REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-556/2022-22

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru u građanskopravnoj stvari tužitelja JT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Krešimir Biočić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika OT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, radi predaje, nakon što je dana 29. travnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 3. lipnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, predati tužitelju stvari, kako slijedi:

a) Umjetničke slike i to:

- bakrorez vjerskog motiva i to prikaza Isusova ulaska u Jeruzalem, dimenzija 90 x 70 cm, uokvirenu u okvir od drveta crnog oraha, ostakljenu i s parsparturom,

- bakrorez vjerskog motiva i to prikaza svetaca, dimenzija 90 x 70 cm, uokviren u okvir od drveta crnog oraha, ostakljen i s parsparturom,

Slike i to:

- ulje na platnu s likom kozačkog konjanika sa crvenom bojom opreme, i crvenom bojom parsparture, uokvirenu i ustakljenu, dimenzija 40 x 20 cm,

- ulje na platnu s likom kozačkog konjanika sa zelenom bojom opreme, i crvenom bojom parsparture, uokvirena i ustakljena, dimenzija 40 x 20 cm,

- ulje na platnu u boji s motivom "hareklina" u situaciji prikaza vožnje biciklom, u bojama dimenzija 60 x 40 cm,

- ulje na platnu u boji s motivom "hareklina" u situaciji prikaza sviranja glazbenog instrumenta, dimenzija 60 x 40 cm,

- ulje na platnu u boji s motivom "hareklina" u situaciji prikaza tužnog lica, dimenzija 60 x 40 cm,

- ulje na platnu u boji s motivom „hareklina” u situaciji naklona, dimenzija 60 x 40 cm,

- ulje na platnu dimenzija 1,80 x 1,20 cm s prikazom J koji u ispruženoj ruci na dlanu drži maketu grada Dubrovnika,

- ulje na platnu dimenzija 1,80 x 1,20 cm s prikazom O koji u ispruženoj ruci na dlanu drži maketu grada Splita - Dioklecijanove palače,

- majstorski - diplomski rad tužitelja sa učilišta u Veroni i to okvir sa 50% udjela srebra, te 50% udjela zlata u kojem okviru se nalazi diploma tužitelja, s tog učilišta.

b) Statue i to:

- mramornu statuu rimsko - grčke boginje bez ruku s plahtom oko struka u zelenoj boji te zlatnom krunom od lovora kao i dijademom na glavi, visine oko 50 cm

- drvena statua savanske antilope od crnog mahagonija visine 45 cm,

- replika skulpture KT „Povijest Hrvata” koji predstavlja sjedeći lik žene odjeven je u stiliziranu narodnu nošnju koja potječe iz dalmatinske zagore, od oksidirano bakrenog metala visine 25 cm,

- replika skulpture KT „Žena u klečećem položaju” od oksidirano bakrenog metala visine 25 cm,

- replika skulpture KT „Žena u sjedećem položaju „ sa preklopljenim nogama od bakrenog oskida

- statua „ HT visine 50 cm, tehnike izrade kameno mramorna prašina,

- drvena skulptura „ K visine 50 cm u boji drveta - smeđe boje,

- statua drvenog konja visine 20 cm na drvenom postolju šafran žute boje sa crvenim ćilimom oslikanim kao sedlo,

- statua drvenog slona visine 50 cm sa uzdignutom surlom,

- plišani lik harlekina od platna s porculanskim nogama i glavom u ljubičasto crnom harlekinskom odjelu.

c) Televizore i to:

- televizor u boji marke PHILIPS dimenzija 60 x 50 cm,

- televizor u boji marke TOSCHIBA dimenzija 60 x 50 cm.

d) Ostale stvari i to:

- tužiteljev indeks iz srednje građevinske škole iz Omiša,

- tužiteljev indeks iz srednje građevinske škole iz [adresa] - ĐT,

- tužiteljeva svjedodžba i diploma iz osnovne škole u Njemačkoj, škola sv. Benedikta u Düsseldorfu,

- tužiteljeva svjedodžba o diplomskom radu iz srednje škole,

- foto albumi tužitelja,

- knjige za srednju građevinsku školu,

- tri seta servisa za jelo orijentalnog stila s motivima riba i to: jedan set servisa za jelo sa prevladavajućom zelenom bojom, jedan set servisa za jelo s prevladavajućom plavom bojom i jedan set servisa žutom bojom, a svaki od tih setova servisa za jelo se sastoji od jednog pladnja, šest šalica - posuda za jelo, šest tanjura plitkih, svi setovi servisa su ručni rad, zemlja podrijetla Tunis, i sa pepeljarama za pušenje,

- tri staklene posude za likere i servis od šest porculanskih čaša,

- set od keramičkih obojanih posuda sa pokretnim metalnim izljevom, obojano u sivkasto plavi boju s bavarskim motivima.

e) Namještaj i to:

- francuski krevet s uzglavljem, tapecirani od crne kože, dimenzija 140 x 200 cm,

- samostojeći blagovaonički ormar sa dva krila u donjem dijelu, te gornjeg dijela ormara sa bočnim stupićima (kao baldahin) od punog hrastovog drveta, te bočnim vanjskim i prednje otvorenim policama, te po sredini istog ukrasnog izložbenog tijela tzv. balkona, sa izgraviranim intarzijama na stranicama, dimenzija 2,20 visine, širine 120 cm,

- drvena komoda za blagovaonicu visine 90 cm, od višnje sa ladicama na uvlačenje u gornjem dijelu, te policama sa vratima u donjem dijelu, koji stoji na 4 drvene nogare visine 25 cm,

- dvodijelni drveni ormar za blagovaonicu sa zatvorenim policama u donjem dijelu, te ladicama na izvlačenje u srednjem dijelu, a gornji dio ormara je na poleđini ukrašen bijelim pločicama 15 x 15 cm te izložbenim otvorenim dijelom, te tri otvorena i ostakljenja dijela sa vratima.

f) Razni dekorativni materijal i to:

- Vintage antikni brončani čajnik/vrč, visine 40 cm sa rukohvatom s desne strane, poklopcem,

- antikni brončani vrč, visine 35 cm sa filigranim rukohvatom s desne strane te izrezbarenom površinom, bez poklopca,

- vaza za cvijeće s Murano stalkom koja je u donjem dijelu prozirna, tijelo vaze u gornjem dijelu je višebojno (plavo, rozo, zeleno) visine 40 cm,

- par svijećnjaka visini oko 30 cm srebrne boje sa širokim postoljem izrađeno od legure cinka i aluminija,

- replika „Tiffany stolne lampe” sa postoljem od metala, te oblika kišobrana sa različitim bojama (zelena, plava),

- replika „Tiffany stolne lampe” sa postoljem od metala, te rasvjetnog tijela od stakla s motivom „vilinog konjića”,

- par svijećnjaka od mesinga gornji i donji dio, a srednji dio je obojan u crveno,

- dva svijećnjaka od mesinga gornji donji dio, te srednji dio od stakla, visine 25 cm,

- posuda za hlađenje šampanjca sa rukohvatom sa stane visine 30 cm,

- plamenik za tamjan iz Jordana sa grbom H kralja (orao),

sve neoštećeno, tj. u tehnički ispravnom stanju,

s tim što se tuženik može osloboditi netom zabilježene obveze ukoliko u petnaestodnevnom roku isplati tužitelju iznos od 75.000 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, teče počev od 14.2.2022. god. pa do isplate.

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku 2.250,00 eura, sa zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na taj iznos teče počev od dana presuđenja (3.6.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je kuća anagrafski označena brojem 43 [adresa] u [adresa] za života majke/supruge stranaka ČT i sve do diobe stranaka i njihovog brata/sina ST imala status obiteljske kuće, a da je – uz stvari koje su namijenjene isključivo za njegovu osobnu uporabu – u tu kuću, u svrhu opremanja i dekoriranja on/tužitelj unio svoje pokretnine, baš umjetnine i namještaj koje da se i sada, bez pravne osnove, nalaze u istoj kući, u tuženikovom posjedu.

