REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4065/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FI, rođenog **.**.1972., državljanina Republike Indije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ilica 335, OIB 36162371878, radi smještanja u Prihvatni centar za strance, 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/759, URBROJ: 511-19-34-25-1, od 5. listopada 2025.

II. Usvaja se zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, Ilica 335, OIB 36162371878, da u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, isplati opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, trošak pružanja pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 Eura (tisućudvijestotineipedeset Eura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tužitelju se određuje smještaj u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na rok u najduljem trajanju do tri mjeseca, uz obrazloženje kako je tužitelju, već ranije određena obveza napuštanja teritorija Republike Hrvatske, a po kojoj obvezi on nije postupio, kao i da je izjavio kako ne želi izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, a čime se u ukupnosti može zaključiti da postoji rizik da bi tužitelj izbjegavao određenu mu obvezu, temeljem koje okolnosti su ostvareni zakonom propisani uvjeti iz članka 214. stavka 2. Zakona o strancima.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužitelj, u svojoj tužbi navodi da u osporenom rješenju uopće nisu navedeni dokazi koji bi upućivali na postojanje izjave tužitelja, sukladno kojoj bi proizlazila njegova namjera izbjegavanja napuštanja teritorija Republike Hrvatske. Ukazuje kako je u praksi Europskog suda za ljudska prava pritvor, u svrhu deportacije, dopušten samo ako postoji razumna vjerojatnost da se deportacija provodi i da ne traje pretjerano dugo. S tim u vezi navodi kako je određenje smještaja sadržajno lišenje slobode te da ono iz tog razloga mora biti određeno na najkraći dopušteni period. S tim u vezi mišljenja je kako je rok od tri mjeseca predugačak te da ničim nije posebno obrazložen, budući se ni ne navode radnje koje bi u konkretnom, u ta tri mjeseca, trebale biti poduzete. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje, kao i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć te tuženiku naloži plaćanje troškova istog.

3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku stigao legalno temeljem radne dozvole. Dodaje da nakon što je ranije izdana dozvola istekla tuženik nije dragovoljno napustio teritorij Republike Hrvatske, kao i da za njega nije podnesen novi zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad, iz kojih okolnosti se može utvrditi da tužitelj nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske. S tim u vezi dodaje kako opisani nezakoniti boravak traje 238 dana, slijedom koje okolnosti mu je izdano rješenje o protjerivanju i određena zabrana ulaska na teritorij Republike Hrvatske. Budući da iz svega navedenog proizlazi kako je tužitelj grubo kršio propise Republike Hrvatske, svoju mjeru smatra opravdanom i određenom u razumnom trajanju. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 26. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom predmetu nije sporno kako je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio legalno te da mu je takav boravak istekao, nakon čega je nezakonito nastavio svoj boravak. Isto tako nije sporno ni da je u tom boravku, 4. listopada 2025., zatečen po policijskim službenicima u ilegalnom boravku te da je Republiku Hrvatsku napustio 18. studenoga 2025.

8. Člankom 212. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja, radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar, ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama.

8.1. Člankom 213. stavkom 1. Zakona propisano je da se u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja i javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

9. Podvodeći naprijed utvrđeno i nesporno činjenično stanje pod citirane odredbe Zakona Sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nema mogućnosti primjene blažih mjera od one koju je primijenio tuženik. Naime, imajući na umu dugotrajnost nelegalnog boravka tužitelja na teritoriju Republike Hrvatske, a koji je trajao 238 dana, kao i okolnost da u tom dugotrajnom boravku tužitelj nije ni pokušao riješiti svoj status, Sud zauzima stav kako je osnovan zaključak tuženika da postoji vjerojatnost izbjegavanja obveze napuštanja teritorija Republike Hrvatske.

10. U odnosu na ostale prigovore tužitelja sadržanim u njegovoj tužbi Sud ukazuje kako je kod tužitelja pronađen novčani iznos od oko 1.200,00 Eura te imajući na umu kako je iskazao da u Republici Hrvatskoj nema nekretninu, ili rodbinu kod koje bi mogao boraviti, Sud zauzima stav da primjena blažih mjera u konkretnom slučaju nije bila moguća.

11. U odnosu na duljinu trajanja boravka Sud primjećuje i bez obzira što u obrazloženju rješenja tuženik jasno nije naveo mjere koje mora poduzeti, da je uz određenje maksimalnog roka od tri mjeseca, jasno naznačeno da se smještaj određuje najkraće moguće, što uostalom pokazuje i kako je tužitelj otpušten iz prihvatnog centra odmah po ostvarenju uvjeta za njegovu deportaciju, odnosno nakon nešto dulje od mjesec dana. Imajući na umu kako je tuženik postupio bez odgode Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

12. Trebalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

13. Kako iz tužbe proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći.

14. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 Eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500 Eura, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska postaja Zagrebačka, VIII. Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Kruge 52

3. U spis