Posl.br. P-1072/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, koju zastupa punomoćnik BH iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., radi Obvezno - ništetnost, nakon održane i zaključene glavne rasprave, zaključene dana 24. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Antuna Missonia, odvjetnika iz Dubrovnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 03. prosinca 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu br. 266-251/2005 potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br OV-943/05 dana 04. kolovoza 2005., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF.

II. Utvrđuje se da ne proizvodi pravni učinak, odnosno ništetna je odredba čl. 2 Anexa br. 1. uz UgovorA o kreditu br. 266-251/2005 potvrđenog (solemniziranog) pod brojem OV-4641/07 od 26. ožujka 2007.g. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF.

III. Utvrđuje se da ne proizvodi pravni učinak, odnosno ništetna je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 266-251/2005 potvrđenog(solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br OV-943/05 dana 04. kolovoza 2005., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi i uglavničenoj zateznoj kamati od 43.737,05 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 31.384,47 eura i koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.352,58 eura po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koje teku od 30. listopada 2025. godine, pa do isplate.

V Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju u roku 15 dana zatezne kamate koje teku na iznos od 12.352,58 eura od 01. listopada 20215. godine pa do 29. listopada 2025. godine.

riješio je

I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 30. listopada 2025. godine.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka 7.150,00 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište,koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, dana 04. kolovoza 2005 sklopio Ugovor o kreditu broj: 266-251/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran pred Javnim bilježnikom Nikšom Viđenom OV 943/05. Navedenim Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu glavnice od 229.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 6. Ugovora je ugovoreno da je tuženik od 01. svibnja 2005. ovlašten izvršiti promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na tom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća odluku promjene o kamatnim stopama kao i sve njene izmjene i dopune i da je tužitelj prema prvotno ugovorenim uvjetima i danom otplatnom planu uredno vraćao mjesečne obroke kredita sve do 30. travnja 2006.kada je tuženik jednostrano promijenio visinu kamatne stope. Nadalje navodi da je aneksom ugovora o kreditu od 26. ožujka 2007. godine ugovorena djelomična prijevremena otplata kredita od 32.500,00 CHF i skraćenje roka otplate na način da zadnja rata dospijeva 31. kolovoza 2024. godine , kao i da je tom uplatom iznad dugovanja sveden na 190.135,02 CHF.Navodi da je u ugovoru tuženik koristio ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana valuta švicarski franak čl. 2 i 3 i čl. 6 kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama tuženika a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.Navodi da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope, te da je tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva jednostrano određuje prema odluci banke čime je banka postupala jednostrano i nepošteno, protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravom prometu. Navodi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o promjeni visine kamatne stope čime su mu povrijeđeni prava i interesi tužitelja kao potrošača. Ističe da ugovor o kreditu ne sadrži precizan način promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao ni odnosi sa drugim odredbama ugovora o kreditu čime bi mu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tog ugovora. Stoga čl.6. ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika smatra nepoštenom, suprotnom načelu savjesnosti i poštenja odnosno ništetnom. Nadalje, tužitelj se poziva na utvrđenja iz parnice potrošač vođenu pred Trgovačkim sudom u zagrebu P-1401/12. Predlaže sukladno čl. 112. Zakona o zaštiti potrošača, a s obzirom da je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženika, a koje su obvezujuće i za ovaj sud, utvrditi da je tuženik koristeći ništetne ugovorne odredbe postupao protivno odredbama čl. 81,82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, dok tužitelja nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da se o visini stope nije pojedinačno pregovaralo tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi. Radi navedenog smatra da ima pravo tražiti utvrđenje ništetnim predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te isplatu s osnove povrat više uplaćenih iznosa od 219.658,02 kune i troškove postupka odnosno postavlja i podredni tužbeni zahtjev koji se zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s te osnove isplate iznosa od 147.766,21 kunu i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba nerazumljiva jer nije jasno što tužitelj potražuje i temeljem čega, da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da tužitelj traži utvrđenje ništetenosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu i vraćanje stečenog bez osnove iako su strane zamijenile kredit drugim kreditom s retroaktivnim učinkom, pa sporne odredbe više niti ne egzistiraju jer je tužitelj ostvario pravo koje potražuje ovim postupkom, pa više nema pravni interes za vođenje postupka. Smatra da se ne može raspravljati o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu te da je zakonodavac prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača. Jedino što smatra da i dalje egzistira među strankama je odnos koji proizlazi iz aneksa ugovora o kreditu, pa predlaže provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo da je u konverziji tuženik umanjio obvezu tužitelja po konvertiranom kreditu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik podneskom od 31. kolovoza 2020. u bitnome navodi da je sklapanjem aneksa o konverziji ugovorne strane osnovni ugovor zamijenile novim ugovorom te da tužitelj nema što s te osnove više potraživati. Navodi da predmet vještačenja može biti samo pravilnost same konverzije. Smatra da se na konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda iz kolektivnog spora. Nadalje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su jasne, lako uočljive i razumljive pa nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Nadalje smatra da je promjenjiva kamatna stopa bila dopuštena zakonom kao i ugovaranje valutne klauzule. Ustraje u prigovoru zastare.

4. Sud je rješenjem P-626/2019 od 17. studenog 2020. godine prekinuo ovaj postupak do donošenja odluke Suda EU o zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH zaprimljenom 30. rujna 2020 pod brojem C-474/20 ili ako se utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka.

5. Podneskom tužitelja od 01. svibnja 2023.godine uređuje tužbeni zahtjev na način da pored utvrđenja ništetnosti odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te isplatu preplaćenih iznosa s tih osnova 219.658,02 kune /29.153,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama, sada zahtijeva i utvrđenje ništetnim odredbe i čl.2. Aneksa br.1. od 26. ožujka 2007. godine, a koji se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica.

6. Rješenjem ovog suda P-626/2019 od 30. kolovoza 2023. godine nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari budući da je zahtjev iz postupka C-474/20 pred Sudom EU povučen.

7. Tuženik podneskom od 18. siječnja 2024. godine u bitnome predlaže saslušati tužitelja na okolnost na okolnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora o kreditu i značenju ugovornih odredbi, kao saslušanje svjedoka ĆH bivšeg djelatnika tuženika na okolnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora o kreditu i obaviještenosti tužitelja o značenju spornih ugovornih odredbi prije sklapanja ugovora, saslušanje javnog bilježnika na okolnost pojašnjenja tužitelju odredbi ugovora o kreditu prilikom solemnizacije. Navodi da se protivi provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja jer da nema pravne osnove za isto, a u slučaju vještačenja da bi vještakinja trebala kao početnu referentnu kamatnu stopu uzeti onu koja bi bila jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima odnosno da treba odgovarati razumnoj kamatnoj stopi. Također, predlaže da vještak uzme u obzir manjak koji je nastao tuženiku kao posljedica kamatne stope niže od početno ugovorene.

8. Tuženik podneskom od 10. travnja 2024. u bitnome ponavlja navode iz podneska od 18. siječnja 2024. godine.

9. Tuženik podneskom od 21. svibnja 2024. godine navodi da se protivi preinaci tužbe u skladu s čl.190. ZPP-a jer da je tužitelj promijenio istovjetnost tužbe i da je treba odbiti. Ponavlja ranije navode vezane za konverziju kredita.

10. Tužitelj podneskom od 18. travnja 2024. godine u spis dostavlja sudsku praksu.

11. Sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Smiljani Čučuković koja je izradila Nalaz i mišljenje 19. kolovoza 2025. godine. U kojem je utvrdila da preplata tečaja 17.824,37 eura, da preplata u konverziji iznosi 2.264,92 eura, a zatezna kamata 5.659,38 eura, te kada se obračunata zatezna kamata prebije s utvrđenom preplatom u konverziji, preostaje s osnove obračunate zatezne kamate iznose od 2.283,09 eura, uvećano za tražbinu s osnove preplate ukupno 18.480,77 eura.

12. Tužitelj podneskom od 16. rujna 2025. zatražio dopunu Nalaza i mišljenja vještaka na način da obračuna i razlike nastale s osnove promjenjive kamatne stope.

13. Vještakinja je izradila dopunu Nalaza i mišljenja od 22. listopada 2025. godine u kojoj je prikazala razlike i s osnove promjene kamatne stope.

14. Tuženik podneskom od 02. rujna 2025.godine da prigovara Nalazu i mišljenju vještaka jer nije vještaku dan zadatak prema traženju tuženika jesu li utvrđenim preplatama u konverziji iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu čime je tražbina u cijelosti ispunjena, pa u tom smjeru predlaže dopunu vještačenja. Navodi da se iznos preplate utvrđen u konverziji ne može prebijati i da vještak ne utvrđuje tzv. "manjak" kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog.

15. Vještakinja se podneskom od 05. listopada 2025. godine očitovala na primjedbe tuženika u bitnome navodeći da je izradila nalaz u skladu sa zadatkom suda i nije se mogao očitovati o pitanjima izvan zadatka, te da su preplate kamate i tečaja indirektno uključene u izračuna preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama.Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir, te da je konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK-a.

16. Vještakinja u svojoj Dopuni Nalaza i mišljenja od 22. listopada 2025.godine navodi da preplata tečaja 17.824,37 eura, da preplata s osnove promjene kamatne stope iznosi 13.560,10 eura. Nadalje da zatezne kamate na pretplatu kamata i tečaja od dana plaćanja do 30.09.2015.g. iznose 14.617,54 eura. Preplata u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 2.264,92 eura EUR, po fiksnom tečaju konverzije. Konačno, da ukupna preplata kamate i tečaja, te obračunatih zateznih kamata iznosi 14.617,54 EUR, te umanjeno za utvrđeni iznos preplate u konverziji od 2.264,92 eura iznosi 12.352,58 eura.

17. Tužitelj je podneskom od 30. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju vještaka i Dopuni, te specificirao točku III. tužbenog zahtjeva na način da konačno potražuje iznos 43.737,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

18. Tuženik podneskom od 08. travnja 2025. navodi da se protiv preinaci povećanju tužbenog zahtjeva s 29.153,62 eura na 43.737,05 eura, te da mijenja istovjetnost tužbenog zahtjeva jer potražuje i uglavnične zatezne kamate. Navodi da tužitelj nema pravo na uglavničene kamate tražiti zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine nego tek od postavljanja takvog zahtjeva. Ustraje u navodima da je tužitelj s obzirom na provedenu konverziju doveden u položaj kao da navedenih ništetnih odredbi nikad nije ni bilo pa da je time uklonjena neravnoteža u pravim i obvezama na koje se poziva.

19. Ovaj sud je dopustio predmetnu preinaku smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19 dalje:ZPP), (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.") pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

20. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-promet računa za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 13. svibnja 2019. (l.s.12- 37)

-Ugovor o kreditu br. 264-251/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 04. kolovoza 2005. (l.s.38-48)

-aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj 264-251/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 04. kolovoza 2005 ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom iz Dubrovnika broj OV-4641/07 od 26. ožujka 2007. (l.s.49-52)

-obračun prema ugovoru o kreditu (l.s.53-55)

-aneks uz ugovor o kreditu broj 264-251/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika posl. br. OV-619/2016 od 25. siječnja 2016. (l.s.67-69)

-izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 05. studenog 2015. (l.s.70-71)

-sudska praksa (l.s.97-103)

-specifikacija uplata (l.s.104-108)

-sudska praksa (l.s.109-116)

-obavijest o provedenoj konverziji (l.s.117-118)

-otplatni plan (l.s. 119-124)

-metodologija promjene kamatnih stopa (l.s. 125-126)

-sudska praksa (l.s.127-285)

-izjava svjedoka HHČ (l.s.372-376)

-sudska praksa (l.s.389-412)

-sudska praksa (l.s.424-442, 444-462, 467-519)

-pregled prometa za klijenta (l.s.537-551)

-otplatni plan (l.s.552-562)

- nalaz i mišljenje vještaka Smiljane Čučuković od 19. kolovoza 2025. (l.s.563- 589)

-dopuna nalaza i mišljenja vještaka Smiljane Čučuković od 22. listopada 2025. (l.s.615-647)

21. Sud je saslušao djelatnika tuženika ĆH koja u bitnome iskazuje da je ona u vrijeme sklapanja kredita 2005. radila kod tuženika na radnom mjestu financijski savjetnik, a da se konkretnog ugovora o kreditu se ne sjeća, te da ona i nije bila potpisnik ugovora o kreditu, te da može iskazivati općenito o poslovima koje je radila kao zaposlenika banke na sličnim stambenim kreditima u to vrijeme. Iskazuje da bi klijent došao sa zahtjevom za ishođenje kredita te bi mu ponudili uvjete kreditiranja o čemu su imali pisani dopis koji bi predočili klijentu. U to vrijeme u ponudi je banka imala kredite s valutnom klauzulom u CHF i kredite sa valutnom klauzulom u EUR. Kamatna stopa kredita u CHF je bila znatno niža te su klijenti uglavnom birali povoljnije uvjete odnosno niže kamatne stope. Predočili bi visinu kamatne stope, s klijentom bi utvrdili njegovu kreditnu sposobnost kako bi mogli utvrditi rok otplate kredita i uvjete kolaterala (instrumente osiguranja), da bi klijentu istaknuli da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno da ista miže rasti ili padati, ali da im nisu pojašnjavali makroekonomske pokazatelje koji bi mogli utjecati na promjenu kamatne stope. Iskazuje i da bi rekli da je kredit valutno vezan uz valutu CHF, što znači da je mjesečna naplata kredita plativa u kunama na dan dospijeća mjesečnog anuiteta, a u odnosu na valutu CHF. Navodi i da u vrijeme sklapanja dodataka ugovora o konverziji ona je bila na porodiljnom dopusti pa nije sudjelovala u obradi takvih zahtjeva. Na upit pun. tužitelja jesu li prilikom pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu upozoravali klijenta o mogućnosti eventualne promjene visine kredita zbog eventualnog rasta tečaja CHF odgovara da nisu jer do tada nisu imali takva iskustva sa valutom CHF jer do tada nije bilo nikakvih drastičnih promjena u kretanju tečaja u odnosu na kunu, te da da na razini na kojoj je ona radila, klijent nije imao mogućnost pregovaranja u vezi niti jedne odredbe ugovora o kredita koji je bio tipski ugovor koji se kao takav nudio većem broju klijenata, a pripremala ga je pravna služba banke.

22. Sud je saslušao tužitelja HH koji u bitnome iskazuje da se oženio 2004. godine i dobio dijete, te je odlučio kupiti stan radi rješavanja stambenog pitanja. Već je imao dogovoren stan koji je htio kupiti te je pošao sa prodavateljem do banke kako bi ishodio kredit. U banci su mu predložili kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima jer da je to najpovoljniji kredit i da takve kredite svi uzimaju, te se on nije posebno raspitivao za druge kredite, a to je bilo prvi put da podiže stambeni kredit i prva nekretnina koju je kupio. Djelatnik u banci mu je dao popis onoga što je potrebno od dokumentacije za ishođenje kredita. U banci su mu rekli da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi ,ali mu nije bilo baš jasno u to vrijeme što to znači. Bilo je rečeno da promjenjiva kamatna stopa može oscilirati u odnosu na početnu kamatnu stopu te mu nije ništa objašnjeno u vezi razloga koji mogu dovesti do promjene kamatne stope. Također ništa mu nisu pojašnjavali niti u vezi valute švicarski franak niti kako bi rast te valute mogao utjecati na njega kao korisnika kredita. Iskazuje da je pročitao ugovor o kreditu, ali mu se nije ništa posebno pojašnjavali u vezi niti jedne odredbe ugovora o kreditu. Rata je prvotno iznosila 4.000,00- 4.500,00 kuna, a kasnije je narasla sve do 9.000,00 kuna. Ne sjeća se je li ga banka obavještavala o povećanju kamatne stope. Zbog tako velikog povećanja rate mjesečnog kredita on je morao napustiti posao u Dubrovniku i poći raditi u drugi grad. Predmetni kredit je smanjio prijevremeno 2007. godine za nekih 32.500,00 CHF. Kredit je dalje uredno otplaćivao sve do 2015. kada je bila konverzija, te se banka njemu obratila za sklapanje konverzije kreditnog ugovora. To je i prihvatio jer mu je to bila "slamka spasa" za njegovu tadašnju financijsku situaciju. Tom konverzijom mjesečna rata kredita je bila nešto manja, misli oko 1.000,00 EUR mjesečno. Banka je tom prilikom utvrdila pretplatu, sada se ne može sjetiti o kojem se iznosu radilo, ali je taj iznos korišten za smanjenje budućih rata kredita. On svakako smatra da utvrđenom pretplatom nije obeštećen za prvotni kredit. Na upit zam. pun. tuženika odgovara da on i danas živi u nekretnini koju je kupio predmetnim kreditom. Jedino što je on pitao djelatnike banke da mu se formira kredit te da bude rata koju je on u to vrijeme s obzirom na svoje financijske mogućnosti mogao vraćati mjesečno posebice jer mu je supruga u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu, te mu je takav kredit i ponuđen.

23. Vještakinja je dala i svoj usmeni Nalaz i mišljenje i navela da ustraje kao u svom pisanom Nalazu i mišljenju.

24. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika Nikšu Viđena iz Dubrovnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, jer se, ovim dokazom ne može dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako u odluci Ustavnog suda broj U-III 4223/2021 od 1. prosinca 2021).

25. Predmet ovog spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka (CHF), te iste odredbe iz čl. 2. Aneksa o konverziji kredita iz 2016. godine te zahtjev za isplatom razlike preplate kamata i preplate tečaja od 31.384,47 eura i uglavničenih zateznih kamata od 12.352,58 eura sa zateznim kamata koje teku od konverzije do isplate.

26. Među strankama nije sporno da su 04. kolovoza 2005. godine zaključile Ugovor o kreditu broj: 266-251/2005 kojim je kreditor (tuženik) odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 229,000,00 CHF za kupovinu stana, s rokom otplate 31. kolovoza 2035. godine, s tim da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.091,96 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria – bank d.d. na dan dospijeća, a kamate se obračunavaju u postotku od 3,99 % dekurzivno godišnje, te da su sklopile i Aneks 1. ugovora o kreditu broj 266- 251/2005 od 22. ožujka 2007. godine kojim je izvršena prijevremena djelomična otplata kredita za 32.500,00 eura i skraćen rok otplate do 31. kolovoza 2024. godine. Nije sporno da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu 22. siječnja 2016. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

27. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna, je li ništetna odredba u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj prestala cjelokupna obveze tuženika s osnove ugovora o krditu.

28. Iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 632/2017, te odluci Vrhovnog suda Rev-2221/2018 vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi vezano uz švicarski franak,a u kojoj su banke, između kojih je i tuženik sklapao s potrošačem u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

29. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo na posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

30. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu i Aneksa 1. po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

31. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi se temelji na čl. 502.c ZPP-a, kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će ta osobe se na njih pozvati.

32. Slijedom iznesenog sud nalazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF ništetna jer je protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP- a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena i time je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 3,99 % godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu. Tako u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka banke ĆH nekadašnje djelatnice banke tuženika i iskaza samog tužitelja HH.

33. Stoga sud nije prihvatio ni tuženikov prijedlog da odredi zadatak vještaku da vještači razliku primjenom stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja ugovora o kreditu. Također, sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja niže od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene jer tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

34. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C- 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK- a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

35. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

36. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

37. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

38. Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu,nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

39. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

40. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

41. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Stoga , tužitelj ima pravni interes za podnošenje ovakve tužbe.

42. Vještakinja u Nalaza i mišljenju i Dopuni od 22. listopada 2025.godine navodi da preplata s osnove promjene tečaja CHF iznosi 17.824,37 eura, da preplata s osnove promjene kamatne stope iznosi 13.560,10 eura. Nadalje, da obračunate zatezne kamate na pretplatu kamate i tečaja iznose 14.617,54 eura i da teku od dana plaćanja do 30.09.2015.godine, da preplata u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 2.264,92 eura EUR, po fiksnom tečaju konverzije, da ukupna preplata kamate i tečaja do konverzije iznosi 31.384,47 eura, da obračunate zatezne kamate iznose 14.617,54 EUR. Konačno, da je vještak sukladno čl. 172. ZOO-a prebio iznos obračunatih zateznih kamata 14.617,54 eura s utvrđenim iznosom preplate u konverziji od 2.264,92 eura preostaje s osnove zateznih kamata iznos od 12.352,58 eura.

43. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa koje do dana konverzije iznose 4.437,96 eura, time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

44. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s obje osnove, obračun zatezne kamate i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao objektivnog, stručnog i u skladu s pravilima struke. Vještačenje je izrađeno na temelju cjelokupne kreditne dokumentacije, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno, kojim je vještakinja na uvjerljiv način otklonila prigovore tuženika.

45. Stoga je odlučeno kao u toč. I, II, II, IV. izreke presude.

46. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan tek 12. lipnja 2014.godine, isti rok je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 05. lipnja 2019. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

47. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih.

48. Vještakinja je u Dopuni Nalaza i mišljenja utvrdila iznos zateznih kamata od 14.617,54 eura, eura a koje su tekle na svaki pojedini iznos od plaćanja do konverzije 30. rujna 2015. godine, s tim da nakon prebijanja preostaje iznos od 12.352,58 eura s osnove neplaćenih zateznih kamata.

49. Međutim, osnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na uglavničene zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine pa do isplate, kako to potražuje, nego tek od dana podnošenja zahtjeva sudu odnosno od 30. listopada 2025. godine sukladno čl. 31. ZOO-a (toč.IV.izreke presude), dok je odbijen tužbeni zahtjev s osnove uglavničenih zateznih kamata koje teku na iznos od 12.352,58 eura od 01. listopada 2015. godine pa do 29. listopada 2025. godine, kao neosnovan (toč. V izreke presude).

50. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva ( toč. II izreke). Sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i VPS 29.153,63 eura osnovani su parnični troškovi tužitelja za:sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT),trošak sastava obrazloženih podneska od 10. siječnja 2025., 02. svibnja 2025., 16. rujna 2025., za svako po 250 bodova (Tbr 8/1 OT), za podnesak od 31. listopada 2025. (VPS 43.737,05 eura) 500 bodova (Tbr 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta 18. travnja 2024., 19. kolovoza 2024., 23. siječnja 2025. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), i za ročište od 23. studenog 2025. (VPS 43.737,05 eura) 500 bodova (Tbr. 9/1 OT), 2500 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 5.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 6.250,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 900,00 EUR, sveukupno 7.150,00 eura. (toč. II izreke rješenja).

51. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku na iznos troškova postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku,03. prosinca 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika