REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1415/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Franke Vugec, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 platiti tužiteljici IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 281,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 719,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 24. travnja 2024. godine pa do isplate kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 887,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 3. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.12.2023. u Zagrebu, kod Čulinečke ceste, stradala na način da je pala u autobusu ZET-a, linija broj 210, prilikom naglog kočenja. Za nezgodu je odgovoran vozač autobusa koji je vozilom naglo zakočio te tako prouzročio pad tužiteljice. Vozilo kojim je štetnik upravljao u vrijeme predmetne nezgode je bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police].

2. Tužiteljica je prilikom pada udarila u šipku, pala na pod i ozlijedila leđa i kralježnicu radi kojih je ozljeda trpjela i trpi bolove. Bila je primorana obaviti radiološke pretrage, uzimati lijekove i odlaziti na fizikalnu terapiju. I dalje osjeća bolove i trpi napetost muskulature. Tužiteljica u skladu s navedenim postavlja tužbeni zahtjev za povredu prava osobnosti kao i za tuđu njegu i pomoć za koju pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu temeljem čl. 1085., čl. 1095. te čl. 1100 st. 1. i st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 155/23, u nastavku ZOO-a) potražuje od tuženika ukupan iznos od 3.345,00 EUR.

3. Prije podnošenje tužbe tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom po kojem joj je tuženik isplatio iznos od 1.345,00 EUR. Tom isplatom joj nije u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu. Slijedom navedenog, tužiteljica zahtijeva od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 2.000,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 24.4.2024., uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev i tuženikov odgovor na odštetni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika i isplatu iznosa od 1.345,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Smatra da je isplatom navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici. Osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenu. Osporava utuženi tijek zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužiteljici slijedom čega tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje. Sve i kad bi se utvrdilo postojanje obveze tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek kamata budući da bi iste, ukoliko bi zahtjev bio osnovan, mogle teći samo od završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice narušenog predmetnim štetnim događajem. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

5. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknute prigovore tuženika drži neosnovanim. Posebno ističe da su zdravstvene tegobe koje osjeća posljedica predmetnog štetnog događaja, a što će se utvrditi i medicinskim vještačenjem koje predlaže provesti. Visina tužbenog zahtjeva je postavljena sukladno (novim) Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5.3.2020. i 15.6.2020. Tijek zakonskih zateznih kamata je postavljen sukladno čl. 12 st. 1 i st. 6 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zbog ozljeda koje je zadobila dana 15.12.2023. prilikom pada u autobusu ZET-a broj 210, uslijed naglog kočenja vozača autobusa. Nesporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika. Nesporno je i daje tuženik postupajući po odštetnom zahtjevu tužiteljici dana 23.4.2024. isplatio nesporan iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći u njege od 1.345,00 EUR. Sporno je opravdava li težina zadobivenih ozljeda utuženu visinu naknade neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica potražuje od tuženika.

7. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu te je saslušao tužiteljicu IC (list 82-83 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću (nalaz i mišljenje vještaka na listu 32 – 34 spisa, usmeno očitovanje vještaka na prigovore na nalaza i mišljenje na listu 84 – 85 spisa). Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a), utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Tužiteljica IC u svom iskazu opisuje dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja te svoje zdravstveno stanje nakon pada. Ističe da je prije stanice na kojoj je trebala sići iz autobusa ustala, držala se za rukohvat kada je šofer naglo zakočio. Od tog naglog trzaja je pala na leđa. Vozač je odmah pozvao Hitnu pomoć i policiju, a ona supruga i sina. U bolnici su je pregledali. Idućih 15 dana nakon pada je bila ovisna o tuđoj pomoći i njezi, najviše joj je pomagala kći. Naglašava da ju je posebno počeo boljeti desni kuk sa kojim nikada ranije nije imala problema, dok priznaje da je imala problema sa bolovima u kralježnici i rukama. Zbog bolova koje je trpjela je odlazila i na fizikalnu terapiju koja joj je pomogla, ali bolove i dalje osjeća. Smatra da se u tom desnom kuku desila neka promjena. Stoga je predlagala liječniku da ju uputi na magnetsku rezonancu, rekao je da joj to nije potrebno, a sama nema sredstava za platiti daljnje pretrage. Sada radi kao čistačica na puno radno vrijeme te se zbog prirode posla mora saginjati pa stalo osjeća bol u desnom kuku, vrlo često i noću dok noga miruje. Kada je bila na pregledu kod vještaka je također osjećala intenzivnu bol, sve su joj suze frcnule i odskočila je od kreveta koliko ju je boljelo.

9. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom, sud je pregledao medicinsku dokumentaciju te je odredio provođenje medicinskog vještačenja po prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju. Vještaku je dano u zadatak da na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, osobnog pregleda tužiteljice i uvida u zdravstveno karton tužiteljice očituje na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, a sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

10. U svom nalazu i mišljenju od dana 8.1.2025. sudski vještak utvrđuje da je tužiteljica IC, rođena 1967., dana 15.12.2023. , pala u autobusu ZET-a prilikom naglog kočenja. Zadobila je natučenje donjeg dijela leđa, područja slabinske kralježnice i natučenje desnog kuka. Liječena je mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice zbog ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju (uredna pokretljivost desnog kuka i slabinske kralježnice). Zaostali povremeni bolovi u području slabinske kralježnice i glutealne regije koji se šire u desnu natkoljenicu su posljedica degenerativnih promjena slabinske kralježnice i desnostrane lumboishialgije zbog čega se liječila od 2003. godine, a što je vidljivo iz preslike zdravstvenog kartona. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana, manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno joj je bila potrebna 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično. Liječenje tužiteljice je završilo 12.3.2024. Priložena medicinska dokumentacija o liječenju nakon toga odnosi se na liječenje bolova u kralježnici uslijed degenerativnih promjena zbog kojih se tužiteljica liječi godinama i koje nisu uzročno- posljedično povezani sa predmetnim štetnim događajem.

11. Tužiteljica je prigovorila opisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Spornim drži vještakove ocjene intenziteta pretrpljenih boli i trajanja pretrpljenog straha, a posebno ocjeni da uslijed zadobivene ozljede nije nastupilo smanjenje njene životne aktivnosti. Tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

12. Pred sudom je dana 3.11.2025. održano ročište na kojem se stalni sudski vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić usmeno očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, sve sukladno čl. 260 ZPP-a. Na ročište nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je isto održano u njegovoj odsutnosti, sve temeljem čl. 295 st. 1 ZPP-a. Sudski vještak je pojasnio da je kod izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir težinu ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, a radilo se o lakim tjelesnim ozljedama, zatim priloženu medicinsku dokumentaciju o liječenju i presliku zdravstvenog kartona od 2003. godine pa nadalje. Već 2003. godine (za ranije vještak nije imao zdravstveni karton na uvidu) se tužiteljica počela liječiti zbog bolova u leđima i od tada se kontinuirano liječi zbog bolova u lumbosakralnoj kralježnici sa širenjem u desni kuk i u desnu nogu. Zbog toga se javljala svom liječniku 2003., 2008., 2009., 2011. i 2019. godine. Kao primjer vještak uzima nalaz od 25.8.2008. gdje je navedeno: “ukočenost i slabinskoj kralježnici sa širenjem bolova u desnu nogu straga unazad tri dana“ te je postavljena dijagnoza lumboishialgija. Nije sporno da tužiteljica sada ima tegobe, ali iste nisu posljedica ozljede iz štetnog događaja već su bile i prije štetnog događaja. Dobivene ozljede su dovele samo do privremenog pogoršanja stanja tužiteljice, ne i trajnog. Laka tjelesna ozljeda natučenja slabinske kralježnice nije mogla dovesti do trajnih posljedica već je ta ozljeda privremeno ojačala intenzitet bolova. Pri ocjeni svih vidova štete je uzeo u obzir ranije tegobe tužiteljice uslijed degenerativnih promjena i smatra da je njegova ocjenu u skladu sa težinom zadobivenih ozljeda. Kod pregleda se tužiteljica žalila na bolove u donjem dijelu kralježnice, u desnom kuku i desnoj glutealnoj regiji koji se šire u desnu natkoljenicu te je našao minimalnu bolnost paravertebralne muskulature slabinske kralježnice, a kretnje slabinske kralježnice su bile urednog opsega pokreta, terminalno lagano bolne. Kretnje u desnom kuku su bile urednog opsega pokreta i bezbolne. Vještak ponavlja da u zdravstvenom kartonu piše da je tužiteljica 15.6.2009. imala bolove u području desnog kuka te se u više navrata navodi da ima bolove u kralježnici sa širenjem u desnu stranu. To što se tužiteljica od 2019. do štetnog događaja nije javljala svome liječniku zbog bolova u kralježnici ne utječe na njegov nalaz i mišljenje jer tužiteljica zbog degenerativnih promjena slabinske kralježnice ima povremene bolove u kralježnici koji se šire u desni kuk i desnu nogu. Ako su bolovi manjeg intenziteta nema potrebe za javljanjem svome liječniku. Vještak u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

13. Tužiteljica je ostala kod istaknutih prigovora u ocjeni svih kvalifikatornih okolnosti te je predložila provođenje novog medicinskog vještačenja. Sud je odbio prijedlog tužiteljice jer isti nije potkrijepljen objektivnim, valjanim razlozima već subjektivnim nezadovoljstvom tužiteljice danim ocjenama na što ista ima pravo, ali navedeno nije dovoljno da bi se provodilo novo vještačenje. Vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić je za svoja utvrđenja dao jasna i detaljna obrazloženja, utemeljena na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i vlastitim utvrđenjima prilikom pregleda tužiteljice te je u cijelosti ispunio dani zadatak. Sve opisano je dodatno usmeno pojasnio na ročištu, posebno naglašavajući da tužiteljica ima i osjeća degenerativne promjene koje uzrokuju bolove u području slabinske kralježnice i glutealne regije koji se šire u desnu natkoljenicu, a zbog kojih se bolova javlja svom liječniku od 2003. godine. Pad u predmetnom štetnom događaju predstavlja laku tjelesnu ozljedu i isti je doveo do privremenog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, privremeno je intenzivirao bolnost na tom području. Stoga sud prihvaća dane ocjene vještaka. Povezujući sve navedeno sa iskazom tužiteljice, sud ne može kao iskrene prihvatiti tvrdnje tužiteljice da opisane tegobe sa desnim kukom i desnim koljenom nikada nije imala, da je sve počela osjećati tek nakon predmetnog štetnog događaja od 15.12. 2023.

14. Nakon što je sud odbio prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, tužiteljica je djelomično povukla tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.4.2024. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

15. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege, sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a).

16. Cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja i opisana utvrđenja vještaka koja sud u cijelosti prihvaća, kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud utvrđuje da primjerena naknada za pretrpljenu neimovinsku štete s osnova fizičkih bolova i pretrpljenog straha iznosi 1.500,00 EUR. Pri ovoj je ocjeni sud uzeo u obzir težinu zadobivene ozljede (laka tjelesna ozljeda), okolnost da je zbog spornog pada jednom pregledana u Hitnoj kirurškoj ambulanti KB Dubrava gdje joj je propisano mirovanje i uzimanje analgetika po potrebi, odlaženje na fizikalne terapije te potrebu za nestručnom pomoći i njegom koju su joj pružali ukućani, posebno kći. Cijenjeno je i da je sporni pad intenzivirao bol koju je tužiteljica i ranije osjećala zbog degenerativnih promjena, a zbog koje se bolnosti javlja svom liječniku od 2003. godine te odlazi na fizikalne terapije. Sud cijenu sata nestručno pružene pomoći i njege od strane ukućana određuje u iznosu od 4,50 EUR, sukladno čl. 223 a st. 1 ZPP-a. Kako je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 28 sati to joj pripada pravo na naknadu u iznosu od 126,00 EUR. Ukupno određena neimovinska i imovinska naknada štete tužiteljici iznosi 1.626,00 EUR. Budući je tuženik u mirnom postupku, postupajući po odštetnom zahtjevu, isplatio tužiteljici nesporni iznos od 1.345,00 EUR, to joj je po ovoj presudi dužan naknaditi razliku u iznosu od 281,00 EUR, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 719,00 EUR tužiteljica odbijena jer naprijed opisani rezultati provedenih dokaza, posebno nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, ne ukazuju na opravdanost zatraženog iznosa naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege

17. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu su određene počevši od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 24.4.2024. pa do isplate temeljem čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kao i čl. 12. st. 1 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) kojim je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva (1.) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili (2.) utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. U st. 4 istog članka određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Posebno valja istaknuti i da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev 373/22 od dana 29.11.2022. iznio pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o datumu završetka tijeka liječenja koji je u ovom slučaju bio 12.3.2024.

18. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljica u cijelosti uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od oko 28 % pa je omjer uspjeha tužiteljice 64%, a omjer uspjeha tuženika 36 %. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužiteljice u omjeru od 28%. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28), tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 22.8.2024. i 4.3.2025. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8 t. 1), podneska od 24.6.2025. iznos od 25 bodova (Tbr. 8.t.4) te zastupanja na ročištima održanim dana 11.11.2024. i 3.11.2025. iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Priznat je i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.3). Nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 14.11.2024., 21.1.2025. i 9.5.2025. kojima tužiteljica obavještava sud o plaćanjima predujma jer isti nisu nužni za vođenje postupka budući navedeno sud provjerava i sam. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 312,50 EUR, trošak tužiteljice iznosi 1.562,50 EUR. Obzirom na omjer uspješnosti od 28 %, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 437,50 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćeni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, plaćene sudske pristojbe na tužbu (33,23 EUR) i presudu (66,45 EUR) pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 887,18 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate dosuđene temeljem čl. 29 st. 2 ZOO-a tekućim od dana 3.12.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu (66,45 EUR) i razliku predujma za usmeno očitovanje vještaka na ročištu u iznosu od 16,82 EUR, u roku od 3 dana

2. Tuženiku