Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-192/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, radi priznanja prava vlasništva, VPS: 1.459,95 eura, nakon održane glavne javne rasprave 27. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka te tužene osobno, dana 3. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dosjelošću u ½ dijela na nekretnini označenoj kao dio kčbr. [katastarska čestica] PODKUĆNICA ORANICA površine 1306 m[2] , upisana u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio po Geodetskom elaboratu Geo-Horizont d.o.o. za geodetske usluge, broj elaborata 246/2025 od 23.10.2025. godine, ovjeren po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, KLASA: 932-06/25-02/182, URBROJ: 541-20-04/1-25-3 od 05.11.2025. godine nosi oznaku kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa][2] , upisane u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva odnosno suvlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.725,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 1.439,75 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. Pojašnjava da je tužitelj stvarni posjednik i vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica] u naravi put, a kojeg koristi za prolaz i provoz za dolazak do svog dvorišta te navodi da mu je to isključivi prolaz i prilaz. Tužena da nekretninu koristi na identičan način za dolazak do svog dvorišta te da su prijepornu nekretninu na isti način koristili i prednici stranaka. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon izrade parcelacijskog elaborata i to podneskom od 17.11.2025. godine (list 128 i 129 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je tužena pravo vlasništva na prijeporu kao i posjed stekla na valjanoj pravnoj osnovi – naplatnom pravnom poslu odnosno Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 22.7.2020. godine. Tužena da je kao kupac sklopila sa zemljišno knjižnim vlasnikom AR predmetni Ugovor čiji je sastavni dio je bio vlasnički list za predmet kupoprodaje, dakle, i za predmetnu nekretninu. Stoga, da tuženu štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige jer se pouzdala u postojeće zemljišnoknjižno stanje. Osim toga, zemljišnoknjižni upisi su javni i svima vidljivi pa da bi upravo tužitelj odnosno njegovi pravni prednici mogli biti nepošteni i nezakoniti posjednici. Isto tako, opreza radi se ističe da tužitelj ničim ne dokazuje valjani pravni temelj utvrđenja pravna vlasništva sporne zemljišne čestice. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 i 5 spisa, u Posjedovni list, list 6 spisa, Katastarski plan, list 7 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza MR, list 11 – 13 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. MR DR, list 14 i 15 spisa, u Ugovor o kupoprodaji nekretnina, list 26

– 29 spisa, u Izvod iz katastarskog plana, list 38 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci ŽR, CR i ĆR, list 77 – 81 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka mjernika kojem prileže i fotografije lica mjesta, list 99 – 104 spisa, saslušane su parnične stranke, list 111 – 115 spisa te izvršen uvid u Geodetski elaborat, list 120 – 127 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika, a koje traje zasigurno duže od 20 godina.

9. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka koji imaju vjerodostojna saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora, kao što je poklonio vjeru i utvrđenjima na licu mjesta.

10. Vještak mjernik nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja navodi da tužitelj pokazuje dio pristupnog puta na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cca širine 3,5 m i dužine 20 m. Na licu mjesta prethodno je iskolčena granica između čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužene. Vještak također navodi da pokazani prijepor koji je definiran na licu mjesta paralelno sa obiteljskom kućom tužitelja vodi u dvorište tužitelja u kojem da se nalaze ljetna kuhinja i dva gospodarska objekta. Isto tako, navodi da isti prijepor služi i za pristup dvorištu, obiteljskoj kući i gospodarskim objektima tužene te da postoji željezna kapija.

11. Svjedok ŽR, star 81 godinu, navodi da je pratio pokazivanje geometra, a njegova kuća da je udaljena cca 200 m od pokazanog prijepora. Navodi da cijeli život živi u [adresa] te da od kad pamti zna da ovo što je pokazano na licu mjesta da su koristili i tužitelj, a i ŠR, a da su to koristili radi dolaska sa kolima i kamionima do svojih dvorišta. Pojašnjava da je spomenuta ŠR ranije bila vlasnica kuće u kojoj sada živi tužena. Nakon Jelkine smrti prije 10 – 15 godina, da je to nastavio uživati njezin brat ZR, a nakon ZR valjda tužena. Ponovno navodi da su, znači, pokazanu površinu na licu mjesta uživali "i jedni i drugi" te da nitko nikome nije smetao te još navodi da se u dvorištu tužene nalazi "kuvarija", a u dvorištu tužitelja da se nalazi štala, šupa i "ljetna kuvarija". Pokazana površina da se koristi na isti način i nakon dolaska tužene, a da tužitelj ne može doći do svojih objekata ni jednim drugim putem, već preko danas pokazane površine te navodi da je to "pravi put". Nikada nije vidio tužitelja da bi dolazio do svojih gospodarskih objekata na drugi način osim preko pokazane površine, a da su prije tužitelja to tako uživali i njegova prabaka F, djed B i otac A te svjedok pojašnjava da je bio malen kada je tužiteljeva prabaka umrla. Isto tako navodi da smatra pokazanu površinu vlasništvom i tužitelja i tužene i to od davnina. Isto tako navodi da je u predmetnoj kući u kojoj sada živi tužena ranije živio TR i to tijekom ljeta, a po zimi da bi odlazio u Split. Ne zna za postojanje nekog dogovora između obitelji tužitelja i obitelji TR vezano za pokazanu površinu. Potvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnine iza gospodarskih objekata u dvorištu do ceste, no, da je taj teren strm te se ne može proći traktorom, a da tužitelj obrađuje tu zemlju iza svojih objekata. Naposljetku navodi da vrata od svih gospodarskih objekata u dvorištu "gledaju" u pravcu dvorišta i u pravcu pristupnog puta, a da i vrata od nadstrešnice u vlasništvu tužene isto "gledaju" u dvorište.

12. Svjedok CR, star 68 godina, navodi da je njegova kuća udaljena od pokazanog prijepora cca 50 m, da cijeli život živi u [adresa] osim što je tri godine radio u Zagrebu. Ono što je pokazano na terenu da je to uživala M. SR rođ. TR, a da je ona živjela u kući u kojoj sada živi tužena. Nakon Jelkine smrti da je to nastavio uživati njezin brat KR, a nakon njega da to uživa tužena. Ovu danas pokazanu površinu da su uživali i otac i djed tužitelja i to po dopuštenju odnosno uz suglasnost spomenute SR. Pojašnjava da kada je tužiteljev otac DR sagradio objekte i to ljetnu kuhinju i šupu da za njih nije imao prikladan put pa da mu je zato ŠR dozvola da koristi ovu površinu, a da je to mogli biti negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Stoga da su ovaj pristupni put zajedno koristili tužiteljeva obitelj kao i pravni prednici tužene te da nitko nije branio njihov prolaz ovim putem. Navodi da su objekti i tužitelja i tužene "okrenuti" prema ovom pristupnom putu, navodi da je sada vidljiva željezno žičana ograda u vlasništvu tužene, a da spomenuta ŠR nije ogradila ovu spornu površinu odnosno pristupni put jer da je "bila dovoljno pristojna da pomakne ogradu kako bi tužitelj mogao normalno ulaziti u svoje dvorište". Predmetna ograda da je postavljena kada se kuća napravila odnosno 80-ih godina. Svjedok navodi da je ranije postojala jedna drvena ograda kojom je bila ograđena i sporna površina odnosno bila je bliže tužiteljevoj kući, a da je ta ograda bila sve dok se nije srušila stara kuća. Nadalje, da je obitelj tužitelja ranije dolazila u svoje dvorište sa lijeve strane kuće gledajući s ceste jer da tada nije bilo ovih sagrađenih objekata.

13. Svjedok ĆR navodi da ne zna tko se koristi spornom površinom jer da je njegova kuća udaljena od sporne zemlje cca 500 m, no, da zna da se ovom površinom koristio bivši vlasnik kuće koja je sada od tužene, a da se tom površinom "vjerojatno koristio i tužitelj", dok da ne zna da li su se tom površinom koristili i tužiteljevi roditelji. Navedeni svjedok nema drugih relevantnih saznanja o prijeporu.

14. Tužitelj u svome iskazu navodi da traži jednu polovinu dijela pristupnog puta kojeg je pokazao na licu mjesta jer da od kad pamti da se taj put uvijek koristio za pristup dvorišnim zgradama na njegovom imanju. U istoj kući u kojoj on sada živi da su živjeli njegov pok. otac DR i baka MR, a da su i oni dolazili na isti način na koji on sada traži da se put utvrdi. Navodi da je ustao sa tužbom jer da tužena želi zatvoriti taj put, a da on nema drugi put za pristup do svojih dvorišnih zgrada pri čemu misli na drvarnicu, štalu i ljetnu kuhinju. Isto tako navodi da su vrata od ljetne kuhinje, drvarne i štale "okrenuta" prema ovom putu, a da ne može prolaziti putem sa lijeve strane kuće gledajući od pravca ceste jer da nema puta, već je to livada te da postoje voćke i kokošinjac. Nadalje, da je stara kuća bila sagrađena 1968. godine, da je on renovirao kuću 2012. na starim temeljima, a gospodarski objekti da su sagrađeni 60-ih ili 70-ih godina prošlog stoljeća. Otac DR da je rođen 1955. godine, da je preminuo 1991., djed da je rođen 1927., a preminuo je 1979. godine. Izrijekom navodi da kako je ovu zemlju za pristupni put koristio njegov otac kao i djed i baka, da koristi i on te da nikada nije bio smetan u posjedovanju toga sve dok tužena nije kazala da će sagraditi taj dio. Naprotiv, da im posjedovanje nije branio ni ZR, brat sada pok. ŠR ud. SR, a da je tužena kupila predmetnu kuću od PR. Sada vidljiva žičana ograda na željeznim stupovima da se postavila negdje između 1995. i 2000. godine, a ne sjeća se da li je ranije bila kakva ograda. Ne zna da bi postojao dogovor između njegovih prednika sa ZR odnosno UR te ne zna o čemu bi bio taj dogovor. Također, da je znao da tužena kupuje kuću, no, da nije znao da bi kupovala prijepor jer je smatrao da je to zemljište njegovo. Također, da je vidio da ZR, tužena i njezina obitelj razgledavaju kuću i dvorište, da on nije prilazio, no, da je prilazila njegova majka koja je pokazala međe, no, da za put nisu rekli bilo što jer je on smatrao da je put njegov. Nadalje, da je nakon kupnje tužena redovito koristila ovaj prolaz, da ga nije pitala za suglasnost da li smije prolaziti, a da joj on nije branio prolazak.

15. Tužena u svome iskazu navodi da nakon što je otišla u mirovinu da je željela kupiti kuću na području [adresa] od kud je rodom pa kad je saznala da ZR KR prodaje u [adresa] jednu obiteljsku kuću da je zajedno sa majkom otišla obići istu. ZR KR da im je predočio što je njegovo te im je predočio da je njegov i ovaj sporni prilaz koji je sastavni dio čkbr. [katastarska čestica]. Kćerka da je sve to provjerila u katastru i gruntovnici te su se uvjerili da je sve to upisano kao vlasništvo AR. Napominje da prilikom dolazaka i obilaženja tih nekretnina nitko od susjeda nije stavljao bilo kakvu primjedbu ili prigovor da to ne bi bilo vlasništvo prodavatelja AR, a niti je takvu primjedbu iznijela tužiteljeva majka ĐR. Ugovor o kupoprodaji da je realiziran u 7. mjesecu 2020., a da su problemi počeli 2022. godine kada je tužiteljeva majka izrazila sumnju da bi ta površina bila njezino vlasništvo na što da je ona pozvala geodetu koji je potvrdio njezine, tuženičine, navode te pokazao među između posjeda. ĐR da je na to uzvratila da će onda ustati sa tužbom. S obzirom da je izbila svađa, da im je onda ona zabranila prolaz tim dijelom. Nadalje navodi da je od 2020. pa do 2022. godine kada bi u predmetnoj kući boravila tijekom ljetnih mjeseci u vrijeme tih boravaka znala opaziti da tužitelj prolazi ovom površinom kao što joj je prilikom primopredaje prodavatelj KR kazao da tužitelj zna povremeno proći sa traktorom ovim prolazom, no, da mu je to rekao da je to sada prodano te da se za prolaz treba dogovarati sa novim vlasnikom. Također, da je znala viđati tužitelja da prolazi sa traktorom i mehanizacijom i to sa lijeve strane kuće od glavne ceste pa u pravcu kokošinjca. Nadalje, da joj je prodavatelj KR na njezino pitanje zašto ograda nije postavljena na međi, odgovorio da je razlog tome konfiguracija terena kao i stup od struje, a osim toga da je i njima trebao prolaz zbog mehanizacije koju su tada imali.

16. Kao što je već rečeno, Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta, a stanje lica mjesta predočeno je i na fotografijama koje je vještak mjernik dostavio uz Nalaz i mišljenje, list 99 – 104 spisa.

17. Iz navedenih fotografija proistječe logičnim i životnim da je tužitelj do svoje kuće i do svoga dvorišta u kojem se nalaze gospodarski objekti dolazio isključivo prijeporom, upravo kao što su i prednici tužene do svoje kuće dolazili koristeći se navedenom površinom. Naime, položaj kuće tužitelja kao i gospodarskih objekata koji su svi "okrenuti" u pravcu toga puta, ukazuju da se predmetni put i u vrijeme gradnje tih objekata koristio za prilaz kući i dvorištu tužitelja.

18. Sud nije mogao prihvatiti iskaz tužene u smislu da tužitelj može koristiti (a da ga je i vidjela da koristi) alternativni put koji se nalazi lijevo od kuće i gospodarskih objekata gledajući sa ceste koja vodi kroz [adresa], a koji alternativni put je prikazan na fotografijama (list 102 i 103 spisa). Naime, kako je to bilo vidljivo i na licu mjesta, razvidno je da ta površina u naravi nije put nego livada te da postoje voćke kao i kokošinjac, a što je napomenuo i sam tužitelj u svome iskazu.

19. S druge pak strane, i vještak mjernik u svome iskazu na licu mjesta naveo je da prijepor u naravi ima kolotrage te da je uredno pokošen iz čega proistječe da je isti upravo i korišten za prolaz.

20. Sud je punu vjeru poklonio iskazu svjedoka ŽR, starog 81 godinu, koji je nesrodan i koji zasigurno nema razloga pogodovati niti jednoj strani, a i koji je decidirano iznio da od kad pamti da su prijepor zajednički koristili tužitelj odnosno prednici tužitelja kao i prednici tužene. Dapače, svjedok decidirano navodi da tužitelj do svojih objekata ne može doći ni jednim drugim putem već isključivo preko pokazane površine, jer da je to "pravi put", a da su na isti način tako prijepor uživali i tužiteljeva prabaka F, djed B i otac D. Sud je cijenio i iskaz svjedoka kada navodi da je tužitelj doista vlasnik nekretnine iza gospodarskih objekata, no, da je taj teren strm te da se ne može proći sa traktorom. I ovaj svjedok navodi da vrata od svih gospodarskih objekata tužitelja "gledaju" u pravcu dvorišta i u pravcu pristupnog puta.

21. Utvrđenja sa lica mjesta kao i navodi svjedoka ŽR, a čiji je iskaz uvjerljiv i logičan te podudaran sa stanjem u naravi, podudarna su i sa iskazom samog tužitelja koji samo iznosi da u ovom postupku potražuje ½ dijela pristupnog puta kojeg njegova obitelj koristi od kad on pamti te da nema drugi put za pristup do svojih dvorišnih zgrada izuzev predmetnog puta.

22. Sud je također cijenio i činjenicu da imanje tužene do prijepora omeđuje ograđuje žičano željezna ograda koja je razvidna i na fotografiji (list 99 spisa) te je logično da je prijepor ostao slobodan, odnosno neograđen budući je zajednički korišten i od strane prednika tužitelja i prednika tužene. U protivnom da su prednici tužene doista smatrali da su oni isključivi vlasnici prijepora tada bi, dakako, ograda bila postavljena na samu među.

23. Isto tako, premda svjedok CR navodi da je prednica tužene FRĆ dopuštala uživanje prijepora odnosno prolaz njime tužiteljevom ocu i djedu, odnosno da su oni to činili uz njezinu suglasnost, takvi navodi nemaju uporište u ostalim izvedenim dokazima. Naprotiv, životno je i logično da su i tužiteljevi prednici kao i sam tužitelj koristili prijepor za dolazak u svoje dvorište upravo kako su i prednici tužene prijepor koristili za ulazak u svoje dvorište jer na spomenutoj ogradi postoji željezna kapija.

24. Prema tome, nije sporno postojanje načela povjerenja u zemljišne knjige na što se poziva tužena, a koje načelo propisuje odredba čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV-a), no, s druge pak strane tužena je s obzirom na okolnosti i s obzirom na stanje u naravi imala dovoljno razloga posumnjati da prijepor ne pripada u cijelosti prodavatelju jer isti prirodno i logično predstavlja zajednički prilaz dvorišnim objektima i tužitelja i tužene. Osim toga, i sama tužena je iskazala da je opazila da tužitelj prolazi prijeporom, da prijepor nije ograđen ogradom, već je ograda pomaknuta, a što je sve ukazivalo na stvarno stanje posjedovanja. Nije sporno da je prodavatelj bio upisan vlasnikom cijele nekretnine na kojoj se nalazi prijepor, no, općepoznat je nesklad zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim na ovome području, a što se pokazalo i u konkretnom slučaju.

25. Temeljem svega iznesenog očito je riječ o samostalnom, savjesnom i nesmetanom posjedovanju prijepora koje traje znatno duže od 20 godina imajući u vidu i posjedovanje pravnih prednika tužitelja, tj. oca i djeda. Proizilazi da je tužitelj putem svojih pravnih prednika stekao pravo suvlasništva na prijeporu putem dosjelosti.

26. Proistječe da je riječ tek o usklađenju zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim te je stoga valjalo presuditi kao u izreci.

27. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

28. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 3. travnja 2024., 7. svibnja 2024., 27. kolovoza 2024., 28. veljače 2025., 3. rujna 2025. i 27. studenoga 2025., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju kao što je priznat i trošak sastava podnesaka od 12.4.2024. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura, kao i za sastav podneska kojim je uređen tužbeni zahtjev nakon parcelacije od 12.11.2025. u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat trošak odsustva iz pisarnice radi putovanja na ročište na lice mjesta u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova), pa proistječe da je ukupni trošak zastupanja iznos od 1.850,00 eura, što sa PDV-om od 462,50 eura, daje iznos od 2.312,50 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28.1. Nije priznat trošak sastava podneska od 18.8.2025. budući isti nije bio nužan za vođenje parnici niti sastav podneska od 10.9.2025. budući je takve navode punomoćnica tužitelja mogla iznijeti i usmeno na ročištu. S druge pak strane, priznat je trošak uplaćenog predujma za geodetsko vještačenje radi identifikacije prijepora u iznosu od 324,74 eura. Također je priznat i trošak upotrebe osobnog automobila radi odlaska na lice mjesta na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u iznosu od 9,00 eura (10 km x 0,45 eur x 2) kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelju iznos od 2.725,88 eura.

28.2. Sud nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer taj trošak također nije nužan, nadalje, nije priznat trošak predujma za izradu elaborata u iznosu od 1.250,00 eura budući je taj trošak bio koristan za tužitelja te bi ga isti imao neovisno od držanja tužene u ovoj parnici te stoga ne može ići na teret tužene.

28.3. Stoga je valjalo odbiti tužitelja sa viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška kao neosnovanim, odnosno sa iznosom od 1.439,75 eura.

29. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

30. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. pun. Tatjana Starčević, odvjetnica u Rijeci

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravo