REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste TZ, uz sudjelovanje Ljiljane Novosel kao sudskog zapisničara, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AZ zastupanog po braniteljici TZI odvjetnici iz [adresa], radi djela prekršaja iz članka 10. toč. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III. Policijske postaje Klasa: 211-07/24-5/32189 od 24. studenog 2024. i nadopune istog Klasa: 211-07/24-5/32189, URBROJ: 511-19-29-24-1 od 13. siječnja 2025., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, u odsutnosti okrivljenika i tužitelja., objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik AZ, sin T i A, djevojačko prezime majke ŠZ, rođen **.**.1987. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, vozač, zaposlen Zagrebački holding Zrinjevac, s mjesečnim primanjima od 1200,00 do 1400,00 eura, oženjen, otac četvero ml. djece, prekršajno nekažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa].

I Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriv je

što je unazad oko mjesec dana od dana 27. listopada 2024. do 23. studenog 2024., kada je VZ pristupila u službene prostorije Ill. PP Zagreb i zatražila postupanje policijskih službenika, na adresi u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi VZ, dok su se u prostoriji nalazila njihova maloljetna djeca BZ (**.**.2015.g.), Š (**.**.2018.g.), FZ (**.**.2014.g.) i MZ (**.**.2012.g.), na način da ju je vrijeđao riječima: "Jebem ti mater!; Jebem ti V; Idi u pičku materinu!", koje ponašanje je kod VZ izazvao osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge u prisutnosti djece što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

pa mu se temeljem citiranog propisa izriče

kazna zatvora u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 24. studenog 2024. u 9:55 sati do 24. studenog 2024. u 13:45 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da se izjednačava 1 (jedan) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora, pa okrivljeni ima za izdržati 44 (četrdesetčetiri) dana zatvorske kazne.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st.1., 2., 3. PZ-a, okrivljenom se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II.) Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

III.) Temeljem čl.139.st.3. PZ-a i u svezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a, okrivljeni je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto eura) u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude putem priložene uplatnice. U protivnom, temeljem čl.43. Zakona o izmjenama i dopunama PZ-a postupit će se sukladno čl.152.PZ-a.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III.. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U odnosu na navode optužbe okrivljeni se iskazao da je 16. studenog 2024. u 13,00 sati nalazio na poslu, a niti njegova supruga nije bila kod kuće jer je i ona bila na poslu. Svoje prisustvo na radnom mjestu dokazuje naknadno dostavljenom evidencijom radnog. Okrivljeni je naveo da su između supruge i njega već neko vrijeme odnosi jako narušeni te je pokrenuta brakorazvodna parnica i da se udaljio iz kuće na adresi [adresa], jer mu je bilo dosta neprestanih svađa. Podijelili su bračnu stečevinu s time da je dosta prisiljavala i ucjenjivala na način da je tražila da prepiše polovicu kuće na djecu, pod prijetnjom da će ga u protivnom prijaviti za nasilje u obitelji, a da je sada ispao problem i oko alimentacije, jer traži iznos od 987,00 eura, dok je on u mogućnosti i uredno plaća po 500,00 eura. Istaknuo je da, u tom smislu, nije donesena sudska odluka kojom bi bio u obvezi plaćanja ovako visokog iznosa, već taj dio kao i način viđanja, susrete i življenja djece s nekim od njih, tek treba regulirati sudskom odlukom. Zbog ovako teške obiteljske situacije komunikacija se u pravilu odvija preko djece, što mu doista teško pada, jer najviše djeca i trpe radi ovakve situacije. O svemu tome spreman je dostaviti sudu i ispis poruka i prijetnji od strane supruge. Ovakvim njezinim potezima gdje manipulira sustavom, osjeća se i uznemireno i ugroženo te sada više niti ne pokušava stupiti s njom u kontakt, jer se boji budući da mu je rekla da ima na snazi mjeru zabrane približavanja kući, njoj, da ne smije poslati niti poruku, niti nazvati. Ujedno ističe da je supruga našla drugog muškarca, ne zna koje su joj namjere ali da je otišao jer je shvatio da sve to nema smisla. Tijekom rasprave sud je konstatirao da okrivljenik daje na uvid poruku koju je zaprimio od kćeri BZ po uputi majke. Okrivljenik je dalje naveo da se sam javio policiji kako bi dobio sve informacije i pojašnjenja što uopće smije, a što ne smije, s time da i supruga i on rade u istoj firmi i ne zna kako bi mjeru bilo moguće provoditi, a niti je ikada službeno primio pismeno kojim bi bio upoznat da mu je na snazi bilo kakva mjera. Sud je dalje konstatirao da je okrivljenik jako uzrujan i plače te je isti naveo da se privremeno nalazi na adresi u [adresa], u stanu ŠZ, no da pismena preuzima na adresi [adresa].