1.1.Opisao je u tužbi o kojim se stvarima radi, u tijeku postupka precizirao je popis tih stvari, naglasio je da mu tuženik te stvari odbija predati i na izloženoj osnovi, uz isticanje građanskopravne ponude tuženiku da se on/tuženik može osloboditi uparničene/ih obveze/a na vraćanje stvari tako da ispuni onu obvezu koja je opisana u ovoj odluci (iza teksta zahtjeva), postavio zahtjev izložen pod I izreke ove odluke.

2. Odgovarajući na tužbu, nije tuženik osporio dominirajuću tvrdnju izloženu u tužiteljevom tužbenom aktu i izrečenu kroz sadržaj njegove/tužiteljeve izjave znanja u postupku.

2.1.Naime, nije tuženik osporio da je i tužitelj svojim stvarima opremao i uređivao kuću opisanu u tužbi, dakle kuću koja je, kako ju je i sam tužitelj opisao, predstavljala obiteljsku kuću supružnika OT i sada pok. ČT te njihove djece (tužitelja i njihovog drugog sina ST).

2.2.No, osporio je da bi netom izložena, neosporena, činjenica sada (u vrijeme pokretanja i vođenja ovog postupka) imala kakvo značenje i naročito da bi imala značenje za donošenje odluke u ovom stranačkom sporu.

2.3.Naglasio je, naime, da su sva prava koja su možebitno tužitelju na nekima od promatranih stvari i pripadala prestala u aktu diobe stranaka i njihovog brata/sina ST, diobe kojom da je određeno da svakom diobeniku imaju pripasti pokretne stvari koje su se u vrijeme diobe zatekle u njemu/njima pripaloj/pripalim građevini/ama.

2.4.Utoliko da su promatrane stvari, ako i jesu, kako je to tvrdio tužitelj, postojale i bile smještene u kući opisanoj u tužbi, aktom diobe postale dio njegove/tuženikove imovine pa da u skladu s tim tužitelj pravno neosnovano zahtijeva da mu on/tuženik preda te stvari ili koju iz skupa promatranih pokretnih stvari.

2.5.Predložio je odbiti tužiteljev zahtjev kao pravno neosnovano zahtijevanje.

3. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o darovanju i diobi suvlasničke zajednice – U [adresa] 18. travnja 2018. god., pregledane su fotosnimke koje je tužitelj priložio spisu (listovi 20 – 25, 136 – 144 spisa), pregledane su fotosnimke koje je tuženik dostavio u spis (list 29 i 41), pročitan je niz isprava Veleposlanstva Republike Hrvatske – Konzularni odjel u Bonnu (listovi 48 – 50), pregledan je niz isprava ispisanih na njemačkom jeziku (listovi 51 – 63), pročitano je očitovanje osobe potpisane kao ST, očitovanje zabilježeno s nadnevkom 21.1.2023. god. na listu 65 spisa, pročitane su razne bilješke ispisane rukopisom i računalnim ispisom (listovi 75 – 86 spisa), pročitane su nepotpisane isprave sastavljene po odvjetnicima Krešimiru Biočiću i Srđanu Vrdoljaku (listovi 87 – 90 spisa), pročitan je niz potvrda Postaje granične policije Imotski (listovi 30 – 35, 132, 134 i 135 spisa), obavljena je radnja uviđaja u tuženikovoj stojnoj kući (kući anagrafski označenoj u izlaganju tužiteljevih relevantnih navoda), pročitana je i pregledana fotodokumentacija rezultata radnje uviđaja koju je 4.1.2024. god. sačinio vještak/fotograf GT, u statusu svjedoka saslušani su ST CT, LT i IT te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza pribavljenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da tužiteljev zahtjev postavljen u ovoj parnici nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

5.U mjesta ostvarenja obiteljskih zajednica na ovom području (u kuće i stanove), obiteljskih zajednica koju tvore roditelji i djeca, pripadnici zajednica, uz stvari koje pribavljaju i unose zajedno, unose i ponaosob različite vrste stvari.

5.1.Unose tako ponaosob – ponajprije – stvari koje mogu služiti i služe isključivo njihovim osobnim potrebama (nazvati ćemo ih "prvom grupom stvari").

5.2.Nadalje, unose stvari koje su u funkciji obavljanja njihovih zanimanja/djelatnosti (nazvati ćemo ih "drugom grupom stvari").

5.3.Napokon, unose i stvari koje imaju funkcije služiti potrebama, udobnostima i ugodnostima življenja, kako unositelja takvih stvari u zajednicu, tako i ostalih pripadnika zajednice u koju su stvari unijete (nazvati ćemo ih "trećom grupom stvari").

6. Izloženo u prethodnom odjeljku, barem tako drži ovaj sud, notorno je i utoliko u pogledu toga nije potrebito iznositi daljnju argumentaciju.

7. Općepoznati su, dakle, načini na koji se stvari na ovom području unose u promatrane zajednice.

7.1.No, to nije jedina notornost koju je valjalo imati na umu prilikom zauzimanja stajališta o ne/ostvarenju izravno i neizravno važnih činjenica u ovoj parnici.

7.2.Naime, općepoznato je da postoje stvari koje, unatoč tome što su unijete u zajednicu, ne gube vlasnički titularitet unositelja, dakle koje nikada ne postaju "stvari zajednice" i ne gube baš zato što imaju uporabnu i svaku drugu vrijednost isključivo za unositelja takvih stvari u zajednicu.

8. Prvih šest/6 stvari navedenih pod I d) izreke jesu stvari koje imaju uporabnu i svaku drugu vrijednost isključivo za ovopostupnog tužitelja. Dakle, to su one stvari koje imaju i žargonsko i pravno obilježje osobnih stvari, dakle onakvih stvari koje, o tome naprosto ne može biti spora, ne gube titulara unošenjem tih stvari u obiteljsku zajednicu.

8.1.Stoga bi tuženik imao tužitelju vratiti te stvari za slučaj utvrđenja okolnosti koju ćemo odmah niže izložiti.

8.2.No, tužitelj, nije niti pokušao dokazati, a kamo li dokazao promatranu važnu okolnost, dakle nije ni kušao (nije ponudio prikladna dokazna sredstva za utvrđenje sagledavane okolnosti), a kamo li dokazao činjenice da su stvari ranije (u vrijeme prestanka zajednice) bile u tužiteljevom prostoru i da su sada u njegovoj vlasti.

8.3.Stoga je taj dio tužiteljevog zahtjeva namah valjalo odbiti kao pravno neosnovano zahtijevanje.

9. Pak, niti jedna od stvari povrat kojih tužitelj zahtjeva od tuženika – niti u pogledu toga naprosto ne može biti spora – ne predstavlja stvar koja bi imala kakvog značenja za ostvarenje funkcija tužiteljevog zanimanja, dakle za obavljanje kakve njegove djelatnosti.

9.1.Utoliko, naprosto, i ne može postojati tuženikova obveza da tužitelju vrati/preda kakvu stvar iz skupine koju smo prethodno označili kao stvari iz "druge grupe stvari".

10. Pak, formirajući uvodno opisane skupine stvari kazali smo da se u zajednicu po pripadnicima zajednice ponaosob unose i stvari koje imaju funkcije služiti potrebama, udobnostima i ugodnostima življenja, kako unositelja takvih stvari u zajednicu, tako i ostalih pripadnika zajednice u koju su stvari unijete i te stvari nazvali "trećom grupom stvari". Sada ćemo iznijeti dodatno i daljnju karakteristiku tih stvari i kazati da se radi o stvarima koje – za razliku od stvari iz prethodno opisane dvije grupe stvari koje i bez obzira što su unijete u zajednicu ostaju bezuvjetno titularski vezane za unositelja i kroz vrijeme trajanja i po prestanku trajanja zajednice – po prestanku zajednice, kao stvari uporabljivane po svim pripadnicima zajednice za vrijeme njenog trajanja, imaju titulara u osobi unositelja samo u dva moguća slučaja. Imaju naime, titulara u unositelju – ponajprije – ukoliko je unositelj u vrijeme unosa stvari u zajednicu izriječno iskazao volju da će stvari ostati u zajednici za slučaj njenog prestanka, dakle iskazao volju i očitovanje da unesena pokretna stvar neće imati status pripatka nekretnini (rekli smo kući ili stanu) u kojoj se ostvaruje zajedničarstvo te – u drugom mogućem slučaju – ukoliko su nakon prestanka zajednice (u trenutku prestanka zajednice) zajedničari koji razvrgavaju fakticitet zajedničarstva istodobno s tim razvrgnućem učinili i razvrgnuće suvlasništva u pogledu suvlasničke imovine dotadašnje zajednice i pritom ugovorili da će stvar koju je suvlasnik/unositelj unio u zajednicu pripasti baš unositelju.

10.1.Imajući prethodno izloženo na umu, a imajući na umu i da su sve stvari izuzev onih koje su označene pod I d) izreke ove odluke stvari koje imaju status stvari "treće skupine stvari", naprosto je preostalo dokazno sagledavati – ponajprije – pri unošenju stvari u zajednicu očitovao volju u prethodno označenom smislu, dakle volju zadržavanja titulariteta nad stvarima i kroz razdoblje trajanja zajednice, a potom, ˗ dakako za slučaj da prethodno izložena pretpostavka nije ostvarena – jeli tužitelju/unositelju "vraćen" prethodno u zajednici izgubljeni titularitet nad promatranim stvarima u postupku diobe imovine koju su ovopostupne stranke nesporno izvršile zajedno s trećim pripadnikom zajednice u trenutku diobe, dakle s bratom/sinom stranaka, ST.

10.2.Pak, vezano za prvopostavljeni upit u prethodnom odlomku kazati je samo to da tužitelj, ne samo da nije dokazao da je manifestirao zadržavanje vlasničkog titulariteta na tim stvarima u relevantno vrijeme (vrijeme unosa stvari u zajednicu), nego takvo što u postupku nije niti tvrdio.

10.3.Stoga njegovo zahtijevanje povrata tih stvari utemeljeno na jednoj od mogućnosti (netom sagledavanog mogućnosti) sadašnjeg postojanja njegovih prava na tim stvarima nije moguće sagledavati kao pravno osnovano zahtijevanje.

11. Da bi se odlučilo o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva u pogledu obvezivanja tuženika da mu vrati one stvari o kojima smo razglabali u prethodno formiranom odlomku, dakle, preostalo je sagledavati je li ostvarena krajnja pretpostavka postojanja tužiteljevih prava na tim stvarima, pretpostavka očitovana u činjenici da bi tužitelja u diobi stranaka (i trećeg – u ovom postupku saslušanog svjedoka ST) u odijeljeni dio pripale promatrane stvari.

12. Vezano za analizu i ocjenu dokaza izvedenih na prethodno izloženu okolnost, pak, valja naglasiti da diobenici iz promatrane diobe, iako su pomno izvršili diobu nekretnina, u ispravama koje svjedoče o njihovoj diobi nisu ni spomenuli pokretnine, a kamo li rezultate diobe takvih stvari.

12.1.Stoga je činjenicu/e u čijem vlasništvu su naposljetku zaostale promatrane stvari "treće grupe stvari" negdašnje zajednice (pa i zajednice nad suvlasničkom imovinom), valjalo sagledavati prema rezultatima verbalnih dokaza izvedenih u postupku u kontekstu notornih činjenica vezanih za načine ne/diobe pokretnina iz zajednice/a na ovim prostorima.

13. Ne samo zato što je susjed i u prijateljskim odnosima sa strankama, nego naročito zato što je za stranke obavljao poslove komercijalizacije imovnih kapaciteta stranaka u gradu [adresa] (iznajmljivanja tamo postojećih stanova), ne može se svjedoku LT pok. KT spočitati neupućenost u stranačke odnose pa i u odnose u pogledu imovine. Utoliko je pretpostaviti da bi svjedok LT, a i brat tog svjedoka IT, isto tako prijatelj parničnih stranaka, znao odnosno znali i za rezultate diobe pokretnina ranije postojeće stranačke zajednice. No, to tim svjedocima, kako su oni jasno i odrješito iskazali, nije poznato, nego oni (vidjeti naročito iskazivanje svjedoka LT pok. KT na listu 72 spisa) "pretpostavljaju" da je nakon njihove/stranačke diobe ostalo u kućama ono što se od namještaja i ukrasa na zidovima zateklo u kojem od tih objekata".

14. Proizlazi dakle da su prethodno spomenuti svjedoci o ne/diobi pokretnina označene treće skupine sagledavanih pokretnina svjedočili baš onako kako je o tome posvjedočio svjedok ST, brat/sin stranaka pa je u skladu s tim, a imajući na umu, barem za osobe s ovog područja, notornu činjenicu da se stvari koje su bile kroz dugo vremensko razdoblje uporabljivane u prostorima u kojima se ostvarivala zajednica življenja osoba koje se naposljetku javljaju kao diobenici pokretne imovine naprosto ne dijele nego redovito, usuđujemo se kazati bez iznimke, ostaju u prostorijama u kojima se ostvarivala zajednica življenja diobenika, naprosto morao uslijediti zaključak – zaključak kojeg ne dovode u pitanje nego potvrđuju posvjedočenja netom spomenutog brata/sina stranaka i samog tužitelja da im je tuženik prigodom dijeljenja imovine iskazao pristanak da mogu uzeti ma koje njihove stvari iz kuće u kojoj je ostvarivana promatrana zajednica, a potvrđuju baš zato što je za realizaciju takvog pristanka izostalo ugovaranje ma kakve protučinidbe odnosno protudavanja njih tuženiku za stvari koje im je taj dopustio uzeti iz kuće u [adresa] – baš zaključak da pokretne stvari iz ranije zajednice stranaka nisu bile predmeti skupne diobe pokretnih stvari, nego da su isključiva prava na tim stvarima ranijim pripadnicima zajednice/promatranim diobenicima pripala, baš kao što je to tvrdio tuženik, po skupinama stvari i to već faktički formiranim skupinama formiranima po kriteriju pripadanja tih stvari onim nekretninama s kojima su bile prostorno povezane.

14.1.Utoliko je, a budući su stvari koje se promatraju u ovoj parnici baš stvari koje se nalaze u [adresa] i baš u onom objektu koji je u stranačkoj diobi nekretnina pripao ovopostupnom tuženiku, dakle, budući su promatrane stvari u skladu s netom izloženim zaključkom kao pertinencije u diobi zajedničarskih nekretnina pripale baš ovopostupnom tuženiku, niti nad promatranim stvarima "treće skupine stvari" ne postoji tužiteljevo vlasničko pravo/a, pa je u skladu s tim zaključkom – i prethodno izloženim zaključcima u pogledu ne/postojanja tužiteljevih prava i na predmetima "prve i druge skupine" – zbog nepostojanja tužiteljevih prava onakvih kakva uživaju sudbenu zaštitu prema određenjima čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17), tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao pravno neosnovano zahtijevanje, dakle presuditi kao u izreci.

15. Budući je tuženik u cijelosti uspio u parnici, tužitelja je, u skladu s određenjima čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23) valjalo obvezati da podmiri sve one izdatke koje je tuženik razložno učinio i njihovu naknadu zahtijevao u ovoj parnici.

16. Tuženik je u parnici, po punomoćniku u osobi odvjetnika, poduzeo deset radnji u postupku bodovno honoriranih sa po 100 bodova (sastavi podnesaka od 23.5.2022. i 30.1.2023. te zastupanja na ročištima 8.11. i 5.12.2022., 20.1.2023., 23.2.2023., 23.3.2023., 30.10.2023., 24.3.2025. i 29.4.2025.), no zahtijevao je dosudu troškova samo za devet poduzetih radnji (ne i za onu radnju zastupanja na ročištu 23.3.2023. god.) pa tuženiku utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (900), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25 %), na ime troškova zastupanja valjalo priznati ukupan iznos 2.250 eura.

17. Kako je, pak, trošak koji je imao sa zastupanjem isključivi tuženikov izdatak koji je učinio u parnici, tužitelja, koji je u parnici podlegao u cijelosti, valjalo je, u smislu uvodno označene zakonske odredbe obvezati da tuženiku taj izdatak naknadi, dakle o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 3. lipnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.