Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-534/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1821/2023-44, 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HRT Zagreb te se potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1821/2023-44

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2025. poslovni broj Povrv-1821/2023-44 suđeno je:

»I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 11696/07 od 18. srpnja 2007.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv- 11696/07 od 18.07.2007. donesen od javnog bilježnika Ilinka Lisonek, kojim se tuženiku ZF nalaže da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, isplati iznos od € 12,74/kn 95,99 zajedno sa kamatama tekućim na iznos od 19.04.2017. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na glavnicu tekuće od dospjeća pojedinog računa do 19.12.2016. u iznosu od € 61,31/kn 461,94 kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu € 55,29/kn 416,58 zajedno sa kamatama tekućim od dana 18.07.2007. do isplate i do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.".

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13,27

EUR.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.«

2. Na takvu presudu tužitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka sadržana u članku 354. stavku 2. točki 11. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno zbog toga što su razlozi presude nejasni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava. Ističe da prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio navode tuženika kako nije vlastoručno potpisao prijavu prijemnika i to bez provođenja grafološkog vještačenja jer mu tužitelj nije dostavio izvornik prijave prijamnika. Navodi da je pravomoćnim i ovršnim odlukama drugog suda utvrđeno da je tuženik bio pretplatnik RTV pristojbe za razdoblje koje neposredno slijedi razdoblju koje je u ovom sporu utuženo, a za koje je prvostupanjski sud utvrdio da u istome tuženik nije bio pretplatnik, što prvostupanjski sud ne uzima u obzir. Uslijed opisanih povreda odredaba parničnog postupka smatra da je prvostupanjski je sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije pravilno primijenio odredbe Zakona o HRT-u. Navodi da kako je zbog navedenih povreda odbijen tužbeni zahtjev, pobijanom presudom pogrešno su primijenjene i odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u pogledu naknade parničnog troška tužitelju. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu, vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ove žalbe u iznosu od € 101,54 (sastav žalbe € 60,00, PDV 25% € 15,00 te sudska pristojba € 26,54).

2. Odgovor na žalbu nije uložen.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud odbijajući zahtjev tužitelja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) a koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno da nije počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP jer presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati .

5. Naime, u smislu članka 53. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj: 25/03. dalje: ZHRT a koji je bio na snazi u utuženom periodu) vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni su HRT-u plaćati pristojbu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da vlasnik prijamnika dužan je HRT-u prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika, a promjenu adrese, mjesta stanovanja ili sjedišta, vlasnik je dužan prijaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana promjene, te stavkom 3. da vlasnik prijamnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Nastavno stavkom 4. istog članka propisano je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu.

6. U okviru činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka, a to da nije dokazano da bi tuženik bio pretplatnik tužitelja odnosno da bi potpisao prijavu prijemnika a time i da nije pasivno legitimiran u ovom predmetu i u okviru ovlaštenja ovog suda ispitivati prvostupanjsku presudu u sporu male vrijednosti u smislu članka 467. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, na tako utvrđene činjenice, pravilnom primjenom članka 53. stavka 2. ZHRT ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u smislu članka 451. stavak 3. ZPP.

7. Kako se ostali žalbeni razlozi tužitelja odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje (grafološko vještačenje kao i već ranije donesene presude za drugo utuženo razdoblje), ali i na povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP (pogrešna primjena odredbe ZPP o teretu dokaza), u konačnici je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

8. Obzirom da tužitelj nije uspio svojom žalbom, u smislu članka 154. stavka 1. ZPP u svezi s člankom 166. ZPP valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za nadoknadom troška žalbenog postupka.

U Sisku 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel