REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4342/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tamari Bogdanović, te zapisničarki Valentini Pergar u upravnom sporu tužitelja stranca DRHF, državljanina Egipta, rođen **.**.2001., kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Zaprešić, Drage Švajcara 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, nakon održane usmene rasprave, 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/25-03/812, URBROJ: 511-19-37-25-1 od 16. listopada 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
II Odbija se zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodeći da u postupku nije primijenjeno načelo razmjernosti, niti je individualno obrazloženo zašto se prisilno udaljenje ne može osigurati blažim mjerama.
2. Lišenje slobode u svrhu protjerivanja mora biti sukladno članku 5. stavku 1. točki f Europske konvencije o ljudskim pravima, te prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, npr. u predmetu D protiv Ujedinjenog kraljevstva, pritvor stranca mora zadovoljiti tri kriterija, mora biti zakonit prema domaćem pravu, mora postojati postupak udaljenja koji je u tijeku i koji se provodi s dužnom pažnjom, te smije trajati smo koliko je to nužno za postizanje svrhe, te je tuženik propustio provesti analizu zašto bi tužitelj u slučaju blažih mjera zaista izbjegavao obvezu napuštanja EGP.
3. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i odobriti tužitelju besplatnu pravnu pomoć, jer nema nikakvu imovinu u matičnoj državi, niti u RH, te naložiti tuženiku da opunomoćeniku tužitelja isplati troškove zastupanja, te da tužba ima odgodni učinak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati blažim mjerama, jer stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, ni adresu na kojoj bi mogao boraviti, 79 dana je nezakonito boravio u [adresa] nakon isteka dozvole za boravak i rad, te je izjavio da neće izvršavati izvršenje mjera za osiguranje povratka, jer nema namjeru dragovoljno napustiti EGP, a pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-4295/2025-4 od 16. listopada 2025. stranac je proglašen krivim za počinjenje više prekršaja i kažnjen ukupnom novčanom kaznom od 330 eur.
5. Predlaže sudu odbiti tužbu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za arapski jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24).
8. Uvidom u spis u vezi broj UsI-4011/2025 sud je utvrdio da je presudom suda od 17. listopada 2025. kao zakonito potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić KLASA: UP/I-216-01/25-03/812, URBROJ: 511-19-37-25-1 od 16. listopada 2025. o ograničenju kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).
9. Predmetnim rješenjem o smještaju stranac DRHF, državljanina Egipta, rođen **.**.2001. smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, s time da se smještaj određuje na vrijeme najdulje do jednog mjeseca od dana donošenja rješenja, a rješenje je doneseno sukladno odredbi članka 212. stavka 1. i 2., članka 213. stavka 1., te članka 214. stavka 2. podstavaka 2. i 3. Zakona o strancima, te se u istom navodi da je tuženik 16. listopada 2025. donio rješenje o protjerivanju.
10. Spisu prileži zapisnik o saslušanju tužitelja od 16. listopada 2025. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-4295/2025-4 od 16. listopada 2025. kojom je tužitelj utvrđen odgovornim za više prekršaja zbog čega mu je izrečena novčana kazna.
11. Iz obrazloženja rješenja o smještaju proizlazi da je individualnom procjenom utvrđeno da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima, a budući da postoje okolnosti, koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. podstavaka 2. i 3. navedenog Zakona, jer je stranac bio u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj 79 dana i nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj.
12. Odredbom članka 212. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
13. Odredbom članka 213. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju:
1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata
2. polog određenih financijskih sredstava
3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja
4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
14. Odredbom članka 214. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja). Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da:
- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke
- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom
- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu
- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju
- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava
- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona
- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka
- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje).
15. Odredbom članka 216. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da rješenje o smještaju u centar donosi, po službenoj dužnosti, Ministarstvo putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.
Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, a prilikom dostave rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka državljanina treće zemlje će se obavijestiti o radnjama iz stavka 4. ovoga članka.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da će se odmah po donošenju rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje. Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da će Ministarstvo, najkasnije deset dana prije proteka tri mjeseca od dana smještaja državljanina treće zemlje u centar, dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju državljanina treće zemlje u centru, a upravni sud će u roku od deset dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li državljanina treće zemlje otpustiti iz centra.
16. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, činjenici da je imenovanom strancu određeno protjerivanje i da mu je izrečena presuda o prekršajnoj odgovornosti te da je ovaj sud već u ranijoj presudi zaključio da je tuženik pravilno utvrdio da postoje okolnosti za ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, iz čega proizlazi da se svrha ograničenja kretanja nije mogla postići blažim mjerama, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. U pogledu određenog roka smještaja u Centar, razvidno je kako donositelj rješenja određuje smještaj u Centar do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, u trajanju najduže do jedan mjesec od dana donošenja rješenja, a iz spisa proizlazi da su poduzete aktivnosti usmjerene na prisilno udaljenje stranca, što sud ocjenjuje nužnim za postizanje svrhe udaljenja, te isto nije protivno kriterijima Europskog suda za ljudska prava.
18. Sud je odbio zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći u odnosu na opunomoćenika Stjepana Babića, jer isti nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
20. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. prosinca 2025.
Sutkinja
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić, [adresa] Zaprešić, Drage Švajcara 4, poštom
3. U spis
