Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10781/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽJ, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. ŽJ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. lipnja 2024., broj: Pp-17901/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. ŽJ, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okr. ŽJ, za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih zakonskih propisa, izriče kazna zatvora 5 (pet) dana.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. ŽJ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ŽJ je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. lipnja 2024., broj: Pp - 17901/2022-10, proglašen je krivim okr. ŽJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora 10 dana te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv te presude, okr. ŽJ pravodobno je po branitelju Peri Toliću, odvjetniku u Splitu podnio žalbu naznačujući da se žali zbog zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da je pobijana presuda preinači na način da se osuđeniku izrekne blaža prekršajnopravna sankcija.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da se presuda temelji isključivo na dokazu koji je pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenog prava na obranu jer okrivljeniku sud nije omogućio da prisustvuje raspravi niti da predlaže dokaze, a presudu je donio temeljem službenih bilješki bez ispitivanja policijskih službenika koje je bilo potrebno ispitati u cilju pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, a time je došlo do povrede prava na pošteno suđenje u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavak 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Prvenstveno se ističe, članak 158. stavak 5. Prekršajnog zakona, prva rečenica propisuje: „Ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja ili neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku ili tehničku snimku, službena bilješka i tehnička snimka dokazi su u prekršajnom postupku.“. Dakle, na temelju citirane zakonske odredbe, jasno je da je službena bilješka pravno relevantan dokaz u prekršajnom postupku, jer ga je načinio policijski službenik o radnjama počinjenja prekršaja koje je utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja službenih radnji.

5.3. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je od strane tužitelja okrivljeniku uredno uručena obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona (okrivljenik je prilikom uručena pisane obavijesti odbio njezin potpisom potvrditi njezin primitak, a obavijest je okrivljeniku ostavljena uz napomenu uručeno u ruke, a time se dostava smatra uredno obavljenom u skladu sa člankom 109.a u vezi sa člankom 148. stavak 4. Prekršajnog zakona), a kojom obavijesti se okrivljenik između ostalog obavještava; u točki 1. o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja; u točki 7. da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka. Isto tako, iz predmetne obavijesti proizlazi da okrivljenik prebiva na adresi [adresa].

5.4. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud uputio okrivljeniku pozive za glavnu raspravu za 5. ožujka 2024. i 13. veljače 2024., na prijavljenu adresu prebivališta i to [adresa] (a što je i utvrđeno provjerom u Jedinstveni registar osoba Republike Hrvatske), a koja pismena su se vratila sa napomenom dostavljača „Nepoznat“. Osim toga, prvostupanjski sud je nazočnost okrivljenika u vođenju postupka pokušao osigurati i izdavanjem dovedenog naloga za glavnu raspravu 18. travnja 2024., koji dovedbeni nalog nije realiziran, nakon čega je poziv za glavnu raspravu 11. lipanj 2024. istaknuo na oglasnu ploču suda.

5.5. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je okrivljenik imao saznanje da se protiv njega vodi prekršajni postupak, pa imajući na umu navedenu okolnost te okolnost da se pozivi nisu mogli uručiti na adresu prebivališta okrivljenika, ocjena je i ovog suda da navedene okolnosti upućuju da okrivljenik očito izbjegava primitak poziva.

5.6. Člankom 145. stavak 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članka 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“.

5.6.1. Slijedom citirane zakonske odredbe, u slučaju postojanja okolnosti koje upućuju da okrivljenik, koji ima saznanja da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, očito izbjegava primitak poziva, kao što je to u konkretnom slučaju, poziv treba istaknuti na oglasnu ploču i protekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva se smatra urednom, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

5.7. Kako je, dakle, u ovom prekršajnom postupku dostava poziva okrivljeniku uredno izvršena, to je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njegove prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenika nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

5.8. Iz naprijed opisanih razloga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da mu nije omogućeno da prisustvuje raspravi i predlaže dokaze, odnosno da stavlja primjedbe na dokaze izvedene u postupku (konkretno, čitanje službene bilješke I Policijske postaje Split od 14. ožujka 2023.) budući da je okrivljenik izbjegavanjem primitka poziva za glavnu raspravu sam sebe onemogućio u sudjelovanju u postupku i kontradiktornom raspravljanju.

5.9. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. i članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora okrivljenik ističe kako smatra da je izrečena kazna previsoka te da je prvostupanjski sud precijenio dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika kao otegotnu okolnost.

6.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

6.2. Međutim, imajući u vidu da je u odnosu na dosadašnju osuđivanost okrivljenika zbog prekršaja iz članka 54. stavak 1. točke 1. u vezi sa stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i prekršaja protiv sigurnosti prometa, nastupila rehabilitacija, pa je sada okrivljenik jednom pravomoćno proglašen krivim radi prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. veljače 2023., broj: Pp–16096/2022., koja je postala pravomoćna 10. ožujka 2023., ocjena je ovog suda, da će se i kaznom zatvora u trajanju od 5 dana ostvariti svrha kažnjavanja, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine" broj: 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. (točka I.) i članka 205. (točka II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.