Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-544/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-864/24- 14 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-864/24-14 od 10. siječnja 2025. u točki VII., VIII. i IX. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. i 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 9.11.2004., ovjeren 9.11.2004.g. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OU-1681/2004, koja glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“ „Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora…“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 85,76 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao kreditor sklopili 9.11.2004.g., ovjeren 9.11.2004.g. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OU- 1681/2004, koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate“. Točkom IV. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao kreditor sklopili 9.11.2004.g., ovjeren 9.11.2004.g. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OU-1681/2004, koja glasi: „Kredit se ugovara u valuti“. Točkom V. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe članka 8. stavka 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao kreditor sklopili 9.11.2004.g., ovjeren 9.11.2004.g. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OU-1681/2004, koja glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća…“.Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 121,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom VII. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao kreditor sklopili 9.11.2004.g., ovjeren 9.11.2004.g. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OU-1681/2004, koja glasi: „Jednokratno 1,40% od iznosa kredita, minimalno 500 kn naplaćuje se prilikom puštanja kredita tečaj“. Točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 214,34 eura sa zateznim kamatama od 10. studenog 2004. do isplate. Točkom IX. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 350,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv točke VII., VIII. i IX. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude 6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog 9. studenog 2004., između ostalog u ovoj fazi postupka sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita.

7. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu od 14.876,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je člankom 6. stavak 1. Ugovora ugovoreno da će tužitelj kao korisnik kredita platiti naknadu za obradu kredita u visini od 1,40% od iznosa kredita, minimalno 500 kuna, koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita, s time da je ta naknada tužitelju naplaćena 9. studenoga 2004. u iznosu od 214,34 eura.

8. Sporna je ništetnost predmetne ugovorne odredbe i posljedično tome pravo tužitelja na povrat plaćenog iznosa na temelju te ugovorne odredbe.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je riječ o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži spornu ugovornu odredbu kojom se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,40 % od iznosa kredita. Nadalje utvrđuje da se o sadržaju sporne ugovorne odredbe nije pregovaralo te da iz sadržaja ugovora nije vidljivo od čega se sastoji sporna naknada niti iz kojeg razloga je određena u visini od 1,40 % od ukupnog iznosa kredita, kao niti koje stvarne troškove ista pokriva. Također, prvostupanjski sud zaključuje da je sporna ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je sporna ugovorna odredba ništetna, slijedom čega pozivom na čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO/05) zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 214,34 eura koji je nesporno primio na temelju te ugovorne odredbe sa zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate s obzirom da se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i isplatu iznosa od 214,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na temelju te ugovorne odredbe.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, budući da se sukladno čl. 81.st.2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje:ZZP/03), a koji u konkretnom slučaju dolazi u primjenu s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora, smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je unaprijed formulirana od strane trgovca, s time da prema čl. 81.st.4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Naime, u konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru od strane banke pa se sukladno čl. 81.st.2. ZZP/03 smatra da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a tuženik na kojem je sukladno čl. 81.st.4. ZZP/03 bio teret dokaza da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo kako to tvrdi na tu okolnost nije pružio nijednog dokaza.

14. Nadalje, žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je sporna ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, nisu osnovani. Naime, sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti sadržanom u odredbi čl. 85. ZZP/03 kojom je propisano da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive i prema kojoj se podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje proizlaze za njega. U konkretnom slučaju, cijeneći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik informirao tužitelja o svrsi sporne naknade odnosno stvarnim troškovima i uslugama na koje se ista odnosi, to sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti pa suprotno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84. ZZP/03 za isključenje od ispitivanja poštenosti te ugovorne odredbe.

15. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenosti pretpostavki iz čl. 81. ZZP-a za utvrđenje nepoštenosti sporne ugovorne odredbe nisu osnovani. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, s time da nije utvrđeno niti da je tužitelj bio obaviješten o svrsi sporne naknade odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih u tu naknadu, pa je za zaključiti da tuženik nije uzeo u obzir zakonite interese tužitelja kao potrošača pa da je shodno tome mogao razumno pretpostaviti da bi tužitelj pristao na spornu ugovornu odredbu, čime je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a sporna ugovorna odredba uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da tužitelj nije imao izbora istu prihvatiti ili ne jer u suprotnom ne bi mogao sklopiti ugovor, kako to proizlazi iz njegova iskaza.

16. Stoga su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 81. st.1. ZZP/03, a kojim je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, za utvrđenje nepoštenosti sporne ugovorne odredbe, slijedom čega je ta odredba sukladno čl. 87.st.1. ZZP/03 ništetna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. S obzirom na ništetnost sporne ugovorne odredbe, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 104.st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO/91) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tužitelju pripada pravo na povrat plaćenog iznosa od 214,34 eura, sa zateznim kamatama od dana stjecanja tog iznosa na strani tuženika kao nesavjesnog stjecatelja sukladno čl. 214. ZOO/91.

18. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, odluka o troškovima postupka, suprotno žalbenim navodima, donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a.

19 Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

U Rijeci 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan