Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-675/2024.-15.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Štefanović i Ivor Štefanović iz Ivanić-Grada, protiv tužene OPĆINE VELIKALUDINA, Ulica sv. Mihaela 37, koju zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Tomislava Štefanovića i zamjenika punomoćnika tužene odvjetničkog vježbenika HJ, na temelju odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ĐJ iz [adresa] vlasnica nekretnina upisanih u zemljišnom knjigama Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel Kutina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 316172 Katoličko Selište i to čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Krči II površine 2 jutra i 1025 čhv , a što je tužena Općina Velika Ludina dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.046,46 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 3.12.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnine upisane u zemljišnom knjigama Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel Kutina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 316172 Katoličko Selište i to čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Krči II površine 2 jutra i 1025 čhv. Nadalje tužiteljica navodi da je predmetna nekretnina prešla u vlasništvo tuženice kao ošasna imovina iza pok. RJ, te da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju iz razloga što je tužiteljica 1987. kupila predmetnu nekretninu od sada pok. RJ i od tada je u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu navedene nekretnine.

Također tužiteljica navodi da ona i sada pok. RJ nikada nisu ovjerili kupoprodajni ugovor i predali ga u zemljišne knjige radi uknjižbe prava vlasništva tužiteljice.

Tužiteljica navodi da je od ŽJ i PJ saznala da je predmetna nekretnina utvrđena kao ostavinska imovina iza pok. RJ. Kako se prema navodima tužiteljice ona nalazi u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine odnosno kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva na istoj, to tužiteljica predlaže da se utvrdi da je ona vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 316172 Katoličko Selište i to čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Krči II površine 2 jutra i 1025 čhv, a što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da prema njenim saznanjima na predmetnoj nekretnini duži niz godina nitko ne živi niti ju održava i da se tužiteljica nikada nije ponašala niti kao vlasnik niti kao posjednik ove nekretnine.

Tužiteljica uz tužbu nije priložila kupoprodajni ugovor sklopljen sa RJ, a sama navodi da navedeni ugovor nikada nije ovjerila, što prema navodima tuženice ugovor čini ništetnim.

Tužiteljica ničime ne dokazuje pravnu osnovu stjecanja posjeda niti dokazuje da je ikada bila u posjedu predmetne nekretnine.

Tužena navodi da se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i da stoga sukladno članku 159. stavak 4.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima rok dosjelosti iznosi 40 godina, a što nikako nije prošlo od 1987. Tužena osporava da bi tužiteljica ikada stupila u posjed predmetne nekretnine, da bi počela plaćati režijske troškove i da je izvršila adaptaciju i dogradnju postojeće građevine.

3. Tijekom postupka sud je saslušao tužiteljicu i svjedoke AJ, BJ, FJ, PJ, ŽJ, ZJ, SJ, EJ i DJ, izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, pročitao rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 8009/2022 od 27. rujna 2024. iza pok. RJ, izvršio uvid u potvrde o uplati (str. 9 spisa), ugovor br. 54 o izgradnji vodovodne mreže u naselju Gornja Vlahinička, prijepis posjedovnog lista, dopis Hep Elektre od 14.4.2025. i od 13.6.2025.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige nesporno proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 316172 Katoličko Selište u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasništvo tužene.

6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-8009/2022 od 27. rujna 2024. je utvrđeno da je predmetna čkbr. [katastarska čestica] k.o. 316172 Katoličko Selište kao ostavinska imovina iza pok. RJ navedenom rješenjem prešla u vlasništvo ovdje tuženice, a budući da su se zakonski nasljednici pok. RJ CJ, MJ , ŠJ i PJ odrekli nasljedstva.

7. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je predmetna nekretnina u naravi kuća sa okućnicom i 1 ha obradive zemlje i da je nekretninu tužiteljica 1987. kupila od RJ.

Tužiteljica je iskazala da je RJ isplatila kupovninu u cijelosti, on joj je predao ključ od te kuće i ona je odmah stupila u posjed nekretnine.

Kupovnina je iznosila 16.000 tadašnjih njemačkih maraka.

