Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-408/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Bojanu Bacingeru odvj. iz Čakovca, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Andreju Ležaiću odvj. iz Zagreba, utvrđenja ništetnosti idr., nakon dovršene glavne rasprave održane dana 6. studenog 2025., u prisutnosti pun. tužitelja Bojana Bacingera odvj. iz Čakovca, te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 18.03.1988. godine, između primateljice uzdržavanja, pok. ŠJ, rođ. dana **.**.1929. godine, preminule dana **.**.2024. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, temeljem kojeg Ugovora je GOTAL SLAVKO, [adresa], Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelj uzdržavanja, stekao pravo vlasništva na 5/6 suvlasničkog djela nekretnine zk.č.br. 1214, u naravi ORANICA POD POLJE površine 1050 čhv, sveukupne površine 1050 čhv, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku GOTAL SLAVKU, [adresa], Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.211,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03. prosinca 2025. kao dana presuđenja do isplate, po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 43,23 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika s eventualnim supsidijarnim tužbenim zahtjevom, i to prvim radi ništetnosti, te drugim ako prethodni tužbeni zahtjev sud nađe neosnovanim, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Budući da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev sud našao osnovanim, spominjat će samo navode iz podnesaka stranaka koji se tiču tog zahtjeva.

2. Nesporno je među strankama:

- tužiteljica i tuženik su sestra i brat - nasljednici pok. ŠJ (majka stranaka), rođ. dana **.**.1929. godine, koja je preminula dana **.**.2024.

- iza pok. ŠJ vođen je ostavinski postupak kod javne bilježnice Hoblaj Ruže iz Murskog Središća

- na ostavinskom ročištu je dana 15.05.2024., tužiteljica kao sunasljednica, izjavila da je majka - pok. ŠJ s tuženikom, sunasljednikom, zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 18. ožujka 1988., međutim da tuženik nije ispunjavao obveze preuzete ugovorom

- iz tog razloga je nadalje tražila da se imovina koja je prešla u vlasništvo tuženika temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju uračuna u ostavinsku imovinu ostaviteljice, majke stranaka, pok. ŠJ, a temeljem čega je javna bilježnica sukladno odredbi čl. 244. Zakona o nasljeđivanju spis vratila Naslovnom sudu

- sukladno tome je Općinski sud u Čakovcu, Rješenjem, poslovni broj: O-540/24-6 od dana 20.05.2024. godine, prekinuo ostavinski postupak iza pok. ŠJ, te uputio nasljednicu, ovdje tužiteljicu na pokretanje parničnog postupka radi spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, dakle utvrdio prekid ostavinskog postupka koji traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka

- stoga, tužiteljica ovim putem, a sukladno uputi Naslovnog suda, pokreće parnični postupak protiv tuženika radi spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine

- sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sklopljen sukladno čl. 122. st. 3. i 4. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju, odnosno sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca, i od strane istog pročitan, već samo sastavljen u pisanom obliku, potpisan od obje stranke, a potpisi stranaka su ovjereni od ovlaštenog službenika Mjesnog ureda Dekanovec, Općina Čakovec.

3. Tuženik u tužbi i tijekom postupka navodi:

- činjenica da sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sklopljen sukladno čl. 122. st. 3. i 4. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju ne dovodi do ništetnosti istog a to iz razloga što je čl. 70. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima određeno da ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi nešto drugo

- iz ove odredbe se može zaključiti da u određenom slučaju sklopljeni ugovor i bez održavanja propisanog oblika se može smatrati valjanim, stoga sud ukoliko ugovor nema propisani oblik prethodno mora ispitati svrhu zbog koje je oblik propisan, pa ovisno o tome odlučiti i o valjanosti ugovora

- također je potrebno napomenuti da sankciju nedostatka potrebnog oblika dopunjuje odredba članka 73. ZOO-a, prema kojem ispunjenje ugovora konvalidira nepostojanje oblika, u tom smislu tuženik upućuje na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1114/2003 od dana 17.05.2002. godine.

4. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi:

- odredbom čl. 122. st. 3. i 4. Zakon o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003), utvrđeni su uvjeti za pravovaljanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca, i od strane istog pročitan, kako slijedi: Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca. Prilikom ovjere sudac će pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

- međutim, iz Ugovora sklopljenog između tuženika i pok. H, koji se vodi pod zemljišnoknjižnim brojem: Z-4230/88, ne proizlazi da bi isti bio ovjeren od strane suca, samim čime je sklopljen protivno prisilnim propisima, a zbog čega ne proizvodi pravne učinke i ima se smatrati ništetnim, sukladno odredbi čl. 103. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985 , 46/1985, 57/1989, Narodne novine br. 53/1991 , 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005.

5. Slijedom navedenog sporno je među strankama je li predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan ako je svrha propisa koja određuje oblik predmetnog Ugovora takva da može opravdati manjkavost oblika, a također da li ispunjenje ugovora uklanjanja manjkavost oblika.

6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu (list 1-57). Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85.) propisano je da je ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima ili moralu socijalističkog samoupravnog društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je prema odredbi čl. 122. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78 - dalje: ZN) strogo formalni ugovor za čiju pravovaljanost je propisana pored pisanog oblika i ovjera suca. Sudac je, prema odredbi st. 5. navedenog članka, dužan pročitati ugovor i upozoriti stranke na posljedice ugovora, pa je očito da je cilj propisane forme sprečavanje eventualne zloupotrebe, kao i zaštita prava trećih osoba (npr. nužnih nasljednika, koji otuđenjem imovine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju gube pravo na nužni dio). Stoga prema stajalištu ovog suda ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u pisanom obliku, ali nije ovjeren od suca (kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari) ne može konvalidirati ni kad je izvršen. Naime, prisilni propis koji takav ugovor vrijeđa je veće važnosti od samih interesa stranaka, odnosno obvezan oblik nije propisan samo radi interesa konkretnih stranaka već radi širih interesa, odnosno javnopravnog sustava u cjelini, pa je stoga i logično da cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju odnosno zakon ne propisuje nešto drugo.

8. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke.

9. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3., Tbr. 9.5.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tužitelj je osnovano zahtijevao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 16.9.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu 4.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 6.11.2025. u iznosu od 200,00 eura, te zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura te pripadajući PDV 25% od 225,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu 43,23 EUR i 43,23 EUR na presudu, što sveukupno iznosi 1.254,68 eura. Sud nije tužitelju priznao daljnji trošak pristojbe na presudu u iznosu od 43,23 EUR, budući da sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018., 51/2023.), na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Stoga, bez obzira na to dođe li tužitelj na ročište za objavu ili ne, njemu će se dati mogućnost da plati polovinu iznosa pristojbe koju bi bio dužan platiti na presudu, jer ne može stranka koja dođe na ročište za objavu pa joj se presuda uruči na tom ročištu, biti stavljena u gori položaj od stranke koja presudu primi u elektronički pretinac ili putem e-oglasne ploče (informacijski sustavi u primjeni suda). To tim više što stranka koja ima e- komunikaciju, ima mogućnost sama vidjeti presudu u sustavu i bez da joj se ista dostavi, pa se i stoga može smatrati da joj je presuda dostavljena u elektroničkom obliku ali se datum uručenja računa od fizičkog primitka. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Čakovcu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.