Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-97/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja 1. UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz Slatine, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Psp-10/2022-21 od 12. siječnja 2023., 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Psp-10/2022-21 od 12. siječnja 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Psp- 10/2022-21 od 12. siječnja 2023. odlučeno je:

¨I. Utvrđuje se da je tuženik MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], samovlasno smetao tužitelje UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njihovom posljednjem faktičnom i mirnom posjedu nekretnina i to: kč. br. [katastarska čestica] oranica, voćnjak, vinograd u Selu sa 4843 m2, upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i posjedovnom listu broj 80 k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica, voćnjak, vinograd u Selu sa 4843 m2, tako što je na predmetnim nekretninama koje su bile u zadnjem mirnom posjedu tužitelja dana 8.8.2022. godine zabio 2 željezna stupca i počeo betonirati temelje ograde, koju je ogradu naknadno dovršio na način da je na betonske temelje i stupce postavio pletenu žičanu ogradu, te na taj način samovlasno prisvoji dio nekretnina tužitelja u dužini od 3,70 metara i širini od 0,45 metara, koji je dio samovlasno oduzetih nekretnina tužitelja označen točkama A, B, C i D prema skici izmjere geodetskog vještaka ABC iz [adresa] od 17.11.2022.g., čime je onemogućio tužiteljima pristup i korištenje predmetnih nekretnina, govoreći im pri tome da su to njegove nekretnine.

II. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da odmah prestane sa opisanim smetanjem posjeda tužitelja i uspostavi posjedovno stanje koje je bilo prije samovlasnog smetanjem posjeda, na način da tuženik ukloni navedenu postavljenu ogradu koju je samovlasno postavio na predmetnim nekretninama tužitelja i dopusti tužiteljima pristup na predmetne nekretninama te se zabranjuje tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće.

III. Tuženik je dužan tužiteljima, na jednake dijelove, naknaditi troškove postupka u iznosu od 783,06 eura/5.900,00 kn(1) , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.¨.

2.1. Tuženik pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.2. U odnosu na povrede odredaba parničnog postupka tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud protivno čl. 190. Zakona o parničnom postupku dopustio preinaku tužbe od 5. prosinca 2022. i 17. studenog 2022. kojima se on protivio, a da je pri tome zanemario činjenicu da tužba mora sadržavati točno određeni zahtjev, čime je ujedno postupio protivno odredbama čl. 186. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 441 i čl. 190. Zakona o parničnom postupku, a što da je utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Smatra da je počinjena i povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je sud pobijano rješenje utemeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka ABC čiji je nalaz proturječan onome što se u obrazloženju rješenja navodi o sadržaju njegovog vještačkog nalaza i mišljenja.

2.3. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao vjerodostojne, uvjerljive i logične iskaze svjedokinje ON i tužitelja, osobito u vezi s činjenicom da je tužitelj u nemogućnosti obavljati bilo kakve aktivnosti obzirom na svoje zdravstveno stanje, da je svjedokinja ON i sama zainteresirana za ishod spor te da je tehnički nemoguće obrađivati poljoprivredne zemljište na način kako tužitelji tvrde.

2.4. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijano rješenje, odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istima da mu nadoknade troškove postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji tvrde da nisu preinačili tužbu već isključivo odredili zahtjev i to u dijelu opisa predmetnih stupaca, a za koje da je tek nakon uviđaja utvrđeno da se radi o željeznim, a ne betonskim stupcima pa da su time ispravili tužbu, nikako preinačili istu. Smatraju da je žalba nedopuštena u dijelu u kojem tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje jer da se u ovom sporu radi o sporu male vrijednosti u kojem je nedopušteno pobijanje činjeničnih utvrđenja. Smatraju da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, da su iskazi svjedoka i stranaka pravilno ocjenjeni, osobito uzimajući u obzir da tuženiku i dijelu svjedoka nije poznato posljednje posjedovno stanje. Predlažu odbiti žalbu i naložiti tuženiku da im nadoknadi troškove žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zaštita posjeda nekretnina tužitelja i to od smetanja (oduzimanja) posjeda na način da je tuženik na dijelovima nekretnine tužitelja 8. kolovoza 2022. zabio dva željezna stupca i počeo betonirati temelje ograde, a koju je naknadno dovršio na način da je na betonske temelje i stupce postavio pletenu žičanu ogradu i tako samovlasno prisvojio dio nekretnine u posjedu tužitelja.

6.1. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da isti odluku temelji na slijedećima utvrđenjima:

- da su stranke posjednici neposredno susjednih nekretnina,

- da je tuženik 8. kolovoza 2022. sagradio predmetnu ogradu koju je postavio na dva željezna stupca,

- da nekretnine stranaka u naravi predstavljaju obiteljske kuće s dvorištem i oranicama,

- da su nekretnine stranaka međusobno ograđene u dvorišnom dijelu nekretnina, a prema gospodarskim zgradama,

- da dio nekretnina u kojima se u naravi nalaze oranice nije ograđen ogradom no da se granice nekretnina stranaka raspoznaju na dijelu nekretnine tuženika tako što je uočljiva zadnja odorana brazda koja je ostala nakon žetve zobi u istoj godini,

- da novopostavljena žičana ograda na dva željezna stupca nije postavljena u pravcu stare žičane ograde koja dijeli dvorišni dio nekretnina stranaka i da je ista za 30-40 cm pomaknuta u lijevu stranu, gledano od ulične strane prema nekretnini tužitelja,

- da su stranke do postavljanja sporne ograde svoj posjed vršile do linije izgrađene stare ograde i da je isto vidljivo iz činjenice da sa desne strane sporne ograde nema vidljivih tragova strnjaka zaostalog nakon žetve zobi sa oranice tuženika, a koji bi ukazivali da bi se u posljednjem mirnom posjedu tog dijela nalazio tuženik.

6.2. Prvostupanjski sud na temelju prethodno navedenih utvrđenja zaključuje da je tuženik postavljanjem sporne ograde oduzeo tužiteljima posljedni mirni posjed dijela nekretnine te da stoga ima pravo na traženu posjedovnu zaštitu.

7.1. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 190. ZPP-a, čl. 186. ZPP-a i 441. ZPP-a, a na koje tuženik ukazuje u žalbi.

7.2. Tuženik pogrešno smatra da su tužitelji preinačili tužbu time što promijenili opis materijala istovjetnih stupaca jer preinaka tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a sam materijal već navedenog stupca ne mijenja istovjetnost zahtjeva, dok je u dijelu tužbe u kojem su predmet posjeda tijekom postupka označili kao nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez navođenja nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], došlo do smanjenja zahtjeva u smislu smetanja posjeda samo jedne od dvije nekretnine prvotno navedene u tužbi, čime ove radnje tužitelja, sukladno čl. 191. st. 3. ZPP-a, ne predstavljaju preinaku tužbe.

U odnosu na izmjenu tužbenog zahtjeva u dijelu u koji glasi ¨koju ogradu je naknadno dovršio na način da je na betonske temelje i stupce postavio pletenu žičanu ogradu¨ te u dijelu koji glasi: ¨ukloni navedenu postavljenu ogradu ¨ tužitelji su zaista preinačili tužbu jer u odnosu na u tužbi postavljene zahtjeve sada traže posjedovnu zaštitu u odnosu na gradnju ograde, a ne samo početno postavljanje stupaca, no prvostupanjski sud prihvaćanjem ovakve preinake nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dapače, isti je prihvaćanjem navedene preinake u cijelosti postupio sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a i čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

U vezi s prethodno navedenim, ukazuje se da nije počinjena niti povreda odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a jer je tužba već pri podnošenju sadržavala određen zahtjev u pogledu glavne stvari (predmet smetanja, čin smetanja i način uspostave posjedovne zaštite).

7.3. Nadalje, ocjena je ovog suda da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i samog sadržaja istog, uz napomenu da sam tuženik niti ne navodi u kojem dijelu nalaz i mišljenja bi postojala proturječnost.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, a obzirom na tvrdnje tužitelja u odgovoru na žalbu, ukazuje se da sukladno čl. 459. ZPP-a spor radi smetanja posjeda nekretnine nije spor male vrijednosti te je time dopušteno žalbom pobijati odluku zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Iz stanja spisa je razvidno da je u postupku između stranaka isključivo sporno jesu li tužitelji posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine, a prvostupanjski sud zaključak o istom temelji na iskazima svjedoka ON, CN, ŽN i HN, iskazima stranaka, utvrđenjima s uviđaja na licu mjesta te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke i to na način da je sukladno čl. 8. ZPP-a ocijenio svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno.

9.2. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da su stranke do gradnje predmetne ograde posjed vršile pravcem koji prati liniju razgraničenja njihovih nekretnina i to, u dijelu koji je ograđen starom ogradom, do postojeće ograde, a dalje u dijelu, gdje nije postojala ograda i na kojem se nalaze oranice, u pravcu koji linijski prati pravac stare ograde, da na dijelu gdje je tuženik postavio spornu ogradu ranije nije postojala ograda, da je tuženik svoju oranicu uvijek orao do pravca koji mu je pokazala tužiteljica, obzirom je nekretninu počeo orati po kupnji dvije godine prije, da je tuženik u veljači 2022. angažirao geodeta radi prikaza granice na terenu i da je tada tuženik postavio drvene kolce prema znakovima geodeta no da je tužiteljica iste otklonila i rekla da je time granica pomaknuta na njenu nekretninu, da je tuženik tom prilikom i orao do te granice upravo te godine, da je tužitelj sporni dio nekretnine do postavljanja ograde posjedovao tako što je isti kosio iste godine, povremeno kada bi mu njegovo zdravstveno stanje to omogućavalo.

9.3. Pri tome se ukazuje da sam tuženik iskazuje da do veljače 2022. i dolaska geodeta nije razaznavao granicu svog posjeda i da je tužiteljica u veljači ¨pobacala¨ drvene kolce koje je on tada postavio i da nakon toga nije orao na spornih cca 20 cm jer zbog nemogućnosti tako preciznog oranja nije htio preći granicu koju mu je geodet pokazao. Iz iskaza tuženika je razvidno da on svoj posjed na spornom dijelu, prije postavljanja ograde, temelji na prikazu geodeta o granicama nekretnina, a ne na stvarnom faktičnom držanju tog dijela nekretnine. Naime, tuženik po vlastitom iskazu nije orao sporni dio, a nakon što mu je tužiteljica uklonila postavljene ogradne znakove (drvene kolce) nije tražio zaštitu svog posjeda niti je iste ponovno postavljao do kolovoza 2022.

10. U ovom predmetu se čin smetanja očituje u oduzimanju posjeda, ne uznemiravanju, a tuženik je postavljanjem predmetne ograde na dijelu nekretnine koji do tada nije posjedovao oduzeo tužiteljima njihov posljednji mirni posjed. Pri tome se ukazuje da navodi tuženika o tome da tužitelj ne bi bio u mogućnosti posjedovati svoju nekretninu ne proizlaze niti iz jednog provedenog dokaza, dok iz iskaza svih saslušanih proizlazi da su stranke svoj posjed razgraničavale pravcem postavljene stare ograde, dijelom samom ogradom, a dijelom na kojem nije bilo ograde, u liniji pravca iste ograde.

11. Ukazuje se tuženiku da je zadatak vještaka geodetske struke vršiti mjerenja i prikazivati zatečeno stanje te stanje evidentirano u katastru sukladno pravilima geodetske struke i da geodet kao nepristrana treća osoba nije, a niti treba biti upoznat sa zadnjim mirnim faktičnim posjedom, dok je upravo takav posjed predmet posjedovne zaštite u ovoj vrsti postupka radi čega se bitno faktično stanje utvrđuje temeljem neposrednih saznanja svjedoka i stranaka, u vezi s naravi nekretnine, dok vještak geodetske struke prikazuje sam položaj, oblik i površinu nekretnine no ne i stanje posjeda iste. Činjenica geodetske granice nije odlučna činjenica za utvrđenje faktičnog posjeda jer ista ne mora predstavljati granicu do koje osoba stvar drži, pogotovo ukoliko navedena granica nije materijalizirana na samom zemljištu u vidu ograda ili međašnih znakova, kao što je slučaj u konkretnom sporu.

12. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postavljanjem predmetne ograde oduzeo posljednji mirni posjed tužitelja i odluku donio sukladno čl. 22. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15.) te kako je odluka o troškovima postupka donesena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), temeljem čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Tužitelji nemaju pravo na nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za istu jer navedeni trošak nije bio potreban za uspjeh u sporu u smislu čl. 155. ZPP-a, dok tuženik nije uspio sa žalbom pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a nema pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Dubrovnik, 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Bušković