REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-170/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika VB zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 4. svibnja 2023. broj K-1085/2018 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 24. travnja 2025. broj Kž-344/2024-7, u sjednici Vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika VB za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 4. svibnja 2023. broj K-1085/2018 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 24. travnja 2025. broj Kž-344/2024-7 osuđenik VB proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.
2. Osuđenik VB je pravovremeno po branitelju Željku Ostoji, odvjetniku u Omišu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz razloga navedenih u članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. točki 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP-24.), odnosno zbog „pravomoćne osude u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom“ i „povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku“. Predlaže „Vrhovnom sudu prihvatiti zahtjev, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Podredno, preinačiti pobijanu presudu i sam odlučiti u predmetnoj pravnoj stvari.“ Također, predlaže odgoditi izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke o podnesenom zahtjevu.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP-25.).
4. Zahtjev osuđenika VB nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude istakao da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima danim u obrazloženju presude jer da je osuđenik proglašen krivim „zbog posjedovanja tvari koje su propisima proglašene drogom i koje su namijenjen daljnjoj prodaji u nakani zarade na razlici cijene, dok u obrazloženju presude u točki 17. druga rečenica navodi da bi se nedvojbeno radilo o drogi koja je namijenjena za daljnju prodaju“. Također navodi da je u žalbi prigovarao zbog paušalnog obrazloženja namjere daljnje prodaje zbog posjedovanja 3 različite vrste droge i količine koja svakako nadilazi potrebe prosječnog konzumenta, kao i neprihvatljivosti zaključka o postojanju namjere bez „da bi kod optuženika bila pronađena vaga za precizno mjerenje ili druga pomagala za raspodjelu i pakiranje droge, kontakata osoba.....“, a da se drugostupanjski sud na sve te žalbene prigovore „očitovao paušalnim utvrđenjem pod toč. 11. obrazloženja pobijane presude....“. Smatra da se drugostupanjski sud nije očitovao niti na jedan žalbeni prigovor osuđenika „čime je povrijedio pravo na obrazloženu sudsku odluku kao temeljno ljudsko pravo zajamčenom odredbama čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama“.
6. Međutim, osuđenikove tvrdnje da u drugostupanjskoj presudi nisu dani razlozi u odnosu na njegove žalbene navode, čime upire, s jedne strane, na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-24., a s druge strane na povedu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-24., u smislu arbitrarnosti drugostupanjske odluke, nisu točne.
6.1. Prije svega treba reći da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje, sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u članku 6. stavcima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 9/05., 2/10. i 13/17. dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost. Povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022.). Međutim, u konkretnoj situaciji to nije ostvareno.
6.2. Naime, drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode osuđenika koji se odnose na tvrdnju da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-24 jer da „namjera daljnje prodaje koja je navedena u obrazloženju“ nije navedena u izreci, iznio razloge u točki 5. obrazloženja drugostupanjske presude, podvodeći tu žalbenu osnovu pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-24, u točki 6. obrazloženja utvrdio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6.3. Nije u pravu osuđenik ni kada tvrdi da se na sve žalbene prigovore drugostupanjski sud samo paušalno očitovao u točki 11. obrazloženja drugostupanjske presude. Naime, drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode osuđenika u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koja se u bitnom svodila na osporavanje namjere posjedovanja više različitih vrsta droge i u raznim količinama s ciljem daljnje prodaje, u obrazloženju presude dao jasne i razumne razloge u točkama 7. do 11. obrazloženja, pri čemu se u točki 10. pozvao i na dio obrazloženja sadržanog u točki 15.1. prvostupanjske presude, kao što je u točkama 12. do 15.1. obrazloženja iznio razloge i u odnosu na u žalbi istaknute žalbene osnove povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.
6.4. Pri tome treba reći da prihvaćanje od strane drugostupanjskog suda argumentacije izložene u prvostupanjskoj presudi, između ostaloga i u odnosu na razloge koji se tiču osuđenikove namjere, nije rezultiralo proizvoljnom odlukom drugostupanjskog suda, posebno ne u mjeri koja bi dovela u pitanje pravičnost postupka gledano u cjelini. Prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da drugostupanjski sud ignorira navode žalbe, nego pokazuje da se žalbom, u stvari, ne iznosi ništa novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a o tome ovdje nije riječ.
6.5. Stoga nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer je drugostupanjski sud dao jasne razloge za svoju odluku i razumne odgovore na bitne žalbene prigovore, zadovoljivši kriterije nužne za valjano obrazloženu odluku. Slijedom toga, u drugostupanjskoj presudi nije ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/24., kao niti povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/24. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-24.
6.6. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima sudova prvenstveno u odnosu na ostvarenje namjere kao subjektivnog elementa kaznenog djela za koje je proglašen krivim i osuđen, u stvari se odnosi na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz tih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek, u skladu s odredbom članka 517. stavka 1. ZKP-24, ne može podnositi.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-25, odlučiti kao u izreci. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta za primjenu članka 518. stavka 5. ZKP-25., kako je to predloženo u zahtjevu.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Dražen Tripalo
