Broj: Ppž-10947/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika NM, podnesenoj putem branitelja Marijana Abramovića, odvjetnika iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 16. listopada 2025., poslovni broj: Pp-4341/2024-44, na sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NM i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik MM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.800,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji, te zbog odluke o troškovima postupka.

4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

8. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj i ponavlja navode svoje obrane te da je sud neosnovano povjerovao policijskom službeniku SM.

9. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, te nije osnovan navod žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, koju okrivljenik nije pravno označio ali iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da žalitelj ukazuje na bitnu povredu postupka iz cit. odredbe Prekršajnog zakona.

10. Nije osnovan navod žalbe u kojem se navodi da sud neosnovano temelji pobijanu presudu na iskazu svjedoka, policijskog službenika, SM, jer se isti nije uopće sjećao predmetnog događaja, iz razloga što je navedeni svjedok ovlašten za vršenje testiranja vozača, te je stručno i objektivno opisao postupak postupanja kod testiranja na droge, kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud.

11. Time što je svjedok iskazao da je za predmetno ročište na kojem je ispitivan izvršio pripremu, je potpuno legitimno postupanje svjedoka, te je logično da se nakon proteka vremena i obima postupanja u tom vremenskom razmaku (od datuma prekršaja do davanja iskaza u svojstvu svjedoka) ne sjeća svih detalja, te njegova priprema za ročište ukazuje samo na savjesnost u postupanju.

12. Naime, ispitani svjedok policijski službenik SM je iskazao da postoji uobičajeni način postupanja kod utvrđivanja ovakvog prekršaja, te da svakog vozača prilikom zahtjeva da se testira na droge upozorava da odbijanjem testiranja čini prekršaj, što inače nije bitno obilježje djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već predstavlja samo upozorenje vozaču da odbijanje testiranja čini prekršaj.

13. Naime, odredbom članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

14. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika, koji očito nije postupao po uputama policijskog službenika, a što okrivljenik niti ne osporava, već naprotiv u žalbi navodi kako je ranije toga dana konzumirao marihuanu te je smatrao kako daljnje testiranje nije potrebno budući da bi ono potvrdilo ono što je već sam izjavio, čime da je postupao u neotklonjivoj zabludi, što je potpuno neosnovano, imajući u vidu gore citiranu zakonsku odredbu.

15. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda koji je iskaz ispitanog svjedoka ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

16. Nadalje neosnovan je žalbeni navod da je u postupku povrijeđeno načelo kontradiktornosti jer je na ročištu održanom 13. listopada 2025. branitelj ispričao nedolazak okrivljenika navodeći da je isti već dao pisanu obranu, pa samim time nije niti povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, kojemu je urednim pozivom omogućeno da prisustvuje ročištu na kojem je ispitan svjedok SM, pri čemu je branitelj samo paušalno naveo da okrivljenik zbog poslovnih obaveza, bez ikakvih dokaza, nije u mogućnosti pristupiti na navedeno ročište ne tražeći odgodu istog. Dakle, istaknuo je da je okrivljenik svojom voljom dao pisanu obranu, te stoga ni na koji način nije povrijeđeno pravo obrane okrivljenika u smislu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

17. Isto tako, sud je na osnovu iskaza navedenog svjedoka, kao i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrdio da je okrivljenik predmetni prekršaj počinio 22. siječnja 2022. u 23,20 sati, a koji zapisnik je zakonit dokaz u postupku.

18. Svjedok je decidirano naveo da se predmetna dokumentacija (zapisnik i obavijest) printaju kompjuterski te da se dogodila očita pogreška kod pisanja datuma na obavijesti, jer se vozaču nakon što uruče zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu u kojem piše ono što su utvrdili uručuje i obavijest izdana temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona. Pri tome je napomenuo da oni mogu u međuvremenu izvršiti pregled osobe ili vozila, reći osobi da izvadi iz džepova sve što ima kod sebe i to može potrajati tako da ne može reći konkretno koliko je u predmetnom slučaju trajalo ispitivanje, odnosno općenito postupanje prema okrivljeniku.

19. Ovakav iskaz je potpuno logičan, dan od ovlaštene osobe koja učestalo radi ovakve kontrole, pa je stoga osnovan zaključak suda koji je prihvatio iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan, te da je životno da se svjedok ne sjeća detalja predmetnog događaja, (koji je prije više od 3 godine obavljao predmetnu kontrolu), što dodatno prema ocjeni suda potvrđuje da svjedok govori istinu, te je o utvrđenim činjenicama kao službena osoba sačinio zapisnik.

20. Dakle, činjenica što se svjedok nije mogao sjetiti detalja predmetne zgode nije presudna za donošenje odluke o krivnji okrivljenika, s obzirom da nije bila sporna činjenica upravljanja okrivljenika s vozilom, zaustavljanja istog i ponuđenog testiranja na droge, a što je okrivljenik odbio.

21. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

22. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava i odredbi konvencijskog prava, kako to neosnovano ističe žalitelj.

23. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

24. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, unatoč dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

25. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 100,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro.

26. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, imajući u vidu gore citirano Rješenje, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

27. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.