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika br. 02347786, izvješće o uhićenju, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, br. 2812/24., obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene, na što okrivljenik ni tužitelj ne stavljaju primjedbe, PE za okrivljenika te su u svojstvu svjedoka saslušana žrtva nasilja u obitelji VZ, supruga okrivljenika i svjedoci ml. djeca okrivljenika MZ, FZ i BZ.

3.1. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenika nije utvrđena prisutnost alkohola.

3.2. Uvidom u izvješće o uhićenju utvrđeno je da je okrivljeni bio uhićen po djelatnicima III. PP Zagreb 24. studenog 2024. u 9:55 sati.

3.3. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji utvrđeno je da je isto sastavljeno 23. studenog 2024. u 19:15 sati u III. Policijskoj postaji Zagreb te da je dojava o nasilju zaprimljena osobno od žrtve VZ o nasilju koje bi se dogodilo 16.11.2024. u nazočnosti djece.

3.4. Uvidom u PE za okrivljenika utvrđeno je da isti do sada nije prekršajno kažnjavan.

3.5. Svjedokinja, žrtva nasilja u obitelji VZ je na raspravi kod ovog suda iskazala da u odnosu na događaj od 16. studenog 2024. može samo istaknuti da se ne radi o točno konkretnom događaju koji bi se odvio toga dana, a pogotovo ne u 13,00 sati jer u to vrijeme niti suprug niti ona nisu bili kod kuće već na poslu. Nasilje u obitelji došla je prijaviti policiji 23. studenog 2024. i u razgovoru s policijskim službenikom nije rekla da se događaj desio 16.11.2024. u 13,00 sati već da ju suprug duže vremena maltretira i ponižava, a naročito u zadnjih mjesec i pol dana što ju je policijski službenik čak izričito upitao. Rekla je tom policijskom službeniku da se galama i vrijeđanja dešavaju uvijek u prisutnosti ml. djece i da to više ne može izdržati. Odnosi su se pokvarili unazad 5 do 6 godina jer njezin suprug nikad nije htio preuzimati dio odgovornosti i obveza. Podnosila je takvo stanje s time da je u tom periodu u nekoliko navrata odlazio iz kuće, ona ga je molila da se vrati no sada više ne može podnositi takvu situaciju pa je pokrenut brakorazvodni postupak. Žrtva je napomenula da se ovo nasilje, koje je došla prijaviti, odnosi na period od 27. listopada 2024. kada je suprug ponovno odselio, ali je dolazio povremeno radi viđanja djece i tijekom tih susreta ju je znao vrijeđati riječima na način da joj je govorio "jebem ti mater, jebem ti V" i sl. što ju je uznemiravalo i ponižavalo i odlučila je zatražiti pomoć policije. Na upit suda kako djeca reagiraju u takvim situacija, svjedokinja je navela da šute. Na navedenog je okrivljeni stavio primjedbu i osporavao istinitost iskaza svjedokinje navodeći da nije točno da bi se ponašao na način kako ga se tereti, naročito u vrijeme od 27.10.2024. do danas, da je bilo razmirica i da je u mlađim danima znao biti prost, no u zadnjih godinu dana se suzdržava od bilo kakve komunikacije te vrste. Do razmirica je dolazilo uglavnom zbog kuće no to je sada riješeno, a iste su se odvijale u prisutnosti djece jer se svjedokinja nikada nije htjela maknuti da djeca to ne slušaju. Okrivljeni je dalje iskazao da je zadnji sukob bio radi BZ koja je izjavila da želi živjeti sa njim i on je suprugu pitao da li je voljna da o tome razgovaraju i dogovore se. Tada je izašla iz kuće i razgovarali su, ali su se opet porječkali na što je otišao, a ona je dijete odvela na drugu lokaciju odnosno na [adresa], gdje okrivljeni trenutno živi, s time da je on sam tada otišao u policijsku postaju kako bi zatražio savjet, a nije tada dobio informaciju da postoji i dežurni djelatnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Supruga mu je tada slala audio poruke u kojima mu je govorila da šta sad neće dijete, neka ju uzme, da su se oni tako dogovorili na što nije ništa odgovarao ali je to rekao policijskim službenicima u III. PP Zagreb gdje je otišao istog tog 23.11.2024., ali prije negoli je došla supruga oko 18,30 sati. Kada je shvatila da ju je prijavio, ona je podnijela prijavu protiv njega, a došla je istog dana ali iza njega. Sud je konstatirao da je okrivljeni pustio sudu audio snimke poziva od strane svjedokinje u kojima se čuje kako svjedokinja navodi da se okrivljeni dogovorio sa djetetom oko toga s kim će dijete živjeti i da ju vodi k njemu, da ju okrivljeni sada neće i da će to prijaviti HZZSR-u, da skrbništvo nije "zajebancija" i da su joj djeca na prvom mjestu i za njih će sve učiniti. Svjedokinja je na to navela da nisu sporne audio poruke, pozadina svega je kuća u kojoj živi sa djecom i zbog koje je dolazilo do sukoba pri čemu je njezin suprug učestalo prijetio da će ih izbaciti iz kuće i takve stvari su bile popraćene psovkama što je nju uznemiravalo, a kada se sve ovo pokrenulo, u jednom navratu je našla BZ kako plače u sobi iz razloga što joj je tata rekao da mora živjeti s njim, a da ona želi ostati sa mamom i braćom i sestrom. Kada ju je pitala želi li da nazove tatu i tako mu kaže, rekla je da ne želi jer će se naljutiti. To je bio okidač da je pukla i odlučila prijaviti sve policiji. Tijekom predmetne rasprave sud je konstatirao da je svjedokinja vidno uzrujana i plače. Svjedokinja je dalje navela da se radi o kući u kojoj živi sa djecom, da je okrivljeni tražio od nje da mu prepiše pola kuće kao uvjet da dobije razvod što je ona učinila, a da je okrivljeni naveo da će onda svoju polovicu prepisati na djecu što nije učinio, već je počeo sa prijetnjama da će izbaciti nju i njezinu baku koja živi u kući. Svjedokinja je dalje navela da je okrivljeni tražio pomoć policije i odnos s okrivljenikom se smirio. Na okolnosti događaja, okrivljenik je predložio saslušanje djece ako su bila nazočna takvim događajima kako se njemu stavlja na teret te da u zadnjih godinu dana nije povisio ton niti je psovao dok je svjedokinja, gledajući u okrivljenika, uzrujano navela da kako nije istina da je vikao i psovao na nju i da ih je tjerao iz kuće odnosno prijetio. Ista je bila vrlo uznemirena i direktno se obratila okrivljeniku da prestane lagati da nije bilo tako pri čemu je konstatirano da okrivljeni izbjegava kontakt očima sa svjedokinjom, gleda po sobi i u savjetnicu dok žrtva gleda u okrivljenika, sluša što okrivljeni navodi te se očitovala da djeca mogu sve potvrditi.

3.6. Iz iskaza saslušane djece utvrđeno je da ista govore o svađama između roditelja, spominju se događaji tijekom kojih je otac znao psovati V, derati se i vikati, da je rekao kako će ih izbaciti iz kuće pri čemu niti jedno od saslušane djece ne govori o nekom konkretnom događaju u vremenu koje se odnosi na vrijeme optuženja no da se to često događalo i da se zbog toga ne osjećaju dobro o čemu je reproducirana audio video snimka saslušanja i priložen transkript kao sastavni dio zapisnika.

4. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnog djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom.

5. Naime, iako je okrivljeni poricao počinjenje djela, prvotno navodeći da se radi o danu 16.11.2024. valja istaknuti da je tijekom postupka utvrđeno da se radilo o vremenskom periodu oko mjesec dana ranije od vremena prijave što proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje – žrtve nasilja u obitelji, iz iskaza saslušane djece budući da ista podudarno navode da je otac, odnosno okrivljeni često vikao i psovao pri čemu je evidentno da je to jedan obrazac ponašanja okrivljenika zbog kojeg se žrtva nasilja ali i njihova djeca osjećaju uznemireno. Bez obzira na eventualno narušene odnose između okrivljenika i žrtve, ovakav način gdje dolazi do ekstremnih tenzija koje prelaze granice konstruktivnih svađa, uobičajenih u svakoj obitelji, pri čemu se koriste uvredljive riječi ili psovke, po mišljenju suda nikako ne mogu predstavljati uobičajeni način komunikacije već upravo suprotno, predstavljaju čin nasilja. Da se radi upravo o činu psihičko nasilja sud smatra nespornim budući da je žrtva očito imala potrebu nakon izvjesnog vremena izloženosti istom, prijaviti to policiji i tražiti zaštitu. Okrivljeni se pozivao i na poruke koje su mu upućivane od strane supruge koje smatra provocirajućim i oblikom nasilja, no valja istaknuti da se u konkretnom slučaju ne sudi i ne vodi postupak protiv njegove supruge, da sud ne može isključiti mogućnost da se radi o reakciji na neprestanu izloženost ružnom ponašanju od strane okrivljenika. ovdje se ne radi o tome da bi sud opravdavao nasilno ponašanje od strane supruge okrivljenika već da se radi o činjenici da nije njezino ponašanje predmet ovog postupka i ukoliko je okrivljeni smatrao da je na taj način izložen on sam nasilju, ima mogućnost zatražiti zaštitnu zakonitim putem. Obranu okrivljenika je sud ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju odgovornosti i nedostatak samokritičnosti prema vlastitom ponašanju, a naročito u pogledu djece koja su izložena takvim situacijama, a sama se ne mogu zaštiti što pogubno utječe na njihov razvoj. Suprotno tome, iskaz žrtve sudu je uvjerljiv i vjerodostojan budući da je sama žrtva iskreno navela i ispravila netočnosti u prvotnom optuženju ističući kako se ne radi o konkretnom danu 16.11.2024. već dužoj izloženosti neprimjerenom ponašanju okrivljenika i da je tako jasno navela i u policijskoj postaji te da joj nije poznato iz kojeg razloga je naveden baš datum 16.11.2024. Ovakva tvrdnja proizlazi i uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji na trećoj strani istog gdje jasno stoji da je žrtva 23.11.2024. u 19:00 sati pristupila u službene prostorije III. PP Zagreb i navela da već oko mjesec dana ima problem sa svojim suprugom sa kojim je započela proces razvoda braka te je tijekom postupka tužitelj i ispravio optužni prijedlog u pogledu samog vremena počinjenja djela. Žrtva je životno i jasno navela da su se odnosi između okrivljenika i nje pogoršali u zadnjim 5-6 godina i da je pozadina kuća u kojoj žive ali i to da okrivljeni nije preuzimao brigu i obveze oko kućanstva i djece. Sam okrivljeni navodi da je zadnji sukob bio radi BZ koja je izjavila da želi živjeti s ocem, da su se porječkali i da je njegova supruga tada dijete vodila na adresu u [adresa] gdje okrivljeni trenutno živi ali je on baš tada, odnosno neposredno prije njegove supruge otišao na policiju. Okrivljeni u tom smislu nije dostavio nikakav dokaz o navedenom niti sud ima saznanja da bi supruga okrivljenika bila procesuirana radi nasilja u obitelji no sud smatra sukladnim i potvrdnim ovakvoj obiteljskoj situaciji upravo navod ml. MZ koji je prilikom ispitivanja naveo da ih tata nije želio voziti u [adresa] kod njega doma. Iako je dječak MZ očito zaštitnički nastrojen prema ocu jer je tijekom ispitivanja izbjegavao davati jasne odgovore, njegove sestre su bile preciznije. Iako je djeci očito upečatljiviji ostao događaj od Uskrsa, BZ spominje događaj u kojem je okrivljeni rekao da će ih izbaciti iz kuće kao i njihovu baku. U odnosu na BZ, okrivljeni navodi kako je ista izjavila da želi živjeti s njim no upravo ona svojim iskazom najviše tereti okrivljenika i iz istog sud dolazi do suprotnog zaključka. Njena emotivna reakcija tijekom ispitivanja jasno potvrđuje da joj je ljepše sa majkom, da je otac sklon psovanju i galami zbog čega se ne osjeća dobro. Budući da je iskaz žrtve nasilja u obitelji sudu životan, vjerodostojan i uvjerljiv, a da iskazi djece potvrđuju način počinjenja prekršaja, sud je u cijelosti poklonio vjeru ovakvim iskazima saslušanih svjedoka. Naime, u odnosu na iskaze djece valja istaknuti da zbog proteka vremena i činjenice da se radi o djeci te upravo o personalnim dokazima koji su kao takvi podložni odstupanjima u preciznosti sjećanja i svih detalja događaja, sud nije mogao zaključiti da okrivljeni nije počinio djelo prekršaja samo iz razloga što djeca nisu mogla precizirati točno vrijeme počinjenja. Dokaznu snagu ovakvih iskaza treba gledati u cjelini kako sa iskazom žrtve tako i u odnosu na obranu okrivljenika te cjelokupnu obiteljsku dinamiku i razloge narušavanja obiteljske stabilnosti. Slijedom svega navedenog sud smatra utvrđenim da je okrivljeni počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret optuženjem te je istog proglasio krivim.

1. Za navedenog djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

2. Uzimajući u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona, sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela, njegovu nekažnjavanost te njegove osobne i imovinske prilike u smislu da okrivljeni očito redovito posjećuje suprugu i djecu, a sud nije dobio nikakvih informaciju da bi ponovo došlo do protupravnog ponašanja te da je okrivljeni u obvezi uzdržavanja četvero malodobne djece dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u zakonom propisanom minimalnom iznosu pri čemu je sud mišljenja da je ovako izrečena kazna, u navedeno iznosu, primjerena stupnju okrivljenikove odgovornosti načinu počinjenja djela i svim okolnostima slučaja te da će se tako izrečenom kaznom postići učinci specijalne i generalne prevencije u smislu utjecaja na okrivljenika i druge pripadnike društva da se suzdrže od protupravnih ponašanja. U ovako izrečenu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da se izjednačava jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvorske kazne pa je okrivljenom preostalo za izdržati 44 dana zatvorske kazne. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da okrivljeni do sada nije kažnjavan, ovaj sud je stanovišta da, u ovom konkretnom slučaju, u odnosu na okrivljenika AZ nije nužno izvršenje izrečene mu kazne zatvora da bi se u odnosu na njega ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljeniku temeljem čl.41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da mu je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od 6 (šest) godine po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.

3. U pogledu predložene zaštitne mjere, sud isti u ovom trenutku nije ocijenio potrebnom izreći budući da su odnosi prema iskazima djece u ovom trenutku stabilni pa bi provođenje zaštitne mjere moglo znatno otežati i usporiti stabilizaciju okrivljenika i njegove obitelji.

4. U pogledu troškova prekršajnog postupka, isti su određeni obzirom na složenost i trajanje postupka uzimajući u obzir činjenicu da je bilo potrebno zakazati više rasprava te osigurati saslušanje djece kao svjedoka putem stručnih osoba kao i imovinsko stanje okrivljenika.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist

Ljiljana Novosel, v.r.

TZ, v.r.

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.