Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-665/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska br. 2., OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1661/2019 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1661/2019 od 27. veljače 2025. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.256,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 21. studenog 2018. do isplate, te u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.094,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 29. svibnja 2024. pa nadalje do isplate, dosuđenom parničnom trošku, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, te se odbija tužiteljica OŽ sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 2.094,72 eur za razdoblje od 21. studenog 2018. do 29. svibnja 2024. kao neosnovanim.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 1661/2019 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 4.071,00 eur i 280,00 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te trošak parničnog postupka u iznosu od 2.255,51 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Rješenjem istog suda dopuštena je preinaka tužbe specificirana podneskom od 29. svibnja 2024.

2.Prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu glavnice za iznos od 2.096,72 eur, u dosuđujućem dijelu parničnog troška za iznos od 755,51 eur, kao i rješenje istog suda, pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i rješenje istog suda, u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženika, kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke presude u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.256,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 21. studenog 2018. o isplate, te u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.094,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 29. svibnja 2024. pa nadalje do isplate, dok su u odnosu na preostali dosuđujući dio točke I. izreke presude, osnovani navodi tuženika iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je 3. studenog 2018. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao vozač, te osiguranik tuženika, koji je ujedno i odgovoran za nastanak tog štetnog događaja,

-da je u predmetnoj nezgodi tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, te je zbog posljedica koje je tužiteljica pretrpjela u toj nezgodi, tuženik isplatio 19. veljače 2019. kao nesporni dio cjelokupne štete iznos od 7.000,00 kn,

-da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Predragu Paviću utvrđeno da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila natučenje glave, gnječno- razdornu ranu zatiljnog dijela glave i trzajnu povredu vrata; da je uslijed zadobivenih povreda, tužiteljica trpjela bol jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje intenziteta u trajanju od 20 dana, slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, da je pretrpjela tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah i to jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 tjedana, te slabijeg intenziteta 10 dana, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno prvih 2 tjedna, zatim 2 sata dnevno slijedeća 2 tjedna. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić u nalazu je naveo u bitnome da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije, Poremećaja prilagodbe, uz razvoj elemenata PTPS-a, te Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja, slijedom čega da je tužiteljica kod štetnog događaja pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, zatim jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, pa umjereni oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Pored toga da je zaostalo kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, zbog čega je duševne boli zbog smanjenja životnog aktiviteta utvrdio u omjeru od 5%.

-da su se obzirom na određene primjedbe na nalaze vještaka, isti u konačnici suglasili da se ocjena trajanja intenziteta pretrpljenog straha uzme ona koja je utvrđena u nalazu psihijatra dr. Gordana Makarića.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja, rukovodeći se čl. 19. u svezi s čl. 1046., te čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), zaključuje da je tužiteljici u konkretnim okolnostima povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, slijedom čega da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za pretrpljen u neimovinsku štetu.

Nastavno tome, stav je prvostupanjskog suda da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih bolova pripada pravična naknada u iznosu od 1.600,00 eur, pretrpljenog straha iznos od 2.500,00 eur, pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnog aktiviteta iznos od 900,00 eur. O visini naknade za tuđu pomoć i njegu, sud je odlučio primjenom čl. 223. ZPP-a u svezi čl. 1095. ZOO-a, te utvrdio visinu naknade imovinske štete u iznosu od 280,00 eur.

Slijedom toga, ocjena je suda prvog stupnja da tužiteljici pripada ukupni iznos od 4.800,00 eur, uz uvećanje od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, pa sukladno tome, drži da tužiteljica ima pravo na isplatu osim nesporno isplaćenog iznosa po tuženiku i daljnjeg iznosa od 4.071,00 eur. O pravu tužiteljice na zatezne kamate odlučeno je primjenom čl. 1086. ZOO-a.

8.2.Prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, pozivajući se pri tome na odluke nekih drugostupanjskih sudova, kao i pravno shvaćanje doneseno na Građanskom odjelu Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

Odluku o trošku sud donosi temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a.

Osim toga, sud prvog stupnja zasebnim je rješenjem dopustio preinaku tužbe po podnesku tužitelja od 29. svibnja 2024., smatrajući da kako tužiteljica jedino putem vještačenja mogla utvrditi visinu svog zahtjeva, pa je pozivom na čl. 191. st.2. ZPP-a dopustila preinaku koju je tužitelja izvršila ranije spomenutim podneskom.

9.1.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava pravilnost stava suda prvog stupnja koji je zasebnim rješenjem dozvolio tužiteljici preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja, pozivom na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-665/2021, valja odgovoriti da iste nisu pravno utemeljene.

9.2.Naime, ponajprije valja ovdje voditi računa o predmetu spora – zahtjev za naknadu štete, kojim se u pravilu odlučuje o pravu tužitelja na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede tijela i narušenog zdravlja. Kako bi tužitelj u takvoj parnici mogao ostvariti pravo na spomenutu naknadu, po uvjerenju ovog suda, neophodno je da sukladno čl. 7. ZPP-a, pored ostalog dokaže i opseg odnosno visinu pretrpljene štete, što se čini medicinskim vještačenjem po vještaku odgovarajuće specijalnosti. Shodno tome, ocjena je ovog suda da je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužiteljici dopustio preinaku tužbe, nakon povedenog medicinskog vještačenja, budući da je ista tek nakon toga saznala za potpuni opseg i neimovinske i imovinske štete, posljedično čemu u toj situaciji dolazi u primjenu čl. 190. st.2. ZPP-a, budući da se ovdje radilo upravo o tome da tužiteljica do tog vještačenja, koje objektivno nije moglo biti provedeno do zaključenja prethodnog postupka, nije mogla znati za opseg navedene štete, a time ni postaviti odgovarajući tužbeni zahtjev.

9.3.U prilog pravilnosti prethodno iznesenog, skreće se pažnja tuženiku na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-526/2024 od 11. lipnja 2025., donesene povodom dopuštene revizije poslovni broj Revd- 1837/2023 od 14. lipnja 2023., iz čijeg sadržaja proizlazi da je uvaženo stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022.

Naime, prema tom shvaćanju, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nova je činjenica na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (čl. 190. i 191. ZPP-a), jer takav nalaz s obzirom na svoju i okolnosti koje se na temelju takvog nalaza utvrđuju u prirodi predstavljaju novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev.

10.1.Isto tako nije u pravu tuženik ni kada ustraje na prigovoru zastare u odnosu na preinači dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, pozivajući se na praksu pojedinih drugostupanjskih sudova, kao i odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr 49/2016.

10.2.Protivno tome, stav je ovog suda da je prvostupanjski sud, ispravno odbio ovaj tuženikov prigovor.

U svezi toga, valja napomenuti da je tužiteljica, temeljem provedenog medicinskog vještačenja, izvršila preinaku tužbe, tako što je povisila postojeći zahtjev za isplatu nastale štete i to iz iste činjenične osnove. U takvoj situaciji ovaj sud smatra da se zastara prekida već samim podnošenjem tužbe odnosno da do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku kada je tužba preinačenja povećanjem postojećeg zahtjeva za naknadu štete, budući da ovaj povećani dio tužbenog zahtjeva se ne može ocjenjivati samostalno jer takvo povećanje zahtjeva nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare ako se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (što je ovdje slučaj).

Podredno svakako treba reći da je takvo pravno stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27 svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024, koje glasi:

„U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Pored toga, takvo je shvaćanje zauzeto u odlukama tog suda poslovni broj Revd-3756/2023, Rev-1016/2023, Rev-1513/2024 i dr.

11.1.Neutemeljenim također drži ovaj sud žalbene navode tuženika u dijelu u kojem osporava visinu naknade štete dosuđene točkom I. izreke pobijane presude držeći da su dosuđeni iznosi previsoko odmjereni obzirom na težinu povreda koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj nezgodi i posljedica koje su kod nje zaostale. No, protivno ocjeni tuženika, uvjerenje je ovog suda, da je prvostupanjski sud kada je odlučivao o visini tužbenog zahtjeva, pravilno sagledao sve pravno relevantne okolnosti u smislu čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, te u svezi sa time, težinu povreda kao i opseg posljedica zaostalih kod tužiteljice, te nastavno tome, utvrdio visinu pravične naknade koja tužiteljici pripada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. ZOO-a.

11.2.Vezano za prednje, pogrešno tuženik tumači da se u konkretnoj pravnoj situaciji nisu mogli primijeniti Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH iz 2020., jer da se radi o retroaktivnoj primjeni istih.

No, protivno tome, iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., proizlazi da ne samo da je promijenjena dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, nego je također i zaključeno da se to pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete, uključujući i one koji su u tijeku.

12.1.Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, za koji je kao i na ostali dosuđeni iznos glavnice, kamate dosudio od 21. studenog 2018. Ovo iz razloga jer ovaj sud drži da tuženik nije u obvezi plaćati zakonsku zateznu kamatu za iznos za koji nije znao niti je mogao znati da je dužan platiti. Posljedično tome, nameće se zaključak da tuženik glede tog dijela zahtjeva ne može biti u zakašnjenju (što je ujedno pravni temelj za plaćanje zateznih kamata) u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen taj preinačeni dio zahtjeva.

Na pravilnost ovog stajališta, ukazuju pravna shvaćanja izražena u većem broju odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1303/2022, Rev-1133/2021, Rev- 389/2023, Rev-775/2023 i dr.

12.2.Rukovodeći se prethodno navedenim, kao i time da je prvotni tužbeni zahtjev tužiteljice iznosio ukupno 2.256,28 eur, a konačni preinačeni tužbeni zahtjev 4.351,00 eur za zaključiti je da na iznos glavnice u iznosu od 2.256,28 eur, tužiteljici pripadaju kamate počam od 21. studenog 2018., a na preostali dosuđeni iznos glavnice u visini od 2.094,72 eur od 29. svibnja 2024. pa nadalje, posljedično čemu je neosnovan zahtjev za zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 2.094,72 eur za razdoblje od 21. studenog 2018. do 29. svibnja 2024. u kojem je dijelu valjalo odbiti tužiteljicu s tim dijelom zahtjeva.

13.U kontekstu svih do sada iznesenih razloga, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene navode tuženika i u dijelu u kojem pobija prvenstveno odluku o trošku sadržanu u točki I. izreke, ali isto tako i u točki II. izreke, smatrajući da tužiteljici ne pripada dosuđeni parnični trošak.

Pri tome, svakako valja reći, da iako je povodom žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda, no samo u odnosu na sporednu tražbinu – tijek zakonskih zateznih kamata na dio dosuđene glavnice (2.094,72 eur) i to za razdoblje od 21. studenog 2018. do 29. svibnja 2024., da to ipak nije u konačnici od utjecaja na pravo tužiteljice na trošak. Ovo stoga što se prema uvjerenju ovog suda radi o neznatnom neuspjehu u parnici u smislu čl. 154. st.5. ZPP-a, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu ipak osnovana.

14.Obzirom na prednje, stajalište je ovog suda da tuženiku ne pripada ni pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, budući je isti s izjavljenom žalbom uspio u neznatnom dijelu sukladno čl. 154. st.5. ZPP-a, zbog čega ga je valjalo odbiti s tim zahtjevom.

15.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.256,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 21. studenog 2018. do isplate, te u dosuđujućem dijelu glavnice u visini od 2.094,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 29. svibnja 2024. pa nadalje do isplate, dosuđenom parničnom trošku, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, kao i rješenje istog suda primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačiti točku I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković