Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-153/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi izgubljene zarade, dana 29. listopada 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, a dana 3. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik EUROHERC Osiguranje, d.d. Zagreb, Podružnica Osijek, (OIB: 22694857747) dužan je tužitelju TM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. na ime izgubljene zarade počevši od 1. svibnja 2016. pa do 1. svibnja 2022. platiti iznos od 218.989,98 kn/ 29.064,96 eur, sa z.z. kamatama na svaki dospjeli a neplaćeni iznos i to:

- na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 5. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 6. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 7. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 8. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 9. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 10. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 11. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.496,00 kn / 331,28 eura počevši od 1. 12. 2016. pa do isplate - na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 01. 2017. pa do isplate - na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 02. 2017. pa do isplate - na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 03. 2017. pa do isplate - na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 04. 2017. pa do isplate - na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 05. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 06. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 07. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 08. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 09. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 10. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 11. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.620,80 kn /347,73 eura počevši od 1. 12. 2017. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 01. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 02. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 03. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 04. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 05. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 06. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 07. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 08. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 09. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 10. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 11. 2018. pa do isplate

- na iznos od 2.751,84 kn /365,12 eura počevši od 1. 12. 2018. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 01. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 02. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 03. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 04. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 05. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 06. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 07. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 08. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 09. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 10. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 11. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura počevši od 1. 12. 2019. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 01. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 02. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 03. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 04. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 05. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 06. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 07. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 08. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 09. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 10. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 11. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.250,00 kn /431,35 eura počevši od 1. 12. 2020. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 01. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 02. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 03. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 04. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 05. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 06. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 07. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 08. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 09. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 10. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 11. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.400,00 kn /451,26 eura počevši od 1. 12. 2021. pa do isplate

- na iznos od 3.750,00 kn /491,71 eura počevši od 1. 01. 2022. pa do isplate

- na iznos od 3.750,00 kn /491,71 eura počevši od 1. 02. 2022. pa do isplate

- na iznos od 3.750,00 kn /491,71 eura počevši od 1. 03. 2022. pa do isplate

- na iznos od 3.750,00 kn /491,71 eura počevši od 1. 04. 2022. pa do isplate

- na iznos od 3.750,00 kn /491,71 eura počevši od 1. 05. 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 18.462,12 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. prosinca 2025. pa do konačne isplate, po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. svibnja 2000. stradao u prometnoj nezgodi, da je presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-2284/02 utvrđena odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj i nastup posljedica umanjenja životne i radne aktivnosti od 40%, a da je on u trenutku nezgode bio radnik, odnosno pomoćni stolar u stolarskom obrtu u mjestu [adresa]. Tužitelj navodi da mu je presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-2039/08 dosuđena izgubljena zarada za vremensko razdoblje od 6. srpnja 2000. do 31. ožujka 2009., a da mu je presudom toga suda br. P-1587/11 dosuđena daljnja izgubljena zarada za razdoblje od 1. rujna 2003., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1162/13 od 27. veljače 2014. U tužbi navodi da mu je presudom Općinskog suda u Osijeku br. P327/14-46 dosuđena izgubljena zarada za vremensko razdoblje od 1. listopada 2012. do 1. svibnja 2016., ali da je presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1801/16 prvostupanjska presuda ukinuta i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti s obrazloženjem da je tužitelj izgubio pravo na izgubljenu zaradu jer je odlaskom na izvršavanje kazne zatvora prekinuta uzročno-posljedična veza sa štetnim događajem. Nadalje navodi da je tužitelj i dalje nesposoban za obavljanje svojih prijašnjih poslova koje je obavljao prije ove nezgode, a da odlaskom na kaznu izvršavanja zatvora njegovo zdravstveno stanje nije promijenjeno i da nije moglo doći do prekida uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i prava na štetu. U tužbi navodi da je u svezi preostale radne sposobnosti pokušao kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pronaći posao ili prekvalifikaciju, ali da mu nije uspjelo. Smatra da bi sigurno radio na stolarskim ili građevinskim poslovima i zaradio mjesečno najmanje 5.000,00 kn u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do podizanja ove tužbe, tj. od 13. ožujka 2018. Stoga potražuje da mu tuženik na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 13. ožujka 2018. isplati iznos od 110.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje postojanje štetnog događaja koji se tužitelju dogodio 24. svibnja 2000. te pasivnu legitimaciju, ali osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev jer je u cijelosti neosnovan.

3. Podneskom od 30. lipnja 2022. punomoćnik tužitelja preinačio je tužbeni zahtjev na način da je povećao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja te potražuje iznos od 218.989,98 kn na ime izgubljene zarade s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Podneskom od 13. rujna 2022. punomoćnik tužitelja dostavio je u spis ovaj preinačeni tužbeni zahtjev dvojno iskazan i u eurima.

4. Sud je rješenjem od 4. listopada 2022. na ročištu dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva zbog svrsishodnog rješenja ovog spora između stranaka.

5. Da bi utvrdio odlučne činjenice ovaj sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-327/2014-46 od 13. srpnja 2016. i presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1801/2016 od 1. veljače 2018., u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1587/2011, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lidije Balog i Marije Zavalić te je izvršen uvid u podneske Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Centra za socijalnu skrb Đakovo.

6. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 30. lipnja 2022. na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 1. svibnja 2022. i pri tome se rukovodio provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, odnosno činjeničnim navodima tužbe te stajalištem da se ne radi o presuđenoj stvari, s obzirom da potražuje različiti novčani iznos za drugo vremensko razdoblje.

7. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1162/2013-2 od 27. veljače 2014. djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-1587/11-39 od 6. prosinca 2012. i to tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime izgubljene zarade plaća rentu u visini od 2.251,20 kn, u razdoblju od 14. svibnja 2011. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1801/2016-2 od 1. veljače 2018. djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-327/2014-46 od 13. srpnja 2016. godine te je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime izgubljene zarade plati naknadu za razdoblje od 1. listopada 2012. do 1. svibnja 2016., odnosno plaća rentu za razdoblje od 1. lipnja 2016. pa ubuduće.

9. Naime, ovaj sud je imao u vidu da je prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Rev-1651/1993 od 13. listopada 1994. oštećenik ovlašten utužiti naknadu ili u obliku novčane rente ili sukcesivno utuživati nastalu štetu. Ako štetu utužuje sukcesivno, tada je oštećenik ovlašten tražiti naknadu za proteklo vrijeme, sve iz razloga što za to proteklo razdoblje ne postoji pravomoćna presuda. Naknadu štete koja sukcesivno nastaje oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuženjem i to sve do trentuka dok ne izabere način na koji će ostvarivati pravo na naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti.

10. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 827/2023 od 12. veljače 2025. proizlazi da kad se oštećenik opredijelio da naknadu štete ostvaruje u obliku rente o kojem zahtjevu je (makar djelomično) pravomoćno presuđeno, oštećenik više ne može sukcesivno utuživati naknadu zbog izgubljene zarade i time retroaktivno povećavati dosuđenu rentu. Kako buduća renta nije pri tome tražena u limitiranom trajanju, više nema mjesta sukcesivnom utuživanju na način kako to traži tužitelj.

11. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je u cijelosti osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari koji je istaknuo tuženik u ovoj parnici. O tužbenom zahtjevu koji je predmet ovog spora pravomoćno je odlučeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1162/2013-2 od 27.02.2014. kao i presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1801/2016-2 od 01.02.2018. godine. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim br. P-1587/2011 tužitelj je potraživao izgubljenu zaradu od tuženika i to u iznosu od 156.828,03 kn za razdoblje od 01. rujna 2003. do 30. rujna 2012. godine te počevši od 1. listopada 2012. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi tražio je i plaćanje mjesečne rente zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.251,20 kn. Isto mu je i dosuđeno presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni br. 2.P: P-1587/2011-39 od 6. prosinca 2012.

Po žalbi tuženika, Županijski sud u Osijeku je presudom i rješenjem poslovni br. Gž-1162/2013-2 od 27.02.2014. preinačio tu prvostupanjsku odluku na način da je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za naknadom za izgubljenu zaradu za razdoblje od 11.05.2009. do 13.05.2011. jer se tužitelj u tom razdoblju nalazio na izdržavanju zatvorske kazne pa nije gubio na zaradi, a tužitelj je u cijelosti odbijen i sa zahtjevom da mu tuženik plaća mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade počevši od 14.05.2011. pa ubuduće. Nadalje, tužitelj je odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni br. Gž-1162/2013-2 od 27.02.2014. pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu tuženik na ime izgubljene zarade plaća mjesečnu rentu za razdoblje od 14. svibnja 2011. godine pa za ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi s pripadajućim zateznim kamatama na svaki dospjeli, neisplaćeni mjesečni iznos rente.

12. Međutim, po žalbi tuženika, Županijski sud u Osijeku presudom poslovni br. Gž-1801/2016-2 od 1. veljače 2018. preinačio je tu prvostupanjsku odluku na način da je tužitelja u cijelosti odbio sa zahtjevom za naknadom za izgubljenu zaradu za razdoblje od 01.10.2012. do 01.05.2016. godine te ga je u cijelosti odbio sa zahtjevom da mu tuženik počevši od 1. lipnja 2016. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi plaća mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 2.500,00 kn. Dakle, o tužbenom zahtjevu glede izgubljene zarade pravomoćno je odlučeno još jednom te je tužitelj još jednom pravomoćno odbijen s takvim tužbenim zahtjevom.

13. Ovaj sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni br. Gž-1801/2016-2 od 1. veljače 2018. i utvrdio je da je već pravomoćno odlučeno o izgubljenoj zaradi tužitelja nakon 1. listopada 2012. jer je tužitelj s tim zahtjevom odbijen kao što je odbijen, i to u cijelosti, sa zahtjevom da mu tuženik počevši od 1. lipnja 2016. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi plaća mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 2.500,00 kn. Pravomoćne sudske odluke - presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1162/2013-2 od 27. veljače 2014. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1801/2016-2 od 1. veljače 2018. - su negativne procesne pretpostavke za ponovno suđenje u ovom sporu.

14. Prema odredbi čl. 333. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) presuda postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe (čl. 333. st.1. ZPP-a), a sud je dužan tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu (čl. 333. st. 2. ZPP-a). Tužitelj FM je kroz druge sudske postupke već tražio naknadu štete zbog izgubljene zarade i za utuženo razdoblje koje je predmet ovog spora, budući je i za to razdoblje potraživao izgubljenu zaradu u vidu mjesečne rente te je pravomoćno odbijen s tim zahtjevima. Ovaj spor je već ranije pravomoćno presuđen.

15. Ono što je činjenica potvrđena u odluci Županijskog suda u Osijeku u presudi i rješenju broj Gž-1162/2013-2 od 27.02.2014. godine je to da bi tužitelj ostao bez posla i bez zarade i da nije bilo štetnog događaja od 24.05.2000. budući da je u međuvremenu počinio kazneno djelo razbojništva iz čl.218. KZ, za koje je pravomoćno osuđen te se u periodu od 11.05.2009. do 13.05.2011. godine nalazio na izdržavanju zatvorske kazne u Okružnom zatvoru u Požegi pa bi zbog izdržavanje dugotrajne kazne zatvora prestao ostvarivati zaradu iz razloga koji nije uzročno- posljedično povezan sa štetnim događajem od 24.05.2000. godine. Dakle, uzročna veza se prekinula odlaskom tužitelja u zatvor pa uzročne veze nema.

Sud je utvrdio da nema dokaza da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari radio i ostvarivao zaradu, a da je ta zarada izostala radi prometne nezgode iz 2000. godine za koju bi po tužitelju trebao odgovarati tuženik. Tijekom postupka tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi on po redovnom tijeku stvari negdje radio i da bi ostvarivao zaradu ili kolika bi ona bila po izlasku iz zatvora. Tužitelj u ovom sporu nije dostavio niti jedan dokaz da je negdje tražio posao pa da je bio odbijen zbog zdravstvenih ograničenja, a nije predložio niti saslušanje bilo kojeg svjedoka ili poslodavca kod kojeg je navodno tražio posao, slijedom čega sud smatra da su tvrdnje tužitelja o nemogućnosti pronalaženja posla paušalne i ničim dokazane.

16. Pod izgubljenom zaradom se smatra gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvariti radom prema redovnom tijeku stvari, da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica (čl.189.st.3. ZOO). Pri tome nesposobnost za rad sama za sebe ne predstavlja osnovu za dosuđenje naknade štete u vidu izgubljene zarade već samo refleks te nesposobnosti koji se mora manifestirati kroz gubitak zarade odnosno prihoda i to predstavlja štetu koju je štetnik dužan naknaditi tužitelju, ako je tužitelj dokaže. Međutim, budući da nije radnja štetnika (prometna nezgoda) uzrok izostanka zarade u utuženom razdoblju, već izdržavanje dugotrajne zatvorske kazne, jasno je da je uzročna veza sa štetnim događajem prekinuta odlaskom tužitelja u zatvor na dvije godine i šest mjeseci, a tužitelj nije dokazao da se gubitak na zaradi, za koji tvrdi da postoji po povratku iz zatvora, može uzročno povezati sa štetnim događajem.

17. Sud je imao u vidu da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1162/2013-2 od 27. veljače 2014. tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženik plati naknadu štete zbog izgubljene zarade nakon 11. svibnja 2009. i da je protiv te odluke Županijskog suda u Osijeku podnio izvanrednu reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x548/14-2 od 21. listopada 2014. ta izvanredna revizija tužitelja je odbačena kao nedopuštena. Ovaj sud je imao u vidu da je tužitelj još 2014. pravomoćno odbijen sa zahtjevom da mu tuženik plati naknadu za izgubljenu zaradu nakon 11. svibnja 2009. do 13. svibnja 2011. te da je tužitelj pravomoćno odbijen i sa zahtjevom da mu tuženik plaća mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade nakon 14. svibnja 2011. za ubuduće.

18. Slijedom navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i odlučio je da se ovaj tužbeni zahtjev u cijelosti odbija, kao što je navedeno u izreci ove presude.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor dužan je tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka i to: na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 1000,00 eura, za zastupanje na ročištu po punomoćniku od 9. svibnja 2018. iznos od 1.000,00 eura, na ročištu od 12. studenog 2019. iznos od 1.000,00 eura, na ročištu od 29. siječnja 2020. iznos od 1.000,00 eura te za zastupanje na ročištu od 30. studenog 2020. iznos od 1000.00 eura, za sastav podneska od 6. veljače 2021. iznos od 1.000,00 eura, za sastav podneska od 4. rujna 2021. iznos od 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu od 14. rujna 2021, iznos od 1.000,00 eura, na ročištu od 28. listopada 2021. iznos od 1.000,00 eura, na ročištu od 12. travnja 2022. iznos od 1.000,00, za sastav podneska od 14. rujna 2022. iznos od 1.000,00, na ročištu od 22. rujna 2022. iznos od 1.000,00, na ročištu od 4. listopada 2022., iznos od 1,000,00, za sastav žalbe od 11. studenog 2022. iznos od 500,00 eura, za sastav podneska od 30. lipnja 2025. iznos od 500,00 eura, za zastupanje na ročištu od 29. listopada 2025. iznos od 500,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 3.625,00 eura, na ime sudske pristojbe na žalbu iznos od 337,12 eura, što sve ukupno iznosi 18.462,12 eura, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbom članka 155. istoga zakona, u svezi s tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 3. prosinca 2025.

S U D A C

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika