila, koji je bio u alkoholiziranom stanju, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika od odgovornosti.

6. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da su u Indigo baru u Rijeci dana 16. studenog 2016. u noćnoj smjeni od 22,00 do 06,00 sati, radili kao konobari tužiteljica ND i ED, te da je ED za vrijeme radnog vremena konzumirao alkoholno piće, da su se po zatvaranju lokala uputili kući automobilom Honda Civic, reg. Oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika, kojim je upravljao ED, a kao suvozačica je bila tužiteljica, te da su doživjeli prometnu nesreću jer je ED vozilom prešao na suprotnu kolničku traku, te se sudario s vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera. Nije sporno da je ED u vrijeme prometne nesreće imao 1,77 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, da je u toj prometnoj nesreći ozlijeđena tužiteljica i da joj je tuženik isplatio nesporni iznos štete od 15.000,00 kn s osnova neimovinske štete, te tuđe pomoći i njege.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica na dan prometne nesreće bila u dobi od 26 godina, 7 mjeseci i 36 dana,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj: K-474/2017 okrivljenik ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1989. oglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. stavak 1 KZ/11, pa je na temelju čl. 227. stavak 1 KZ/11, osuđen jer je pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,77 g/kg apsolutnog alkohola u krvi upravljao svojim vozilom marke „Honda“ reg. oznake i broja [registarska oznaka], uslijed čega je izgubio kontrolu nad svojim vozilom koje je potom nekontrolirano prešlo na lijevu stranu kolnika i prednjim dijelom udarilo u prednji dio osobnog vozila koje se kretalo iz suprotnog smjera svojom desnom stranom kolnika uslijed čega je tužiteljica kao putnica u vozilu Honda zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lumbalnog kralješka i potres mozga,

- da je tužiteljici od posljedica ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nesreći smanjena životna aktivnost za 16%,

- da je trpjela fizičke bolove od posljedica ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nesreći i to jake 4 do 5 dana, srednje 5 tjedana i lake 2 mjeseca,

- da je trpjela strah od posljedica ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nesreći jaki 2 dana, srednji 7 do 8 dana i laki 3 mjeseca,

- da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od 168 sati po cijeni od 30,00 kn po satu,

- da je tužiteljica nakon nesreće kupila kontaktne leće po cijeni od 325,00 kn, jer joj je oslabio vid, uslijed čega je morala nositi kontaktne leće,

- da je tuženik isplatio tužiteljici 15.000,00 kn, s osnova imovinske i neimovinske štete, "ali da se nije izjasnio, koliko otpada na imovinsku, a koliko na neimovinsku štetu", pa je prvostupanjski sud uzeo da je tuženik tom isplatom tužiteljici platio iznos od 5.365,00 kn po osnovu imovinske štete, a preostalim iznosom od 9.635,00 kn, djelomično tužiteljici naknadio neimovinsku štetu,

- da je tužiteljica dana 28. siječnja 2019. nakon završetka liječenja nadopunila svoj odštetni zahtjev upućen tuženiku prije pokretanja parnice, te da tužiteljica od 30. siječnja 2019. zahtjeva tijek zatezne kamate na utuženu naknadu štete.

8. Na temelju predmetnih utvrđenja prvostupanjski sud je dosuđujući tužiteljici, zajedno, na ime neimovinske i imovinske štete, kao materijalno pravo primijenio odredbe čl. 1045. stavak 1, čl. 1046. st. 1. , čl. 19. st. 1. čl. 1099. do 1102., čl. 200 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) smatrajući da postoji povreda prava osobnosti jer je utvrdio da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja to opravdavaju, pa je ocijenio pravičnu novčanu naknadu u visini od 40.000,00 kn. S obzirom na visinu neimovinske štete primijenio je Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete koji su doneseni na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2020) dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5.

Pored toga prvostupanjski sud je temeljem čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, u daljem tekstu ZOO/21) dosudio tužiteljici i imovinsku štetu po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 5.040,00 kn, kao i iznos od 325,00 kn na ime kupnje kontaktnih leća. Stoga je prvostupanjski sud smatrao da je tužiteljici nastala ukupno imovinska i neimovinska šteta u iznosu od 45.365,00 kn ( 40.000,00 kn + 5.040,00 kn + 325,00 kn). Od tog iznosa prvostupanjski sud je odbio iznos od 15.000,00 kn koji je tuženik kao osiguratelj vozila koje je prouzročila prometnu nesreću, platio tužiteljici prije pokretanja ove parnice kao naknadu nesporne štete. Stoga joj je po osnovu i imovinske i neimovinske štete prvostupanjski sud dosudio iznos od 30.365,00 k, a pri tome je prvostupanjski sud smatrao da nema doprinosa tužiteljice nastanku štete jer je smatrao da nije znala da predmetne zgode sjeda u automobil s alkoholiziranim vozačem.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje (čl. 355) i pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 356. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11. pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23; u daljem tekstu ZPP), a na što u žalbama opravdano ukazuju i tužiteljica i tuženik.

10. Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod utvrđivanja visine neimovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica, a to je utjecalo na visinu dosuđene ukupne štete. Člankom 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; u daljem tekstu ZOO/18), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme nastanka neimovinske štete (trajanja fizičkih bolova, straha i završetka liječenja tužiteljice koje je završilo koncem 2018. – 24. listopada 2018.) je propisano da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama određenim zakonom, a da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast. dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Nadalje čl. 1046. st. 1. ZOO/18 propisano je da šteta između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i druga takva prava. Posljedica povrede prava osobnosti rezultira neimovinskom štetom koja se popravlja pravičnom novčanom naknadom iz čl. 1100. ZOO/18. Tako će prema odredbi čl. 1100. stavak 1. i 2. ZOO/18 u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i onda kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Prilikom dosude pravične novčane naknade sud će cijeniti težinu povrede prava osobnosti i okolnosti povrede koje opravdavaju takvu dosudu, a prvostupanjski sud to nije dovoljno cijenio.

11. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da prvostupanjski sud u pobijanoj presudu "nije raščlanio koji postotak ide na pretrpljene fizičke bolove i proživljeni strah, a koji ide na smanjene životnih aktivnosti, te da nije uopće odlučio o naknadi neimovinske štete za pretrpljene bolove, strah i duševne bolove". Naime, sud za povredu prava osobnosti dosuđuje samo pravičnu naknadu (čl. 1100. stavak 1. ZOO/18). Fizičke boli, duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti i straha predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti (kriterije, mjerila) za određivanje postojanja, jačine i trajanja, te u konačnici visine povrede prava osobnosti (čl. 1100. stavak 2. ZOO/18), te one nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti. Stoga prvostupanjski sud nije dužan u pobijanoj presudi raščlanjivati na način da se određuje koliko se nominalno ili u postotku odnosi na fizičke boli, duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti i straha. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Darka Ledića dr. med. neurokirurga, te je na temelju istog pravilno utvrdio sve te kvalifikatorne okolnosti (navedene u točki 7. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) i ocijenio da bi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu bila 40.000,00 kn. Stoga nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud "nije uopće odlučio o naknadi neimovinske štete za pretrpljene bolove, strah i duševne bolove", jer je prvostupanjski sud o svim tim kvalifikatornim elementima vodio računa prilikom dosuđivanja neimovinske štete.

12. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je iznos neimovinske štete od 40.000,00 kn prenizak jer prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao nastalu povredu prava osobnosti tužiteljice čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356 ZPP-a).

13. Vodeći računa o svim utvrđenim kvalifikatornim okolnostima pretrpljene povrede prava osobnosti koje se žalbeno ne problematiziraju, uzimajući u obzir dob tužiteljice, i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i notornu činjenicu da je od njihova donošenja došlo do inflacije, ovaj sud je smatrao da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 eura (75.345,00 kn). Pri tome se vodilo računa o cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. S obzirom da stranke žalbom ne problematiziraju imovinsku štetu to je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu ukupno u novčanom iznosu od 712,04 eura (668,92 eura + 43,12 eura).

15. U odnosu na žalbu tuženika ovaj sud smatra da je osnovan žalbeni navod tuženika da je tužiteljica znala da predmetne zgode sjeda u osobni automobil s vozačem koji je prethodno konzumirao alkoholno piće, a to znači da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a) utvrđujući da tužiteljica nije znala da je vozač automobila prethodno pio alkohol, što je posljedično rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava (čl. 356 ZPP-a), jer postoji i doprinos tužiteljice, kao oštećene, nastanku štete. Naime, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio ostale izvedene dokaze kod utvrđivanja činjenice da li je tužiteljica znala da je ED prethodno konzumirao alkohol, te je pogrešno zaključio da tu činjenicu tuženik nije dokazao (čl. 354. stavak 1. u vezi sa čl. 221. stavak 2 i čl. 221a ZPP-a). Tako prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa o količini alkohola koju je prije prometne nesreće konzumirao ED, a ona po nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Dražena Cuculića iznosi oko 207 ml whiskya ili oko 2 dcl drugog žestokog alkoholnog pića (što odgovara popijenoj količini alkohola prilikom retrogradnog izračuna koncentracije alkoholnog pića u odnosu na onu koju je imao u trenutku prometne nesreće -1,77 g/kg ED). S obzirom da je to veća količina alkohola, oko 10 pića po 0,02 l (20 ml ili 0,2 dcl) koliko iznosi doza žestokog alkohola u ugostiteljskom objektu, takvo nešto nije moglo ostati nezapaženo tužiteljici koja je cijelu noćnu smjenu kao konobarica za šankom radila s kolegom ED, također konobarom u tom noćnom klubu koji nije bio posjećen, tako da joj nije moglo promaknuti njegovo konzumiranje toliko alkoholnih pića tim prije što se sva ona toče za šankom za kojim ona radi, pa je morala vidjeti da mu se alkohol toči, ili je pak morala vidjela da ga pije bilo gdje u klubu u kojem nije bilo puno gostiju (zadnja dva sata pred zatvaranje). Nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužiteljica znala za tu činjenicu, jer to proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka ED, koji je izjavio "da je pio alkoholna pića u društvu tužiteljice i nekih gostiju", "da je tada u lokalu bilo 10 do 15 ljudi", "da kao zaposlenici tijekom radnog vremena popiju po koje alkoholno piće, a da je to bilo poznato tužiteljici jer on tu i tamo popije po koje alkoholno piće", a da je "tu večer tužiteljica bila u njegovom društvu gdje je on pio alkoholna pića i što je ona i vidjela". Ovaj sud smatra da je u takvoj situaciji iskaz svjedoka ED u ovoj parnici puno životniji, nego poricanje same tužiteljice, jer to konzumiranje alkohola nije moglo proći nezapaženo od strane tužiteljice. Nije uvjerljivo obrazloženje u pobijanoj presudi da svjedok ED ima interes "što više umanjiti svoju regresnu materijalnu odgovornost prema tuženiku", jer i tužiteljica ima materijalni interes da odgovornost za nastalu štetu bude isključivo vozača osobnog vozila, ED, jer je onda i njena naknada nastale štete veća ( jer ne dijeli odgovornost s njim).

16. Ovaj sud smatra temeljem čl. 1092. i čl. 1106 ZOO/18 da je odgovornost tužiteljice za štetu nastalu u predmetnom događaju 30 %, a vozača automobila u kome je tužiteljica bila suvozač, Nevena Nilovića 70%.

17. Stoga ovaj sud smatra, s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete od 30% da tužiteljici na ime naknade imovinske štete pripada novčani iznosu od 498,43 eura (712,04 eura x 70%), a na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 7.000,00 eura (10.000,00 eura x 70%).

18. Budući je tuženik već isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 15.000,00 kn (1.990,84 eura) zajedno na ime neimovinske štete i imovinske štete tuđe pomoći i njege (668,92 eura /5.040,00 kn), to je od plaćenog iznosa valjalo oduzeti taj iznos imovinske štete od 668,92 eura, nakon čega preostane iznos od 1.321,92 eura, kojim je podmirio dio preostale neimovinske štete, s obzirom da je tuženik odredio (l.s. 179) da je s tim preostalim iznosom podmirio preostalu u neimovinsku štetu (l.s. 179). Stoga je preostalo na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljici isplatiti preostali novčani iznos od 5.678,08 eura (7.000,00 eura – 1.321,92 eura) i 43.13 eura (325,00 kn) na ime preostale imovinske štete ( za kupnju kontaktnih leća), ili ukupno za obje štete novčani iznos od 5.721,21 euro (43.106,45 kn).

19. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na imovinsku i neimovinsku štetu (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023; u daljem tekstu ZOO/23) u granicama postavljenog zahtjeva tužiteljice (čl. 2. stavak 1 ZPP-a), dakle, od 30. siječnja 2019., pa do isplate, jer su obje štete dospjele prije tog datuma.

20. S obzirom da je točkom I. pobijane prvostupanjske presude tužiteljici priznata neimovinska i imovinska štete u iznosu od 30.365,00 kn, te naložena tuženiku isplata tužiteljici tog iznosa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 30. siječnja 2019. pa do isplate, sud je u tom dijelu odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu, te je odlučio kao u točki I a), stavak 1. izreke ove presude, temeljem čl. 368. stavak 2 ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ( nije ispravno cijenio visinu nastale štete), ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti jer je dosuđena naknada štete viša nego je to našao prvostupanjski sud.

21. S obzirom da ovaj sud smatra da tužiteljici treba dosuditi ukupno 5.721,21 euro (43.106,45 kn) na ime imovinske i neimovinske štete, a da joj je točkom I. pobijane prvostupanjske presude već dosuđen iznos od 30.365,00 kn (4.030,13 eura; potvrđujući dio presude ovog suda), to je u preostalom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice, te je taj iznos valjalo odbiti od ukupnog iznosa pripadajuće imovinske i neimovinske štete (5.721,21 eura – 4.030,12 eura), te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke te presude i dosuditi tužiteljici povrh već dosuđenog, još iznos od 1.691,09 eura (12.741,52 kn) na ime preostale imovinske i neimovinske štete, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29. ZOO/23, te odlučiti kao u točki I.b) stavak 1. izreke ove presude, temeljem čl. 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a, s obzirom da se bitna činjenica koju je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, "znanja tužiteljice za alkoholiziranost ED", može utvrditi na temelju već izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Istodobno je sud u preostalom utuženom dijelu od 127.218,48 kn (185.325,00 kn – 15.000,00 kn - 30.365,00 kn - 12.741,52 kn = 127.218,48 kn = 16.884,79 eura) potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu u točki II. u dijelu u kome je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 127.218,48 kn ( 16.884,79 eura), te je odlučio kao u točki I.a) stavak 2. izreke ove presude, temeljem čl. 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Vezano za troškove parničnog postupka ovaj sud smatra da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice (ali ne na njenu štetu), te da je prvostupanjski sud pogrešno izračunao parnične troškove kada je tužiteljici dosudio samo materijalne troškove provedenog vještačenja po vještaku dr. Darku Lediću i trošak preslikavanja njezinog osobnog zdravstvenog kartona. S druge strane ovaj sud smatra da su osnovani žalbeni navodi tuženika koji pobija odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka jer neosnovano smatra da je uspio u sporu s 83,62%, a osnovani su mu žalbeni navodi da trebaju biti dosuđeni troškovi postupka razmjerno uspjehu u sporu.

23. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio temeljem čl. 154. i čl. 155. stavak 1. ZPP-a, te je sud najprije utvrdio postotak u kome je svaka stranka uspjela u parnici. Tužiteljica je u tužbi postavila zahtjev za naknadom imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 185.325,00 kn (što odgovara iznosu od 24.596,85 eura). Tužiteljici je dosuđen prvostupanjskom presudom iznos od 30.365,00 kn (4.030,13 eura) koji je potvrđen ovom presudom, te joj je dodatno dosuđen ovom presudom iznos od u 1.691,91 eura (12.741,52 kn), dakle, tužiteljici je dosuđen ukupno iznos od 5.722,04 eura (ili preračunato u kune 43.112,71 kn). Kada se stavi u omjer uspjeh tužiteljice od 5.722,04 eura u odnosu na utuženi iznos od 24.596,85 eura (preračunato iz kuna) onda se dobije postotak uspjeha tužiteljice s obzirom na visinu utuženog iznosa od 23 %. Međutim, s obzirom da je tuženik u izvansudskom postupku uložio prigovor podijeljene odgovornosti radi čega je samo djelomično podmirio nastalu štetu, te da je tuženik u ovoj parnici osporavao u odgovoru na tužbu i osnov i visinu tužbenog zahtjeva (l.s. 77), a uspjeh tužiteljice po osnovu u parnici je 70% ( jer je suodgovorna za 30%), to se onda konačan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici utvrđuje aritmetičkom sredinom ta dva uspjeha i iznosi 46,5% (( 70 + 23) : 2 = 93 : 2), dok uspjeh tuženika iznosi 53,5%. ((30 + 77) : 2).

24. Potom je ovaj sud od postotka tuženika koji je uspio u većoj mjeri oduzeo postotak uspjeha tužiteljice (čl. 154. stavak 2. ZPP-a), te je dobio postotak od 7% (53,5% – 46,5%)). S obzirom da su parnične stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to je ovaj sud odlučio temeljem čl. 154. stavak 4. ZPP-a da svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, pa čak i materijalnih troškova vještačenja budući je svaka parnična stranka platila po jedno vještačenje u istom iznosu od po 2.500,00 kn (pa se to međusobno prebija), a da ostali materijalni troškovi tužiteljice (troškovi izdavanja fotokopije zdravstvenog kartona od 8,28 eura/ 62,50 kn, te radi pripreme i izdavanja medicinske dokumentacije za potrebe suda 26.54 eura /200,00 kn), vodeći računa da je faktički tuženik ipak neznatno uspio u parnici u odnosu na tužiteljicu, nisu znatni. Valja reći i to da troškovi sudske pristojbe tužiteljice nisu postavljeni određeno (čl. 164. stavak 1 i 2 ZPP-a), niti iz prvostupanjskog spisa proizlazi da su sudske pristojbe plaćene, pa joj sud te troškove nije priznao. Stoga je odlučeno kao u točki I b), stavak 2 izreke ove presude.

25. Tužiteljica je u žalbi pobijala prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu od 154.960,00 kn (20.566,72 eura), pa je uspjela u žalbenom postupku s iznosom od 1.691,09 euro (12.741,52 kn), dakle, uspjela je po visini 8% ( 1.691,09 euro : 20.566,72 eura), a u osnovu 70%, a aritmetička sredina njenog uspjeha je 39 % ((70 + 8) = 78 : 2)), Što znači da je "argumentum a contrario" uspjeh tuženika u žalbenom postupku 61% ((30 + 92) = 122 : 2) . Kada od 61% oduzmemo 39%, dobijemo konačan uspjeh tuženika u žalbenom postupku od 22 %. Ovaj sud je tuženiku s obzirom na razmjer uspjeha u žalbenom postupku priznao temeljem čl. 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. stavak 2. ZPP-a i tbr.10. točka 1 OT iznos od 312,50 eura (100 bodova + 25% uvećanja) x 2 eura + 25% PDV-a) na ime sastava žalbe, a 22% od tog iznosa je 68,75 eura, pa tuženiku pripada taj iznos. Tuženik nije tražio zatezne kamate na troškove žalbenog postupka, pa sud o zateznoj kamati nije ni odlučivao (čl. 151. stavak 3 ZPP- a). Troškovi sudske pristojbe tuženika nisu postavljeni određeno (čl. 164. stavak 1 i 2 ZPP-a), niti iz spisa proizlazi da su sudske pristojbe plaćene, pa ih sud nije priznao. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Novčani iznosi u cijeloj presudi preračunavani su, iz kuna u euro i obratno, po tečaju od 7,53450 kn za 1 euro, temeljem Zakona o uvođenu eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022, 88/2022).

Dubrovnik, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović