Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1377/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ON, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885 isplatiti tužitelju GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 433,39 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- iznos od 200,00 eura počevši od 15. lipnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 233,39 eura počevši od 16. rujna 2016. pa do isplate,

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885 isplatiti tužitelju GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 331,08 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- iznos od 132,72 eura počevši od 7. lipnja. 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 65,45 eura počevši od 15. lipnja. 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 132,72 eura počevši od 12. prosinca 2016. godine pa do isplate,

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 2.229,33 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. lipanj 2019. navodi da je dana 7. lipnja 2016. u svojstvu vozača vozila marke Lancia reg oznake [registarska oznaka] uz još nekoliko vozača, naletio na predmet na cesti u tunelu Draga na dionici autoceste A7, kojom da upravlja tuženik. Stanje prometa bilo je uobičajeno, vrijeme sunčano i danja svjetlost, tužitelj koristio sigurnosni pojas, nije bio pod utjecajem alkohola, vozio prilagođenom brzinom i nije ozlijeđen. U tunelu Draga da nije postavljena nadzorna kamera da se utvrdi vozilo s kojeg je ispao predmet a tuženik da je imao mogućnost ukloniti zapreku prija nastanka štetnog događaja, pa odgovara temeljem čl. 1045. st 1 i 2 ZOO-a. Tunel da je bio neosvijetljen, a tužitelju da je nastala materijalna šteta na vozilu, kao i uslijed troškova (od)vožnje istog s lica mjesta ,a izgubio je i dobit jer kao vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] u [adresa] na Trsatu nije mogao nabavljati namirnice za vrijeme popravka vozila, odnosno isto i za vrijeme dok je zbog traženja dijelova vozila bio odsutan u Italiji, a nastao mu je i trošak puta u Italiju radi nabavke dijelova, a i moglo da je doći do gubitka poslovnog ugleda među gostima, zbog spriječenosti nabavke namirnica. Zbog nemogućnosti korištenja vlastitog vozila da mu je prouzročena povreda prava osobnosti, kao i da je posudio vozilo od prijatelja, uslijed čega je trpio strah od vožnje posuđenog vozila ,kao i gubitak vremena i novaca. Bio je potišten zbog popravka vozila, nervozan u društvu i među prijateljima, izgubio je duševni mir, slobodno vrijeme, kao i trpio strah u trenutku prometne nezgode. Tuženiku da se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 13. prosinca 2016. Na službenim stranicama Autoceste Rijeka Zagreb da je bilo navedeno cit. “Autocesta Rijeka Zagreb d.d. trenutačno ne upravlja navedenom dionicom (Orehovica-Draga-Sv. Kuzam- dakle području kamo se dogodio štetni događaj). Upravitelj dionice Orehovica-Sv. Kuzam je društvo Hrvatske ceste d.o.o.” U službenom dokumentu Autoceste Rijeka Zagreb, propisano da je: “Osim navedenih u tablici, prema IV. Ugovoru o izmjenama i dopunama ugovora o koncesiji za građenje i gospodarenje autocestom Rijeka-Zagreb, sklopljenog 23. kolovoza 2007., u prošireno područje koncesije Autoceste Rijeka- Zagreb d.d. da pripadaju i dionice kojima trenutačno upravljaju Hrvatske Ceste d.o.o.: - dionica Orehovica - Sveti Kuzam (dio A7), L= 6,35 km;- dionica Sveti Kuzam – Križišće (dio A7), L= 8,38 km;- dionica Čvor Draga - Luka Brajdica (D 404), L= 4,06 km.”. Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. očitovale da su se tužitelju izričito navodeći da dio predmetne autoceste A7, tunel “Draga” nije nikada predan na upravljanje društvu Autoceste Rijeka-Zagreb d.d., te da je u nadležnosti tuženika Budući da su tuženik i Ceste-Rijeka d.o.o. sklopili ugovor o održavanju predmetne dionice pitanje da je zašto bi se takav ugovor sklopio ukoliko Hrvatske ceste d.o.o. nisu nadležne za upravljanje istom Iz razloga što tuženik u razumnom vremenskom razdoblju - od kada se metalni predmet našao na cesti do štetnog događaja nije uklonio radi sigurnosti u prometu metalni predmet, kritične zgode da su najmanje četiri vozača automobila imala prometnu nezgodu koja je posljedično dovela do materijalne štete svakog ponaosob. Iz ophodarskog dnevnika sačinjenog 6./7. lipnja 2016. naveden je vremenski interval od 20 do 8 sati, a što matematičkom računicom iznosi 12 sati u oba smjera, a ne 8 kako je pravilnikom propisano. Nadalje, u ophodarskom dnevniku sačinjenog 7. lipnja 2016. navedeno je kako je ophodnja izvršena od 8 do 20 sati, dakle ponovno u 12 sati u oba smjera, a ne 8 kako je propisano. Navedeno je razvidno i iz posljednjeg priloženog ophodarskog dnevnika. Slijedom navedenog, sukladno Pravilniku nedvojbeno je kako se ophodnja ne može smatrati obavljenom budući da nije izvršena sukladno propisanim vremenskim intervalima Neovisno o navedenom, u bitnome je navesti kako se dužna ophodnja navedena člankom 12. Pravilnika smatra ophodnjom koja se izvršava u redovnom tijeku. Međutim u predmetnom slučaju svakako se radi o izvanrednom događaju, slijedom čega se ne može smatrati kako bi se vremenski interval u trajanju od 8 sati također primjenjivao ukoliko postoji određena opasnost na cesti. Člankom 39. Pravilnika da je propisano: “Ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost prometa s posljedicama koje ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, kao što je: – oštećeno i napušteno vozilo te druge stvari na kolniku javne ceste,(...)ophodar je dužan odmah obavijestiti mjesto stalnog dežurstva, a do otklanjanja svih posljedica, mjesto izvanrednog događaja osigurati sukladno odredbama glave IV. ovoga Pravilnika, kojima je regulirano označavanje privremenih opasnosti na javnoj cesti. ”Člankom 40. Pravilnika je propisano: “Radi osiguranja redovitog obavješćivanja javnosti o stanju i prohodnosti javne ceste, ophodar treba stalno nadzirati njeno stanje, a svaki izvanredni događaj kao i meteorološke uvjete značajne za sigurnost odvijanja prometa prema potrebi, stalno dojavljivati u mjesto stalnog dežurstva odnosno po završetku ophodnje.” Članom 45. Pravilnika je nadalje propisano: “Ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a čije posljedice ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, dužan je osigurati takvo opasno mjesto postavljanjem odgovarajućeg kompleta prometnih znakova.” Slijedom navedenog, razvidno je kako u slučaju izvanrednog događaja, a kao što je metalni predmet na cesti, ophodar je dužan regirati odmah, a ne da se ima smatrati kako ophodnja koja je vršena unutar 8, a u predmetnom slučaju unutar 12 sati, se smatra obavljenom, slijedom čega da ne bi bilo odgovornosti na strani tuženika Nužno da je istaknuti kako tuženik odgovara na temelju presumirane krivnje, dakle upravo da su Hrvatske ceste d.o.o. stranka u postupku koja mora dokazati kako je do štetnog događaja došlo neovisno o njihovoj krivnji Stoga na ime neimovinske i imovinske štete potražuje: na ime naknade štete s osnova oštećenja vozila (nabavke rezervnih dijelova) iznos od 3.258,50 kn, na ime štete s osnova (od)vožnje vozila s mjesta nezgode iznos od 500,00 kn, na ime štete s osnova putovanja u Italiju po rezervne dijelove 500,00 kn, na ime štete s osnova izgubljene dobiti 500,00 kn, na ime štete s osnova povrede prava osobnosti straha , neizvjesnosti ishodu nezgode, nemogućnosti korištenja vlastitog vozila, nelagode zbog vožnje posuđenog vozila, dangube, nervoze i potištenosti iznos od 1.000,00 kn, odnosno sveukupno nadoknadu štete u iznosu od 5.758,50 kn, i to s kamatom na iznos od 132,72 eura počevši od 7. lipnja 2016. pa do isplate, iznos od 265,45 eura počevši od 15. lipnja 2016. pa do isplate, iznos od 233,39 eura počevši od 16. rujna 2016. pa do isplate, iznos od 132,72 eura počevši od 12. prosinca 2016. pa do isplate, sve uz nadoknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da tuženik ne upravlja cestom na kojoj se desila prometna nezgoda – autocesta A7 a odredbom čl. II. Odluke o razvrstavanju javnih cesta (Nn 66/15), koja je bila na snazi u vrijeme nezgode, da je razvrstana kao autocesta A7. Sukladno čl. 82 Zakona o cestama propisano je da državnim cestama upravljaju Hrvatske ceste d.o.o., a da predmetnom autocestom A7 upravljaju hrvatske autoceste d.o.o. Ističe kako tuženik održava predmetnu cestu putem ugovornog upravitelja radova Ceste Rijeka d.o.o. , ali da je isto irelevantno za odštetnu odgovornost tuženika, jer upravljanje i održavanje nisu istovjetni pojmovi Za štetu zbog stanja javne ceste da odgovara upravitelj ceste, koji ima pravo regresa od onog tko održava cestu ako smatra da je šteta nastupila zbog neispunjenja obveza tuženika. Metalni predmet da je dospio na kolnik ceste ispadanjem s nepoznatog teretnog vozila , dakle, bez krivnje tuženika, nije pao sa usjeka ili uzvisine uz rub ceste, pa nema niti propusta tuženika zbog nesprječavanja pada predmeta na kolnik ceste. Takav iznenadni događaj bez krivnje tuženika ne dovodi niti do njegove odgovornosti za štetu tužitelju , a niti zbog neuklanjanija predmeta. Ophodnja ceste da je vršena tri puta dnevno u oba smjera, najmanje jednom u osam sati, pa tako i na dan nezgode obilažena i održavana. , te prilaže ophodarske dnevnike na dane 6. 7. i 8 lipanj 2016. Kako nije bilo dojava o padu predmeta na kolnik, a ophodnja vršena redovito, kao i jer tuženik ne može imati objektivna saznanja o svim preprekama na cesti u svakom trenutku, jer je pretpostavka skrivljenog propusta tuženika postojanje objektivne mogućnosti otklanjanja prepreke , da nema niti odgovornosti tuženika za štetu. Objekt da je naletio na kolnik neposredno prije naleta tužitelja na istoga, pa tuženik i nije mogao intervenirati , a tuženik da bi bio odgovoran za štetu uzrokovanu stanjem ceste samo da cestu nije očistio , a da je to s obzirom na vrijeme nastanka pravodobno i mogao. Međutim, kako od pada do štetnog događaja nije bilo vremena predmet ukloniti reagiranjem tuženika pa nema niti skrivljenog propusta tuženika . Smatra da je uzrok nezgode krajnja nepažnja tužitelja koji da je upravljao vozilom protivno odredbi čl. 54 ZSPC-a, ,jer je vozio brzinom većom od dozvoljene. Račun autoservisa priložen uz tužbu da nije u svezi s nezgodom, jer je izdan tri i pol mjeseca nakon nezgode, nema dokaza o trošku (od)vožnje vozila s mjesta nesreće, putovanja u Italiju, a dijelove da je mogao nabaviti i u RH, kao niti šteta izgubljene dobiti da nije uopće dokazana, kao niti zbog povrede prava osobnosti. Osporava visinu štete kao i trošak odštetnog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Zapisnik o očevidu od 9. lipanj 2016., račun br. 3/VOM/1 od 16. rujan 2016. faktura od 15. lipanj 2016. odštetni zahtjev od 13. prosinac 2016. ophodarski dnevnik, odgovor Autocesta Rijeka-Zagreb od 8. prosinac 2016., dopis Hrvatske autoceste d.o.o. od 3. lipanj 2022. , dopis PP Rijeka od 2. studeni 2022. , predmet PP vezano uz prometnu nezgodu od 7. lipanj 2016., situacijski plan prometne nesreće od 7. lipanj 2016., saslušanje tužitelja kao stranke, svjedoka ON i FN, te očevid uz sudjelovanje vještaka prometne struke, s time da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem MN, koji iako je pozivan pristupiti na ročište radi saslušanja, istom nije pristupio. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge stranaka kao suvišne, jer je činjenično stanje raspravljeno u dovoljnoj mjeri za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, i budući da se o zahtjevu može odlučiti na temelju dokumentacije koja prileži spisu.

4. Iz dopisa Hrvatske autoceste d.o.o. od 3. lipanj 2022 utvrđeno je da se navodi kako su spornom dionicom autoceste A7 čvor Orehovica- Sv. Kuzam- Hreljin-čvor Šmrika, dana 17. lipnja 2016. upravljale Hrvatske ceste d.o.o. kao investitor izgradnje ( str 97).

5. Iz dopisa PP Rijeka od 2. studeni 2022. utvrđeno je da vlasnik vozila sa kojeg je ispao metalni predmet na kolnik vezano uz štetni događaj od 7. lipanj 2016. nije utvrđen, kao niti podnesen optužni prijedlog.

6. Tužitelj podneskom od 12. lipnja 2025., a po provedenom vještačenju po vještaku prometne i procjeniteljske struke, zahtjeva isplatu iznosa od 764,28 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od 132,72 eura počevši od 7. lipnja 2016. pa do isplate, iznos od 265,45 eura počevši od 15. lipnja 2016. pa do isplate, iznos od 233,39 eura počevši od 16. rujna 2016. pa do isplate, iznos od 132,72 eura počevši od 12. prosinca 2016. pa do isplate.

7. Iz zapisnika o očevidu od 9. lipnja 2016. MUP PP Rijeka, utvrđeno je, među ostalim, da je izlazak izvršen povodom dojave nepoznate osobe, 7. lipanj 2016. u 11,43 h, mjesto nesreće Autocesta A7, Tunel Draga, , kolnik asfaltni, ograničenje brzine 70 km/h, uzdužna linija isprekidana cesta, sunčano danju, sudionici nesreće DN, ON, CN, GN , a opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih: mjesto nesreće promijenjeno utoliko što je nepoznati vozač s nepoznatim teretnim vozilom sa kojeg je najvjerojatnije ispao metalni predmet, napustio mjesto nesreće dok su svi sudionici prometne nesreće pomakli vozila radi omogućavanja odvijanja prometa, nema očevidaca , a mjesto nesreće fotografirano i skicirano. Zapisnikom o očevidu u dijelu opis mjesta događaja, tragova, položaj vozila i dr. navedeno je: širina kolnika autoceste A7 na mjestu prometne nesreće iznosi 6,80 m (3,40 m + 3,40 m), da se kolnik pruža u pravcu, a bio je izrađen od asfalta koji je bio dobar i suh, a brzina kretnja vozila bila je ograničena prometnim znakom na 70 km/h, u Situacijskom planu sa oznakama od A do D označeni su smjerovi kretanja vozila koja su sudjelovala u konkretnoj prometnoj nesreći, materijalni tragovi na kolniku nisu pronađeni, mjesto prometne nesreće fiksirano je fotografijama sadržanim u foto- elaboratu, te skicom lica mjesta u mjerilu 1 : 200, od oštećenja na predmetnim vozilima utvrđeno je da je na teretnom automobilu Renault oštećen prednji lijevi pneumatik, na Seat Leonu prednji lijevi pneumatik s felgom te donji postroj, dok su na osobnim automobila Citroen i Lancia oštećeni donji postroji vozila.

8. Iz računa br. 3/VOM/1 od 16. rujan 2016. utvrđeno je da je izdan od Volarić d.o.o. Viškovo te da se odnosi na iznos od 1.758,50 kn ,usluga za vozilo lancia lybra.

9. Iz fakture od 15. lipanj 2016. utvrđeno je da je izdan od Auto otpad Casale i da se odnosi na robu „uljno korito“ lancia lybra, iznos od 200,00 eura.

10. Iz odštetnog zahtjeva od 13. prosinac 2016. utvrđeno da tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 5.458,50 kn, a koji je tuženik dopisom od 2. siječanj 2017. otklonio neosnovanim.

11. Iz ophodarskog dnevnika 6. na 7. lipanj 2016., 7. lipanj 2016 i 7. na 8. lipanj 2016. od 20 h do 8 h utvrđeno je da je tuženik vršio redovnu ophodnju vozilom RI 542

– ZG, uz naznaku ophodarske dionice i naznaku vršenih radova, u vremenskom razdoblju od 20 h do 8 h, odnosno od 8 h do 20 h, što je svakih 12 sati za navedenu dionicu, te nema posebne naznake koja se odnosi na predmetni sporni događaj.

12. Ovaj sud ne prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika osnovanim, imajući u vidu da je iz Zapisnika o prijenosu upravljanja dijela autoceste A7 dionica: čvor Orehovica- čvor Draga- čvor Sv. Kuzam, - čvor Hreljin, čvor Križišće

– raskrižje Šmrika i građevinske dozvole od 23. siječnja 2003. utvrđeno kako je investitor gradnje tuženik Hrvatske ceste d.o.o., dakle da je upravo tuženik na dan štetnog događaja 7. lipnja 2016. upravljao navedenom spornom dionicom, koja je na upravljanje i održavanje Hrvatskim autocestama d.o.o. predana s 1. ožujkom 2021.

13. Na sjednici Građanskog odjela od 8. rujna 2022. izraženo je pravno shvaćanje da osoba koja je u ugovornom odnosu sa pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornim odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedica neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog koji je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste.

14. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud odbija prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovanim u cijelosti.

15. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, i to u odnosu na zahtjev za naknadu nastale imovinske štete na vozilu, dok nije osnovan u dijelu koji se odnosi na troškove (od)vožnje vozila, troškova puta u Italiju radi nabavke dijelova, naknade izgubljene dobiti i neimovinske štete zbog pretrpljenog straha, dangube i nervoze iz razloga kako slijedi.

16. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da se kretao s pravca Vežice prema Krku, vozio se u lijevoj prometnoj traci, 3 st. brzine 60 km/h. Došao da je do jednog tunela i u tom tunelu negdje 5-6 metara prije izlaska nalazio se jedan metalni predmet kojeg nije mogao uočiti dok nije došao do 50-60 m ispred. I predmet se nalazio u lijevoj prometnoj traci kojom se kretao. On je pokušao izbjeći taj predmet te je krenuo kočiti a i skrenuti pokušao je u lijevo jer je procijenio da tako može izbjeći, međutim nije uspio i udario je sa podvozjem. Predmet se nalazio na desnom dijelu te lijeve prometne trake dakle prema crti razdvajanja bliže. Zaustavio se na stajalištu gdje su već bila 4-5 vozila ali su isti bili manje oštećeni, isti su naletjeli na taj predmet. Ne zna je li taj predmet slikan ili zadržan, misli da su ga uzeli radnici koji su išli u ophodnju. On da je tu štetu popravio te je priložio račun G koji se odnosi na trošak popravka, vozilo nije bilo u voznom stanju, a za vučnu službu je platio 500,00 kn, s time da nema račun, ne sjeća se točno tko, te nema račun o navedenom. Navodi da je odlazio u Italiju po rezervne dijelove i to karter jer nije mogao pronaći u RH, bez toga nije mogao popraviti vozilo te je račun priložen uz tužbu. Njega je vozio prijatelj, on mu je platio autoput i gorivo i to potražuje u iznosu od 500,00 kn relacija Udine ili Trst ne sjeća se, odnosno prema računu Trst. U odnosu pak na izgubljenu dobit navodi da je i taj dan išao na Kukuljanovo po nabavku robe za kafić kojeg ima u najmu na Trsatu. On da je za vrijeme dok je bio bez vozila plaćao dostavu tih 30 i pol dana, kako bi mu se roba mogla isporučiti. Međutim nema račun kojoj je pravnoj osobi plaćao odnosno Velpro misli da je 7% bio veći iznos za dostavu te robe a nema račun i taj trošak budući je kafić zatvoren a nema dokumentaciju. On da je trpio strah, bojao se i tunela i ulaziti u vozilo duže vremensko razdoblje upravo zbog ove nezgode i zato potražuje također naknadu štete. Nije posjetio liječnika niti se liječio s tim u vezi, nema medicinsku dokumentaciju o navedenom. Na upit pun. tužitelja odg. da je posudio u 4 ili 5 navrata tuđe vozilo i platio trošak goriva. Izgubio je svoju komociju i uobičajenu rutinu s obzirom da nije imao svoje vozilo. Na upit tuženika zašto je vozio 60 km/h na toj dionici, odg. jer se tek uključio na Vežici. Njegov otac FN bio je u vozilu kao suvozač. Na očevidu na licu mjesta tužitelj vještaku pokazuje smjer kretanja, bio je u trećem stupnju prijenosa brzine, brzina cca 60 km/h, u lijevoj prometnoj traci, nekih 50 metara prije naleta uočio predmet na cesti i to veliki metalni predmet, i to veći i širi od danas postavljenih stupića. Metalni predmet 1 m x 0,80 m cca. Kada je uočio predmet reagirao je kočenjem, te skretanjem u desno kako bi predmet izbjegao. Tužitelj pokazuje vještaku mjesto uočavanja predmeta, kao i mjesto naleta na predmet. Predmet je oštetio vozilo u donjem dijelu, te su se zaustavili na prvom idućem ugibalištu. U vozilo tužitelja nitko nije udario, a misli da nakon njega nitko nije, misli da je bio zadnji. Tužitelj navodi da je istovjetno mjesto kao i na dan štetnog događaja oko 11 h ujutro, te je sunčeva svjetlost bila jaka. Nije bilo vozila ispred, niti iza koliko se sjeća. Na upit pun. tuženika odg. da je predmet već bio na kolniku, a ne padao.

17. U svom iskazu svjedok ON navodi da se kretao svojim vozilom u pravcu Krka, da je bilo vedro, sunce, negdje iza 11,00 h, te se kretao brzinom 60-70 km/h, ili stupanj 2 ili 3 stupanj brzine. Kretao se u krajnjoj desnoj traci budući da su na tom dijelu dvije prometne trake, i tom nešto sporijom brzinom jer se neposredno prije uključio na tu cestu. Kada je ušao u tunel koji je u blagom zavoju, neosvijetljen, slaba vidljivost, da je jedva uočio jedan komad koji se nalazio na toj krajnjoj desnoj prometnoj traci, ali na sredini negdje, upravo na dijelu gdje je prometni trak koji dijeli lijevu i desnu stranu ceste, ali više na tom desnom dijelu. Rekao bih da ga je uočio prvi put taj predmet na nekih 20-tak metara. Nije bilo nikakvih znakova upozorenja. Nije imao izbora, izbjeći taj predmet i to ili kretanjem vozila u desno kada bi udario u zid tunela ili manevar u lijevo a što je otegotno jer tu dolaze vozila koja se kreću po toj krajnjoj lijevoj traci i koja se kreću brzo, pa da ne bi došlo do sraza. Prometa u tom trenutku na sreću nije bilo ni ispred, ni iza njega. On da je lagano zakočio, dao se malo udesno kako bi izbjegao predmet, međutim lijevim dijelom vozila osjetio je udarac naletom na taj predmet. Nastavio se kretati, i na prvom ugibalištu stao sa strane na kojem je bilo 3-4 vozila koja su također gledala vlastita oštećenja na vozilu. On da je nazvao policiju koja je došla na lice mjesta tek za 30-40 min., a tek nakon njih ophodarska služba. Navodi da je nekih 10-15 min nakon što je na tom ugibalištu naišlo i vozilo tužitelja također sa oštećenjima koji je na isti način očigledno naletio na predmet. Navodi da taj predmet je cijelo vrijeme bio u tunelu kako su vozila nailazila i nalijetala na isti, možda se pomicao po malo jer se radilo o teškom predmetu oko 1,20 m u sredini uzak a na krajevima širok, a kao velika vida izgledom. Policijski djelatnici došli su sa vozilom za uviđaj te je ili ophodarska služba ili policija uklonila taj predmet, ne može se sjetiti. Vozilo tužitelja nije bilo u funkciji te je morao zvati vučnu službu. Naknadno s njim u razgovoru upoznat je da je nabavljao dijelove u Italiji, jer je starije vozilo. Bio je u šoku, kao on, on da je aktivirao kasko koji tužitelj nije imao. Očevid su doista obavili jedna muška i jedna ženska osoba koliko se može prisjetiti. Kada je zvao djelatnike policije već su mu rekli da je netko od ranije zvao, te smatra da je netko trebao pristupiti na lice mjesta ipak puno ranije. Na očevidu na licu mjesta svjedok navodi da je toga dana upravljao vozilom Seat Leon iz pravca Rijeke u pravcu Krka, 11 h ujutro, sunčano, u desnoj prometnoj traci, ušao u zavoj a na kraju tunela sunce je padalo, te je uočio predmet koji je ili mogao preći preko njega, a ako bi skrenuo u desno zabio bi se. Svjedok je naletio na predmet prije tužitelja, možda je prošlo 10-15 minuta do naleta tužitelja na predmet. Nije vidio nalet tužitelja na predmet koji je naišao kasnije. Uočio je tužiteljevo vozilo tek kada je pristupio na ugibalište sa vozilom iz kojeg je nešto curilo. Policiju je možda već netko zvao, te su neki oštećenici već počeli popravljati oštećenja. Svjedok pokazuje vještaku mjesto uočavanja predmeta i naleta na isto, i opisuje tijek koji prethodi samom događaju. Na ugibalištu kada je stao zatekao je još dva vozila, a koja su istovjetno naletjeli na predmet, ali nije bio postavljen znak upozorenja. Svjedok navodi kako ophodari nisu dozvolili fotografiranje predmeta, misli da je policija predmet oduzela, te možebitno ima fotografije u mobitelu koje može dati sudu na uvid.

18. U svom iskazu svjedok FN, otac tužitelja navodi da je bio suvozač tužitelju kada su doživjeli saobraćajnu nesreću u tunelu. Tužitelj da je vozio sporo u tunelu, mrak je bio, te nekih 50-60 metara prije izlaska iz tunela su uočili neki veći željezni predmet na lijevoj prometnoj traci po kojoj su se kretali. Negdje 10 m prije su udarili u taj predmet ispod vozila je zatutnjalo. Tužitelj je pokušao izbjeći predmet kočenjem, te skretanjem vozila ali nije uspio. Kada su izašli iz tunela našili su na 4-5 vozila koji su stajali sa strane, njima da je procurilo ulje i auto nije bio u voznom stanju. Došla je vučna služba jedan privatnik. Ne zna koliko je bio trošak vuče. Tužitelj je popravio vozilo kod privatnika, a išao je i po dijelove u Italiju, ne zna koliko je platio prijevoz. Posudio je vozilo nekoliko puta za vrijeme popravka ali ne zna koliko je platio i kome. Na upit pun. tužitelja odg. da nikakav znak upozorenja niti svjetlosni nije vidio prije naleta na predmet. Imao je strah kada je čuo udarac ispod sebe, a i tužitelj se iznenadio. Djelatnici policije došli su naknadno, a prvo su bili cestari. Vučnu službu su zvali oni da dođe.

19. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak prometne struke analizom dostavljene dokumentacije, iznosi mišljenje kako je osobni automobil Lancia Lybra, kojim je upravljao KN, kretao se kolničkom trakom autoceste A7 u smjeru Krku. Dolaskom do tunela Drage isti neposredno pred izlazak iz tunela nalijeće donjim postrojem vozila na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, a po završetku naleta isti se zaustavio se na prvom slijedećem ugibalištu. Imajući vidu izostanak materijalnih tragova, nedostatak fotografija iz kojih bi bila vidljiva oštećenja na predmetnom osobnom automobilu te ne znajući položaj osobnog automobila nakon naleta na metalni predmet (isti je bio pomaknut na prvo slijedeće ugibalište na autocesti), na tehnički adekvatan način i jednoznačno (uz određene konvencionalne i matematičke izračune) nije moguće utvrditi točnu dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće, kao ni brzinu kojom se isti kretao neposredno prije, u trenutku i nakon naleta na navedeni predmet. Temeljem izjave tužitelja može se pretpostaviti da se u konkretnom slučaju predmetni osobni automobil, u trenutku naleta na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, mogao kretati brzinom u granicama od oko 60 – 70 km/h, lijevom prometnom trakom autoceste A7 u smjeru Krka, u radnji izmicanja u lijevo. Na temelju raspoloživih podataka iz predmetnog sudskog spisa, odnosno prema računu talijanskog auto otpada „Casale“, od 15. lipnja 2016. (sadržano na listu 50. sudskog spisa), proizlazi da je tužitelj za predmetni osobni automobil Lancia Lybra morao nabaviti drugo uljno korito, a iz čega je za zaključiti da se isto oštetilo u predmetnoj prometnoj nesreći. Trošak navedene stavke iznosio je 200,00 eura.. Uz uljno korito na predmetnom osobnom automobilu prema računu servisa „Volarić“ od 16. rujna 2016. bilo je potrebno zamijeniti: motorno ulje, filter ulja i pletenicu (fleksibilno crijevo), a uz što je još zaračunata cijena usluge rada. Konačna cijena sa svime zajedno iznosila je 1.758,50 kn odnosno 233,39 eura. . Sukladno tome, troškovi popravka odnosno visina štete na predmetnom osobnom automobilu tužitelja, na dan prometne nesreće iznosila je 433,39 eura. S obzirom na u predmetnom sudskom spisu dostupnu dokumentaciju, troškovi popravka odnosno visina štete na predmetnom osobnom automobilu tužitelja, na dan prometne nesreće iznosila je 433,39 eura.

20. Pun tužitelja i pun tuženika nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke.

21. U postupku je sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja 7. lipnja 2016. kada je tužitelj u svojstvu vozača vozila marke Lancia reg oznake [registarska oznaka] uz još nekoliko vozača, naletio na predmet na cesti u tunelu Draga na dionici autoceste A7, kojom upravlja tuženik, odnosno sporna je dinamika i način nastanka štetnog događaja, kao i visina nastale štete.

22. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, i to imovinske štete na vozilu u vlasništvu tužitelja, osobnom automobilu registarske oznake marke Lancia reg oznake [registarska oznaka] vezano uz štetni događaj od 7. lipnja 2016. u Tunelu Draga, šteta na vozilu, troškovi vuče vozila, troškovi odlaska u Italiju po rezervne dijelove i gubitak na zaradi koji je trpio tužitelj uslijed trajanja popravka vozila , kao i neimovinska šteta u vidu straha koji je tužitelj pretrpio prilikom sraza vozila, nervoze i nelagode zbog korištenja posuđenog vozila prijatelja za vrijeme trajanja popravka vozila, pri čemu je sporno je li tuženik pasivno legitimiran za štetu nastalu u tom štetnom događaju, kao i je li tuženik odgovoran za nastalu štetu zbog propusta u održavanju dionice A7 (nepravodobno uklanjanje nepoznatog objekta otpalog sa nepoznatog teretnog vozila na kolniku, kao zbog propusta u postavljanju signalizacije predmetne cestovne dionice), a sporna je i visina štete.

23. Tužitelj je stava da tuženik kao pravna osoba koja je nadležna za održavanje predmetne autoceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nije poduzeo potrebne mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, odnosno da je do štetnog događaja došlo upravo zbog propusta tuženika koji da je propustio na vrijeme ukloniti s kolnika autoceste metalni predmet dimenzija 1 m x 0,80 m s nepoznatog vozila. Tvrdi da je tuženik propustio sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta unutar 8 sati od prethodne ophodnje, proći predmetnom dionicom na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja, jer da je predmetnu dionicu prelazio samo jednom u 12 sati, a što da je protivno odredbi čl. 12 st 1 Pravilnika o ophodnji javnih cesti ( Narodne novine br. 75/2014, 7/2021, dalje Pravilnik/14) . Tužitelj stoga smatra da u situaciji kada se osiguranik tuženika nije pridržavao Pravilnika/14 da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta, jer da bi ophodarska služba neposredno prije nezgode naišla i pokupila otpale dijelove s ceste.

24. Odredbom čl. 12. st 1 Pravilnika/14 propisano je da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

25. Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023 , dalje ZC) u čl. 82 st 1, propisuje da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa].

26. Članak 81. st 1 istog zakona propisuje da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama toga Zakona.

27. Budući da je Zapisnika o prijenosu upravljanja dijela autoceste A7 dionica : čvor Orehovica- čvor Draga- čvor Sv. Kuzam, - čvor Hreljin, čvor Križišće – raskrižje Šmrika i građevinske dozvole od 23. siječnja 2003. utvrđeno kako je investitor gradnje tuženik Hrvatske ceste d.o.o., za zaključiti je kako na dan 7. lipnja 2016. , kada je došlo do štetnog događaja, predmetna A7 nije bila na upravljanju Hrvatskih autocesta d.o.o., već su istom upravljale Hrvatske ceste d.o.o. Stoga je utvrđeno iz priložene dokumentacije kako dionica na kojoj je došlo do štetnog događaja, u vrijeme štetnog događaja 7. lipanj 2016 jest bila pod upravljanjem Hrvatskih cesta d.o.o.

28. Kako je dakle tuženik na dan štetnog događaja bio nadležan za redovito održavanje i zaštitu predmetne dionice, tuženik je odgovoran za redovito i nužno održavanje te mora pravovremeno otklanjati oštećenja i opasnosti na cesti (čl. 33. ZC- a). te je i odgovoran za sve štete koje nastanu na tom objektu uslijed neodržavanja ili nedostatnog održavanja.

29. Prema općim pravilima obveznog prava, tko drugome prouzroči štetu svojim postupanjem ili ne postupanjem – pa tako i neodržavanjem javne ceste – odgovara za naknadu štete (čl. 1045 st 1., Zakon o obveznim odnosima).

30. Prema odredbi iz čl. 39 Pravilnika/14 propisano je da ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost prometa s posljedicama koje ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, kao što je:

- oštećeno i napušteno vozilo te druge stvari na kolniku javne ceste,

- manji odroni, stijene, oborena stabla i drugi materijal ili stvari na kolniku javne ceste,

- veća onečišćenja kolnika zbog nanesenog blata, razlivenog ulja, kemikalija i opasnih tvari,

- oštećenja kolničke konstrukcije zbog odrona, sloma ili dr.,

- oštećenje objekta,

- oštećenja prometne opreme npr. zaštitnih čeličnih i žičanih ograda i dr., ophodar je dužan odmah obavijestiti mjesto stalnog dežurstva, a do otklanjanja svih posljedica, mjesto izvanrednog događaja osigurati sukladno odredbama glave IV. ovoga Pravilnika, kojima je regulirano označavanje privremenih opasnosti na javnoj cesti.

31. Prema čl. 40 Pravilnika/14 propisano je da radi osiguranja redovitog obavješćivanja javnosti o stanju i prohodnosti javne ceste, ophodar treba stalno nadzirati njeno stanje, a svaki izvanredni događaj kao i meteorološke uvjete značajne za sigurnost odvijanja prometa prema potrebi, stalno dojavljivati u mjesto stalnog dežurstva odnosno po završetku ophodnje.

32. U odnosu na pitanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sud je ocjenom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, te ocjenom iskaza tužitelja kao stranke i svjedoka FN i ON, čijim iskazima sud poklanja vjeru budući da su u bitnome suglasni, u odnosu na dinamiku i nastanak štetnog događaja , (više vozila naletjelo na objekt na kolniku koji je ispao iz nepoznatog teretnog vozila), te na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, utvrdio da je tužitelj kao vozač osobnog automobila Lancia Lybra, kretao se kolničkom trakom autoceste A7 u smjeru Krka, te dolaskom do tunela Drage isti neposredno pred izlazak iz tunela naletio donjim postrojem vozila na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, a po završetku naleta isti se zaustavio se na prvom slijedećem ugibalištu. Mišljenje je vještaka da se može pretpostaviti da se u konkretnom slučaju predmetni osobni automobil, u trenutku naleta na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, mogao kretati brzinom u granicama od oko 60 – 70 km/h

33. Iz naprijed navedenih utvrđenja, proizlazi da nema odgovornosti za prometnu nesreću. na strani tužitelja koji je kretao se u granicama dozvoljene brzine od 70 km/h, a niti tuženik ne navodi kojom radnjom ili propuštanjem je tužitelj pridonio šteti ( samo paušalno ističe povredu odredbe čl. 54 Zakona o sigurnosti prometa na cestama), pa da bi sud takvu tvrdnju prihvatio dokazanom. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj kao vozač postupio suprotno propisima o sigurnosti prometa na cestama, odnosno nema dokaza da je vozio brzinom većom od dozvoljene ( prema zapisniku o očevidu ograničenje brzine 70 km/h).

34. Nasuprot tome, iz ophodarskog dnevnika je utvrđeno kako je ophodarska služba ophodnju obavljala redovito, ali ne u skladu s odredbom čl. 12 Pravilnika/14, jer nije predmetnu dionicu ophodila u oba smjera najmanje jednom u osam sati, radnim danom. a što predstavlja propust u održavanju ceste od strane tuženika.

35. Kada se navedeni izostanak ( redovne) ophodnje dovede u vezu s činjenicom da je do naleta na metalni predmet na cesti došlo od strane najmanje četiri vozila, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu od 9. lipnja 2016. MUP PP Rijeka, za zaključiti je kako u razdoblju od (najmanje 30 minuta), nije bilo poduzimanja radnji od strane ophodara na otklanjanju objekta s kolnika, čime je došlo o propusta u smislu odredbe čl. 38 Pravilnika/14.

36. Odredbom čl. 38 Pravilnika/14 propisano je u st. 1 da ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti, a st 2. da ako ophodar ne može zapreku ili nastalo opasno mjesto na javnoj cesti ukloniti odmah, do njezinog uklanjanja mora je osigurati propisanom prometnom signalizacijom te o zapreci i ostalim posljedicama zabranjenih radnji bez odgode obavijestiti mjesto stalnog dežurstva odnosno upravitelja ceste, a po potrebi nadležnu inspekciju i policiju.

37. Iz iskaza svjedoka ON, te tužitelja kao stranke, čiji iskaz sud prihvaća istinitim, jer tuženik ne dokazuje suprotno , niti ne predlaže izvođenje dokaza o suprotnom, proizlazi da je dojava o predmetu na cesti djelatnicima policije upućena od strane nepoznate osobe, pa potom i od svjedoka ON , dok iz zapisnika o očevidu sud utvrđuje da je dojava nepoznate osobe izvršena u 11,43 h. Proizlazi iz iskaza svjedoka ON, kako je od naleta vozila kojim je upravljao svjedok VN na metalni predmet na kolniku, do naleta vozila tužitelja na isti taj predmet, prošlo oko 15 minuta, pa kada se tome pribroji i vrijeme u kojem su prethodna dva vozila naletjela na isti predmet (te na ugibalištu nakon Tunela Draga pregledavali oštećenja na vozilima), a što je još najmanje 15 minuta, zaključak je suda da tuženik nije niti po dojavi pristupio na lice mjesta u roku od najmanje 30 minuta, a i više, radi uklanjanja predmeta s kolnika, ili postavljanja signalizacije. Tuženik nije predlagao dokaze na okolnost da je odmah nakon saznanja za izvanredni događaj, pristupio otklanjanju zapreke na cesti, pa sud vjeru poklanja iskazu tužitelja i svjedoka ON, da je pravovremena reakcija tuženika na iznenadnu opasnost na cesti izostala.

38. Čl. 6 st 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje ZSPC), propisuje kako je pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

39. Budući da je vještak utvrdio da je uzrok oštećenja na vozilu u vlasništvu tužitelja, metalni predmet na kolniku kojim se kretao tužitelj (koji tuženik po dojavi nije uklonio u primjerenom roku- najmanje 30 minuta) ), to je tuženik odgovoran za štetu nastalu na vozilu u vlasništvu tužitelja u predmetom štetnom događaju. Tužitelj kao vozač dokazao je u ovom postupku da je šteta nastala izravno zbog metalnog predmeta na kolniku odnosno neobilježenog kolnika, kao i uzročnu vezu između propusta tuženika i nastalog oštećenja.

40. Upravitelj ceste je prema Zakonu o cestama dužan osigurati prohodnost i označiti opasna mjesta (čl. 26 ZC-a), ali kako je propustio postupiti na način da bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloni metalni predmet, odnosno, osigura dionicu propisanom prometnom signalizacijom, to je tužitelj dokazao ispunjenje pretpostavki za odgovornost za štetu. Tuženik nije dokazao da je kao pravna osoba koja je dužna održavati cestu na način da se na njoj može obavljati siguran i nesmetan promet za koji je namijenjena i poduzeo odgovarajuće zaštitne mjere uklanjanja metalnog objekta s kolnika i prometne signalizacije.

41. Tuženik odgovara za štetu po načelu pretpostavljene krivnje (članak 1045. ZOO) jer cesta sama po sebi nije opasna stvar. Međutim, ako je i došlo do iznenadnog pada metalnog objekta na kolnik, tuženik je bio u obvezi na navedenoj dionici ceste koju održava s obzirom na sve okolnosti slučaja, pravovremeno poduzeti sve raspoložive mjere kako bi uklonio objekt s kolnika i spriječio nastanak štete i njezine posljedice, ali nije dokazao da je takve radnje i poduzeo.

42. Kako je utvrđeno da tužitelj ni na koji način nije doprinio nezgodi, a da je tuženik imao dovoljno vremena za uklanjanje objekta ( više od 30 minuta od naleta prvog vozila na metalni predmet na kolniku nije pristupio na lice mjesta), čime bi spriječio nalet vozila tužitelja na predmet, a što je i bila njegova obveza prema odredbama članka 6. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04) odnosno, za osiguranje dionice propisanom prometnom signalizacijom ako se ne može jamčiti sigurnost prometa, ovaj sud nalazi odgovornost tuženika dokazanom.

43. Odredbom čl. 1089. st. 2 ZOO-a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

44. Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

45. Članak 1086 ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Opseg i visinu štete sud je utvrdio tek po provedenom vještačenju po vještaku procjenitelju koji ocjenjuje opravdanim troškove popravka vozila i nabavke dijelova prema ispostavljenim računima koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Međutim, tužitelj koji tvrdi da je vozilo popravio, i dostavlja dokaz o tome kada je takav izdatak imao, pa stoga sud zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga, dosuđuje počevši od dana plaćenih računa ( račun br. 3/VOM/1 od 16. rujan 2016. faktura od 15. lipanj 2016), pa do isplate, sve kao u točki I. izreke presude.

46. U odnosu pak na preostali zahtjev tužitelja za naknadu štete, i to imovinsku štetu u vidu gubitka na zaradi, troškova vuče vozila, troškova odlaska u Italiju po rezervne dijelove i gubitka na zaradi koji da je trpio tužitelj uslijed trajanja popravka vozila u iznosu od sveukupno 331,08 eura, ovaj sud isti ocjenjuje neosnovanim.

47. Osim vlastitog stranačkog iskaza, tužitelj nije sudu dostavio dokaz o tome kojeg je obrta ili pravne osobe bio vlasnik, te niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi sud mogao utvrditi visinu gubitka na zaradi (račune), pa sud nema osnova usvojiti takav zahtjev tužitelja. Sud ne može ispitati niti kada ni u kojoj visini bi takav gubitak uopće nastao, a teret dokaza leži na tužitelju.

48. Isto tako, tužitelj nije sudu pružio niti dokaz da bi imao trošak vuče vozila, kao niti da bi mu nastao i u kojoj visini trošak odlaska u Italiju radi pribave rezervnih dijelova, jer ne dostavlja u spis račune troškova cestarine ili goriva, s naznakom datuma kada je takav put obavljen. Iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da je u Italiju otišao tako što ga je vozio prijatelj , ne predlaže saslušati tog svjedoka , a tuženik osporava sve navedene troškove , i po osnovu, i po visini. Sud ne može samo na temelju iskaza tužitelja, koji nije potkrijepljen materijalnim dokazima ili iskazima svjedoka, prihvatiti zahtjev za naknadu štete u tom dijelu, cijeneći da je teret dokaza svih relevantnih činjenica ( vremena putovanja kao i nastalih troškova) upravo na tužitelju.

49. Iskaz FN, oca tužitelja, koji doista potvrđuje da je tužitelj u Italiju odlazio radi nabavke dijelova za vozilo, ovaj sud prihvaća istinitim, jer je suglasan iskazu tužitelja kao stranke. Međutim, niti ovaj svjedok nije se mogao izjasniti o tome koliki je uopće bio trošak vuče vozila, a niti je li i koji novčani iznos tužitelj platio prijatelju, pa ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj relevantne činjenice nije dokazao. Stoga je u tom dijelu zahtjev valjalo odbiti i presuditi kao u točki II izreke presude.

50. Konačno, kada tužitelj tvrdi da je prilikom naleta na metalni objekt na kolniku pretrpio strah, kao i da je trpio nelagodu zbog korištenja tuđeg posuđenog vozila, ovaj sud, iako prihvaća da je određeni strah i nelagodu tužitelj u trenutku naleta vozilom doista i trpio, ne nalazi niti da bi opseg, a niti vremensko trajanje tegoba koje opisuje tužitelj, opravdavali dosudu naknade štete po tom kriteriju.

51. Tužitelj ne dostavlja u spis medicinsku dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti da je zatražio medicinsku pomoć ili da se liječio zbog posljedica pretrpljenog straha te nelagode, pa iako posudba vozila od prijatelja i poznanika doista može uzrokovati određene neugodnosti, tužitelj ne dokazuje da bi neugoda bila tako jakog intenziteta i trajanja da bi se radilo o takvim duševnim bolovima koji bi opravdavali dosudu štete u vidu novčane naknade.

52. Odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

53. Budući da tužitelj nije dokazao niti da bi trajanje ili intenzitet duševnih bolova bili u tolikoj mjeri prisutni da bi opravdavali dosudu novčane naknade, ovaj je sud zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete odbio i presudio kao u točki II. izreke presude.

54. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

55. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

56. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

57. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sve srazmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a djelomično u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva (100%+57%=157:2=78,5%), a cijeneći i vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 75), odnosno u omjeru od 78,5%, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na osam ročišta u iznosu od 150,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska od 25. travanj 2022 i 12. lipnja 2025. u iznosu od 150,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 412,50 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presudu u iznosu od 26,54, odnosno srazmjerno uspjehu u sporu 1.660,73 eura (78,5% od 2.115,58 eura ), dok mu je u cijelosti priznat trošak predujma za izvođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 568,60 eura, dakle sveukupno iznos od 2.229,33 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

58. U preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude

U Rijeci 3. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku