REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-785/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa DZ, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-01/148, URBROJ: 512-25-24-2 od 25. travnja 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/24- 01/275, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 22. ožujka 2024. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/148, URBROJ: 512-25-24-2 od 25. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/24-01/275, URBROJ: 512M2- 76-24-2 od 22. ožujka 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 109. brigadi Vinkovci (VP 2131 Vinkovci) za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 19. prosinca 2024. ističe da su njegovi suborci ĐZ i BZ iznijeli da je tužitelj nesporno organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, sve u smislu članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ističe da se u obranu [adresa], a kasnije Nuštra i Vinkovaca uključio u lipnju 1991. godine sa svojim naoružanjem, dok u vrijeme rata nitko nije mogao voditi evidenciju, a tužitelj se demobilizirao kada su prestala najjača ratna djelovanja. Osim toga, nije se prijavljivao u evidenciju jer je obranu Republike Hrvatske smatrao svojom moralnom obvezom. Također dodaje da je njegov zapovjednik SZ sastavio izjavu iz koje proizlazi da je tužitelj od 28. lipnja 1991. do pada mjesta [adresa] 2. listopada 1991., odnosno do 20. listopada 1991. sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te svjedoka SZ, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te usvojiti zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 109. brigadi Vinkovci za razdoblje od 1. lipnja do 1. prosinca 1991.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i podnescima od 11. ožujka 2025. i 4. studenog 2025. u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj u očitovanju od 22. listopada 2025. ističe da tijekom ratnih događanja 1991. godine, a kasnije iz razloga časti nije zahtijevao nikakva posebna prava, čak je i odbio primati plaću, ali je nakon niza godina shvatio da mu je utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata važno iz moralnih razloga. Dodatno prilaže izjave RZ, brigadira Hrvatske vojske koji ga je slao na zadatke, zapovjednika II. satnije treće gardijske brigade u sporno vrijeme, AZ, zamjenika zapovjednika satnije (koji ih je naoružavao) te KZ i PZ, suboraca koji su s njim bili za čitavo vrijeme obrane [adresa] i [adresa]. Stoga predlaže Sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.
5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 19. studenog 2025. na koju je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je odustao od predloženog dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu te saslušanja svjedoka. Na raspravu je pristupila i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 109. brigadi HV Vinkovci (VP 2131 Vinkovci) za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991.
8. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
11. U provedenom postupku je utvrđeno kako tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje zakonske osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata, a izvršen je uvid u VOB-8 (popis vojnih osoba brigade) 109. brigade HV, kao i u platne liste koje se nalaze u Područnom odsjeku te je utvrđeno da tužitelj nije upisan u traženom razdoblju.
12. Također, prvostupanjsko tijelo je pribavilo očitovanje od VP 3468 Karlovac (pravnog sljednika ukinute 109. brigade HV Vinkovci) te su se isti 14. rujna 2021. očitovali da su izvršili uvid u popise vojnih osoba VP 2131 Vinkovci (109. brigada HV Vinkovci) i utvrdili da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe.
13. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.
13.1. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar, KLASA: 561-01/23-01/12, URBROJ: 512M2-82-23-15 od 31. ožujka 2023. tužitelj je u bitnome izjavio da je bio pripadnik 109. brigade u MZ Cerić od 1. lipnja 1991., a bio je na topu ZIS 105 mm. Zapovjednik mu je bio LZ, a glavni zapovjednik ČZ, zapovjednik obrane [adresa]. Imao je vlastito naoružanje jer je kupio automatsku pušku M-72 CZ. Također je istaknuo da je za to vrijeme sudjelovao u oružanom otporu agresoru obavljajući vojničke dužnosti. U početku je bio na položajima na punktu Dola prema Marincima gdje je bio top, a imali su 12 granata koje su ispalili prije pada sela i povlačenja u Nuštar. Nakon toga, nastavio je obavljati vojničke dužnosti u Nuštru u listopadu, studenom i prosincu 1991. godine, a postrojbu je napustio zbog demobilizacije. Izjavio je i da je tada bio u radnom odnosu, ali nije išao na posao zbog ratnih događanja. Navedeno mogu posvjedočiti njegovi suborci BZ i ĐZ.
14. Nadalje, o saslušanju svjedoka ĐZ i BZ sastavljeni su zapisnici od 31. ožujka 2022. pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar te su isti u bitnome potvrdili da je tužitelj bio pripadnik 109. brigade HV Vinkovci u spornom razdoblju.
15. Prvostupanjsko tijelo odbijajući zahtjev tužitelja zaključuje da se samo izjave svjedoka ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u Oružanim snagama Republike Hrvatske, naročito kada se uzmu u obzir rezultati izvedenih dokaza utemeljenih na podacima službenih evidencija nadležnog tijela od kojih niti jedan podatak ne ukazuje na činjenicu pripadnosti tužitelja Oružanim snagama Republike Hrvatske u traženom razdoblju, dok tuženik odbijajući žalbu tužitelja potvrđuje zaključke prvostupanjskog tijela.
16. Tužitelj je tijekom upravnog spora priložio izjave SZ, RZ, PZ, AZ i KZ koji su također potvrdili da je tužitelj bio pripadnik 109. brigade HV Vinkovci.
17 . Analizom iskaza saslušanih svjedoka i ostale dokumentacije u spisu ovog upravnog spora te spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, Sud smatra da tuženik bez ikakvog valjanog obrazloženja nije cijenio izjave svjedoka, iskaz tužitelja, kao niti preostalu materijalnu dokumentaciju te da u svezi s tim nije razmatrao mogućnost eventualnih propusta u službenim evidencijama.
18 . Naime, prema ocjeni ovoga Suda pri donošenju odluke u upravnom postupku iskazi i izjave svjedoka (pa tako i onih priloženih tijekom ovog upravnog spora) nisu dovedeni u vezu sa ostalim dokazima, iako isti imaju neposredna saznanja o tužiteljevom djelovanju u spornom razdoblju te su u cijelosti potvrdili navode tužitelja. Osim toga, tuženik je bez navođenja razloga zbog čega se iskazi i izjave svjedoka ne smatraju uvjerljivim ili pak neuvjerljivim dao prednost službenoj dokumentaciji.
19. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik, navodeći u rješenju razloge za svoju odluku, propustio postupiti sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojom je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba također imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.
20. Ovo tim više jer upravo izostanak službene evidencije o tužiteljevom sudjelovanju u Domovinskom ratu tijekom spornog razdoblja dovodi tužitelja u situaciju da od tuženika zatraži i očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima temelji osnovanost svojih navoda.
21. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim.
22. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanih rješenja iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi zahtjeva tužitelja koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno u točkama I. i II. izreke presude. Valja napomenuti da prvostupanjsko tijelo ima mogućnost provesti i dodatne dokaze u svrhu utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja.
U Osijeku 3. prosinca 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka
