Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1169/2025
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HI, zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. prosinca 2024., broj: Pp–3698/2022, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. HI i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. OI je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 13. prosinca 2024., broj: Pp - 3698/2022, okr. OI proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna od 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv te presude okr. OI osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je odluka, a time i kazna nezakonita jer je u svojoj obrani izjavio da je radio na terenu te da nije mogao pristupiti psihosocijalnom tretmanu, a to je namjeravao napraviti po povratku s terena kad bude u zadarskoj županiji. Ističe da budući je imao volju izvršiti mjeru da kaznu smatra nezakonitom te moli ukidanje iste.
5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Prvenstveno, nije sporno da se okrivljenik nije odazvao na provođenje izrečene mjere psihosocijalnog tretmana jer tu okolnosti okrivljenik nije dovodio u sumnju niti u iznošenju obrane, a niti ju dovodi u sumnju žalbenim navodima. Nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da je imao namjeru izvršiti zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana po povratku sa terena jer je u svojoj obrani izričito iskazao da je po povratku sa terena na izrečenu zaštitnu mjeru zaboravio. Namjera okrivljenika da zaštitnu mjeru izvrši bez stvarnog odazivanja na izvršavanje predmetne zaštitne mjere ne ekskulpira ga od prekršajne odgovornosti. Stoga razlozi zbog kojih se okrivljenik nije odazvao na izvršavanje izrečene predmetne zaštitne mjere, a koji se u žalbi iznose, nisu i ne mogu biti od utjecaju na prekršajnu odgovornost okrivljenika niti mogu dovesti do njegove ekskulpacije.
6. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe kako smatra da je kazna nezakonita.
6.1. Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.
6.2. Naime, za prekršaj za koji je okr. OI proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 390,00 eura, kuna do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura te kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 10 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti budući da novčana kazna od 300,00 eura, predstavlja novčanu kaznu izrečenu uz primjenu odredbi o ublažavanju, dakle, u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 20,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje osobe koje je dužan uzdržavati.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