Jedno vrijeme je tužiteljica i živjela na toj nekretnini, te je i nadogradila kuću na način da je napravljen podrum, garaža, kupaonica, kuhinja i jedna soba i na to je nadograđen kat i promijenjeno je krovište.

U garaži se i sada nalazi vozilo od tužiteljičina pokojnog supruga.

U objekat je uveden telefonski priključak, plin i voda i u nadograđeni dio struja. Tužiteljica je potom ponovno odselila u [adresa], ali na zemljištu se svake godine nešto posadi.

Sa RJ je tužiteljica sastavila ugovor o kupoprodaji, ali taj ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama iz razloga što je tužiteljica tada primala rentu iz Njemačke iza pok. supruga i nije smjela imati nekretninu u svom vlasništvu jer bi se tada renta znatno umanjila i tužiteljica ne bi imala od čega živjeti.

Kupoprodajni ugovor tužiteljica više ne može naći i misli da ga je možda ostavila u Telekomu ili Hep-u ili kod traženja priključka vode.

8. Načelnik tuženice je iskazao da je zadaća Općine brinuti o redu, a kako je predmetna nekretnina godinama bila zapuštena u Općini nisu imali saznanja da tamo netko živi, pokušali su naći vlasnika ili nekog tko plaća komunalnu naknadu da mu pošalju opomenu za čišćenje i upravo zbog toga je tuženica i pokrenula ostavinski postupak. Ostavinski postupak je dugo trajao i tužena nije imala o tome saznanja osim da se je daljnji rođak pok. LJ PJ odrekao nasljedstva.

Nakon što je tužena primila rješenje o nasljeđivanju prema kome je predmetna nekretnina prešla u vlasništvu tužene kao ošasna imovina načelniku tužene se je javio ŽJ i rekao mu da je SJ vlasnik te nekretnine i nakon toga mu se je obratio i SJ koji mu je rekao da je njegova majka vlasnica te nekretnine.

Tužena o tome nije imala nikakvih saznanja, niti saznanja da na toj nekretnini netko živi, znalo se je da je na nekretnini nešto nadograđivano, ali načelnik tužene je mislio da je to učinio LJ, tužiteljicu nije nikada u životu vidio.

Isto tako načelnik tužene nije nikada na predmetnoj nekretnini vidio GJ.

9. Svjedokinja FJ, djelatnica tužene je iskazala da je tuženoj 2022. iz škole došla prijava da se predmetna nekretnina ne čisti i ne održava, a iz kog razloga je svjedokinja došla na lice mjesta i na licu mjesta je zatekla stanje da je bio pokošen samo dio dvorišta na kojem je bio jedan kombajn i jedno staro osobno vozilo u garaži, dok je preostali dio dvorišta i zemljište bio zapušten i neobrađen.

Svjedokinja je zbog toga poslala pismeno upozorenje KJ za koju se je dostava vratila da je preminula.

Svjedokinja se je zatim obratila suprugu KJ koji je svjedokinji rekao da to nije njegovo i da on uopće nema interes za tu nekretninu i zbog toga je i pokrenut ostavinski postupak.

10. Svjedok NJ je iskazao da je on bio svjedok sastavljanju kupoprodajnog ugovora između tužiteljice i RJ i sjeća se da je ugovor ručno pisan i da ga je pisao UJ koji je bio ravnatelj škole i svim sumještanima je on pisao ugovore.

Sastavu kupoprodajnog ugovora je bio prisutan i VJ.

Svjedok se ne sjeća točno godine kada je sastavljan predmetni ugovor, ali se sjeća da je to bilo nekoliko godina prije Domovinskog rata.

Ne sjeća se iznosa kupovnine, ali je bio prisutan kada je tužiteljica isplaćivala kupovninu. U predmetnoj kući je tužiteljica živjela jedno kraće vrijeme i svjedoku je poznato da je nadograđivala zadnji dio kuće, te je svjedok pomagao pri izradi novog krovišta i to krovište je rađeno tijekom Domovinskog rata.

Zemlja se je obrađivala stalno, ali je nešto nakon korone bila zanemarena obrada, dvorište je održavano i redovito košeno, samo oranica nakon korone nije obrađivana. Svjedok nije čuo da bi netko tužiteljici osporavao posjed.

Tužiteljica nije stalno živjela u predmetnoj kući nego bi povremeno dolazila, pa ponovno odlazila u [adresa].

11. Svjedok PJ je nećak od sada pok. RJ i on ima saznanja da je njegov ujak RJ zaista predmetnu nekretninu prodao tužiteljici. Tužiteljica je na nekretnini povremeno živjela i oranicu je dosta dugo obrađivala. Svjedoku je poznato da je na nekretnini tužiteljica dosta toga i nadogradila. Kako su se unuci od RJ u ostavinskom postupku odrekli nasljedstva, svjedok je dobio poziv, te se je i on odrekao nasljedstva, a kada je dobio rješenje o nasljeđivanju vidio je da je u rješenju navedena i predmetna nekretnina i nije mu bilo jasno kako je ona uopće predmet ostavine kad je ta kuća prodano tužiteljici. Svjedok je zvao bratića od tužiteljice ČJ i pitao ga da li zna da li je tužiteljica prenijela tu nekretninu.

12. Svjedok ŽJ je iskazao da je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu 1986. ili 1987., a ugovor je sastavljao jedan čovjek iz sela po imenu UJ. Ta nekretnina je u naravi bila vikendica sa dvije prostorije u ključ i terasom i tužiteljica je tu vikendicu nadogradila na način da je dala iskopati podrum, dignuta je etaža i objekat je proširen tako da je taj nadograđeni dio bio 3-4 puta veći od prijašnjeg dijela. Tužiteljica je tu jedno vrijeme i živjela i dolazila bi vikendom stalno, a oranicu je obrađivao jedno vrijeme sin od tužiteljice i potom bratić od svjedoka tako da ta oranica nije bila obrađena samo jednu godinu.

U dvorištu se nalazi drveće, a površina ispred ograde je zasigurno cijelo vrijeme održava i sam svjedok je tu često puta flaksao travu.

Plin, vodu i telefon je na nekretninu uvela tužiteljica.

13. Svjedok ZJ je iskazao da mu je poznato da je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu od RJ i to se je selu sve znalo.

Svjedok ima saznanja da je i napisan kupoprodajni ugovor kod nekog u selu. Tužiteljica je nadogradila objekat na način da je napravljen podrum, podignuta je etaža, napravljena je garaža, svinjac i pušnica i svjedok je to sve osobno vidio jer je svaki dan prolazio kraj predmetne nekretnine kada je išao u školu, a ljudi iz sela su pomagali tužiteljici to nadograđivati.

Sin od tužiteljice je obrađivao oranicu, a svjedok unazad 10 godina ima u predmetnoj garaži berač kukuruza, sijačicu i kultivator i on stalno kosi ulaz na nekretninu i grabu. Oranica nije zasijana samo za vrijeme korone.

Svjedok zna da je tužiteljica uvela telefon i zbog tog telefonskog broja su sina od tužiteljice zvali TJ.

Plin je uvela do kuće, a u kući je tužiteljica imala vodu.

14. Svjedok SJ, sin tužiteljice je iskazao da je predmetna nekretnina kupljena 1987. za tadašnjih 18 ili 20.000 DEM i tužiteljica je kupovninu isplatila prodavatelju odmah u cijelosti.

Nekretnina je u naravi predstavljala vikendicu i negdje oko 12 000 kvadrata obradive zemlje.

Vikendica je nadograđivana na način da je iskopan podrum, sagrađena je garaža i iznad garaže jedna soba i iza nje kupaonica, gradnja je započeta 1987., a završena je 1989. kada je stavljeno krovište.

Zemlju je godinama obrađivao svjedok i uglavnom je sijao kukuruz i nešto žita i to sve dok mu divlje svinje nisu napravile veliku štetu, a to je bilo 2005. ili 2006. Svjedok je nakon toga odustao od obrade zemlje, ali ju je dalje davao drugim ljudima da je obrađuju, tako da je iza njega još troje ljudi obrađivalo zemlju. Jedan od tih ljudi je i kosio grabu, a jedan koji je kosio dvorište je parkirao i svoje strojeve na dvorištu i ti strojevi su i danas parkirani na dvorištu, a u garaži se nalazi osobno vozilo oca svjedoka i ono se u garaži nalazi od 1998. kada je i odjavljeno.

U vrijeme korone je predmetna nekretnina bila zapuštena s time da je graba bila pokošena, a okućnica nije uređivana jer se je tada svjedok razbolio.

Od priključaka je tužiteljica uvela telefon i plin i platila je učešće za mrežu za vodu, a struja je također glasila na njeno ime.

Predmetni kupoprodajni ugovor nije bio nigdje ovjeren, tužiteljica je imala samo jedan primjerak ugovora i svjedok pretpostavlja da je on ostao negdje kod komunalnih institucija gdje je tužiteljica morala dokazivati vlasništvo.

Ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama iz razloga što je tužiteljica primala rentu iz Njemačke i da je imala tu nekretninu u vlasništvu izgubila bi rentu ili bi joj uzeli veći dio rente. Nekretnina u [adresa] nije predstavljala problem za primanje rente jer je to bila jedina nekretnina.

15. Svjedok EJ je iskazao da je tužiteljica kupila nekretninu od RJ i to je bilo prije Domovinskog rata, svjedok se ne sjeća za koji iznos je nekretnina kupljena.

Ugovor je sastavio UJ, a tome je bio prisutan JJ i kasnije je tužiteljica taj ugovor negdje zametnula ili negdje ostavila kada je tražila priključak struje ili vode.

Na nekretnini je iskopan podrum, sagrađena je garaža i kat iznad garaže i nikada nitko nije prigovarao niti toj gradnji niti posjedu nekretnine.

Zemljište se je obrađivalo i to je većinom radio sin tužiteljice, a jedne godine je to obrađivao i sin od svjedoka IJ.

Tužiteljica je svjedoku rekla da bi izgubila rentu iz Njemačke ili dio rente kada bi nekretninu prepisala na svoje ime i ona se je vjerojatno o tome s nekim posavjetovala. U garaži se nalazi osobno vozilo, a u kući je bilo nešto stvari pa su provalnici odnijeli i posteljinu i čak i cijevi iz kuhinje i kupaonice.

16. Svjedokinja DJ je iskazala da joj je poznato da je tužiteljica kupila nekretninu od RJ i da se je ugovor pisao kod BJ i pisao ga je UJ. Sastavu ugovora je bio prisutan otac od svjedokinje OJ i svjedokinja od tuda ima saznanja da je tužiteljica tada i isplatila RJ sa gotovinom, ali svjedokinja ne zna o kom iznosu se je radilo.

To je bilo 1983. ili 1984., a nakon toga je kuća nadograđivana, građen je kat, kupaonica i kuhinja i podrum.

Svjedokinja je pomagala kada se je stavljao crijep i to je bilo 1988. ili 1989. Tužiteljica je nekoliko godina i živjela u toj kući.

Zemlja se je obrađivala i prošle godine je zemlju obrađivao sin od svjedokinje, a prije njega ĆJ koji je sijao kukuruz, a prije toga ĐŠ koji je sadio buče za bučino ulje.

17. Analizirajući iskaze tužiteljice i svjedoka BJ, PJ, ŽJ, ZJ, SJ, EJ i DJ sud zaključuje da su iskazi tužiteljice i svih navedenih svjedoka neposredno uvjerljivi, životno logični i međusobno u bitnome identični odnosno između istih nema proturječja, a radi se o svjedocima koji imaju neposredna i dugogodišnja saznanja o predmetu ovog spora. Svjedok PJ nije u srodničkom odnosu sa tužiteljicom nego naprotiv srodnik je sada pok. PJ, on je kao nasljednik iza njega pozvan na ostavinsku raspravu, te bi on svakako se i prihvatio nasljedstva iza PJ i naslijedio predmetnu nekretninu da zaista nije imao saznanja i da zaista tužiteljica nije nekretninu kupila od RJ.

Isto tako i svjedok ZJ nije u srodničkom odnosu sa tužiteljicom i nije osobno zainteresiran za ishod ovog postupka.

Slijedom svega navedenog sud prihvaća iskaze tužiteljice i navedenih svjedoka u cijelosti kao vjerodostojne.

18. Na temelju iskaza svjedoka, a posebice na temelju iskaza svjedoka PJ nesporno je utvrđeno da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila od sada pok. RJ, da je u njoj povremeno i živjela, te da je i predmetni objekat nadogradila na način da je napravljen podrum, sagrađena je garaža i iznad garaže podignut kat gdje su napravljene kuhinja i kupaonica i stavljeno je novo krovište. Isto tako je utvrđeno da je predmetno zemljište dugi niz godina obrađivao sin od tužiteljice SJ, a nakon toga je on davao zemljište drugim osobama da ga obrađuju (ĐŠ, ĆJ, IJ), te da zemlja nije obrađivana za vrijeme korone. Također je utvrđeno da se u garaži nalazi osobno vozilo od supruga tužiteljice od 1998., a da ZJ unazad 10 godina po dozvoli sina tužiteljice na predmetnoj nekretnini drži strojeve (sijačica, berač kukuruza i kultivator).

Utvrđeno je da je tužiteljica na predmetnu nekretninu uvela priključak plina, vode, telefon i struju, te je iz dopisa Hep operatera distribucijskog sustava Elektra Križ (str. 84 spisa) vidljivo da je korisnik mreže na predmetnoj adresi tužiteljica od 1.10.1989.

19. Prema odredbi članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje: ZV) samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka ZV je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

20. Prema odredbi članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj: 6/80 i 36/90.- dalje: ZOVO), a koji je bio na snazi u vrijeme kupnje predmetne nekretnine, savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

21. Pošten posjed, odnosno savjesnost tužiteljeva posjeda se prema članku 72. stavak 3. ZOVO pretpostavlja.

22. Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV tj. do 1.1.1997. prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Člankom 388. stavak 3. ZV je određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određenih ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavak 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

23. U konkretnom slučaju je utvrđeno da se tužiteljica nalazi u mirnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1987. odnosno 38 godina. Posjed tužiteljice je pošten budući da je ona predmetnu nekretninu kupila od vlasnika RJ, na nekretnini je povremeno i živjela, uvela priključke struje, vode, telefona i plina i predmetni objekat i znatno dogradila, a da se svemu tome nitko nije protivio odnosno sve to je rađeno za vrijeme života prijašnjeg vlasnika RJ (iz izvatka iz matice umrlih vidljivo da je umro **.**.2002.), te bi isti svakako reagirao na posjed tužiteljice da zaista nekretninu nije prodao tužiteljici.

Životno je nelogično i neprihvatljivo da bi tužiteljica živjela u kući, dograđivala je, uvodila priključke, obrađivala zemlju, a da bi vlasnik nekretnine RJ to sve dozvolio. Nesporno je stoga da se je tužiteljica nakon kupnje nekretnine nalazila u njenom mirnom i poštenom posjedu 38 godina.

24. Navod tuženika da se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i da stoga sukladno članku 159. stavak 4. ZV rok dosjelosti iznosi 40 godina je u cijelosti neosnovan budući je nesporno da je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo tužene na temelju rješenja o nasljeđivanju od 27. rujna 2024.kao ošasna imovina odnosno nekretnina se je do 27. rujna 2024. vodila kao vlasništvo PJ, te stoga ovdje nema mjesta primjeni članka 159.stavak 4. ZV.

25. Slijedom svega navedenog sud utvrđuje da je tužiteljica kao poštena posjednica predmetne nekretnine 38 godina, stekla dosjelošću pravo vlasništva na istoj, te je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

26 Parnični trošak dosuđen je tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i isti se odnosi na trošak sastava tužbe 500,00 €, sastava podneska od 30.1.2025. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 1.4.2025. 500,00 €, na ročištu od 4.6.2025. 500,00 €, na ročištu od 11.9.2025. 500,00 €, na ročištu od 11.11.2025. 500,00 €, PDV 750,00 € i sudsku pristojbu na tužbu 148,23 € i na presudu 148,23 €.

27. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 3. prosinca 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.ZOU Tomislav Štefanović i HŠ, [adresa]

2.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača