Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-593/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Štrucelj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu i zakonskom zastupniku VB, oba iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavićić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2487/2021-46 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2487/2021-46 od 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2487/2021-46 od 27. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke:

za iznos naknade imovinske i neimovinske štete u visini od 1.999,76 EUR (preko nepobijanog dijela od 771,79 EUR)

za dosuđeni početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos od 1.499,77 EUR počam od 20. srpnja 2021. pa do isplate

II Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se odluka o tijeku zakonske zatezne kamate (pod točkom I. izreke) tako da:

Kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 1.271,78 EUR teče počam od 30. listopada 2024. pa do isplate,

dok se ostali dio zahtjeva tužitelja za platež zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 1.271,78 EUR počam od 20. srpnja 2021. pa do 29. listopada 2024. odbija kao neosnovan.

III Preinačava se odluka u dijelu pod točkom II. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.987,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Sa ostalim dijelom zahtjeva za platež parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 27. svibnja 2025. tužitelj se odbija.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2487/2021-46 od 27. svibnja 2025. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju mlt. FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.771,55 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 20. srpnja 2021. godine pa do isplate, i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. 2. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.112,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke (u dijelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos preko 771,79 EUR, te u odluci o troškovima preko dosuđenog iznosa od 1.500,00 EUR) pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija i odluku kojom je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, ističe kako je tužitelj u podnesku preinačio tužbeni zahtjev čemu se on protivio i istakao prigovor zastare, a prvostupanjski sud je pogrešno dopustio preinaku, i pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Osporava visinu dosuđenog iznosa sa osnova naknade štete prema kvalifikatornom kriteriju privremenog smanjenja životnih i radnih aktivnosti, kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose. Nalazi da je odluka o parničnim troškovima pogrešna, jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i uspjeh stranaka u postupku, a tužitelju je priznao sastav 5 podnesaka te je pogrešno primijenio odredbu iz Tarifnog broja 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže žalbu usvojiti te odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 11. svibnja 2021. kada ga je na njega dok je prelazio cestu na pješačkom prelazu udarilo vozilo osiguranika tuženika.

6. Pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja štetnika te odgovornost štetnika u predmetu nije sporna. Nadalje, neprijeporno je da se tužitelj prethodno utuženju obratio dana 19. srpnja 2021. tuženiku sa odštetnim zahtjevom, te da mu je tuženik isplatio po njemu nesporan iznos naknade neimovinske i imovinske štete u visini od 9.700,00 kn (odnosno u visini od 1.287,41 EUR).

7. Sada u žalbenoj fazi prijeporna je pravilnost odluke suda kojom je dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kao i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na dosudu neimovinske štete (sa osnova kvalifikatorne okolnosti smanjenja životne i radne aktivnosti). Prijeporan je i početak tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 190. stavak 2. i 191. stavak 2. ZPP-a.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 11.300,00 kn (odnosno 1.499,77 EUR). Tužitelj je nakon provedenog liječničkog vještačenja podneskom od 31. listopada 2024. tužbeni zahtjev uredio – povisio potražujući iz iste činjenične osnove (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) sveukupno iznos od 4.058,00 EUR, koji je umanjio za nesporno isplaćenu naknadu u visini od 9.700,00 kn/1.499,77 EUR, te je konačno potraživao od tužitelja naknadu štete u visini od 2.771,55 EUR. Tuženik se preinaci tužbenog zahtjeva izrekom protivio.

11. Preinakom tužbe u smislu odredbe iz članka 191. ZPP-a smatra se promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

12. U konkretnoj pravnoj situaciji obzirom se radi o sporu za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj u trenutku zaključenja prethodnog postupka ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već to u pravilu može učiniti nakon provedenog liječničkog vještačenja. Niti tužitelj, niti njegov punomoćnik ne posjeduju potrebna stručna znanja za procjenu naravi i težinu povrede prava osobnosti već je za to potrebno stručno znanje liječničkog vještaka. Kako se nalaz vještaka temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji i tužbe a to on predstavlja razlog za preinaku tužbe jer se ne može stavljati na teret tužitelju činjenica da je tek nakon provedenog vještačenja utvrdio realnu štetu koja mu je nastala u predmetnom događaju. Osim toga, preinačenim tužbenim zahtjevom ostvaruje se i pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (upućuje se na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava AB protiv RH, Zahtjev broj 14692/18, presuda od 20. veljače 2024.).

13. Nadalje, člankom 191. stavak 2. ZPP-a normirano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Napominje se da je nalaz liječničkih vještaka izrađen temeljem liječničke dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, odnosi se na istu činjeničnu osnovu na kojoj se temelji tužba, pa se i u smislu citirane odredbe iz članka 191. stavak 2. ZPP-a tuženik ne može sa uspjehom protiviti preinaci tužbenog zahtjeva.

14. O postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno da je mlt. tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće muskulature ili ligamenta vratne kralježnice, uboj glave i desne potkoljenice, kao i uboj desnoga lakta.

15. Provedenim liječničkim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju posljedično trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabe boli idućih 38 dana. Tužitelj je trpio i strah, primarni intenzivni i kratkotrajni u samom elementu stradavanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te blažeg do 3 mjeseca po štetnome događaju. Po nalazu liječničkih vještaka tužitelj zbog prisutne simptomatologije PTSP-a ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 8%, time da će trajne posljedice po mišljenju vještaka trpjeti privremeno do životne dobi od 18 godina.

16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe iz članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) utvrdio kako težina povrede tužitelja i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sa osnova neimovinske štete. Pri donošenju odluke o visini naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i to činjenicu da je mlt. tužitelj povrijeđen u posve neočekivanoj situaciji na pješačkom prelazu, da je uslijed ozljeđivanja nosio schanzov ovratnik, provodio fizikalne terapije, te je pravilno odredio visinu naknade pravične novčane naknade u odnosu na fizičke boli i strah kao kvalifikatorne okolnosti.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi tužitelju kada bi smanjenje opće životne i radne sposobnosti bio samostalni osnov za dosudu naknade sa ovog osnova pripada novčana naknada u visini od 1.000,00 EUR, ovo obzirom na stupanj u kojem će tužitelj morati ulagati pojačane napore. Tužitelj je povrijeđen kao dijete vrlo mlade životne dobi, te će smanjenje životne aktivnosti trpjeti, istina privremeno, (prema nalazu vještaka do 18-te godine) pa i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravična novčana naknada i po ovoj kvalifikatornoj okolnosti iznosi 1.000,00 EUR.

18. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a (ovo obzirom da visina dosuđene naknade imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege od 64,00 EUR između stranaka nije sporna) kada nalazi da tužitelju sa osnova naknade neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 4.114,00 EUR, koji umanjen za ranije nesporno isplaćen iznos po tuženiku iznosi 2.771,55 EUR.

19. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda dosuda novčanog iznosa sa osnova naknade štete preko iznosa od 771,55 EUR (u ukupnosti 2.771,55 EUR) predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je mlt. tuženik pretrpio u štetnom događaju i posljedično.

20. Nadalje, valja navesti kako tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

21. U konkretnoj pravnoj situaciji ponovo se ističe radi se o tzv. nepravoj preinaci tužbenog zahtjeva pa je prekid zastare nastupio već podnošenjem tužbe. Pitanje zastare se u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva može ocjenjivati samostalno samo onda kada se povišenjem tužbenog zahtjeva mijenja i pravna i činjenična osnova ranijeg tužbenog zahtjeva tako da je došlo do izmjene istovjetnosti zahtjeva, što nije slučaj u konkretnoj pravnoj situaciji .

22. Prvostupanjski sud je obvezao tuženika na platež zakonske zatezne kamate počam od dana (idućeg dana) po podnošenju odštetnog zahtjeva, odnosno počam od 20. srpnja 2021., ovo obzirom je odredbom iz članka 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) normirano je da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporni, dok je člankom 12. stavak 4. tog Zakona propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva t ali od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Tužitelj je tužbeni zahtjev u tužbi postavio na platež novčanog iznosa od 1.499,77 kn, dok je konačno postavljeni i preinačenim tužbenim zahtjevom zahtijevao naknadu štete u visini od 2.771,55 EUR.

24. Obzirom na citirane odredbe iz članka 12. ZOOP-a na povišeni dio tužbenog zahtjeva kamate mogu teći tek od dana kada je taj zahtjev postavljen (upućuje se na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-573/2024-2 od 1. travnja 2025.). Navedeno znači da kamata na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva tužitelja može teći tek od dana isticanja tog zahtjeva, odnosno kamata na novčani iznos od 1.271,78 kn počinje teći tek sa danom 30. listopada 2024.

25. Osnovano tuženik osporava pravilnost odluke o troškovima postupka navodeći da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 38/23 – u daljnjem tekstu Tarifa) i to Tbr. 8/1 iTbr. 8/3 kada je tužitelju kao parnični trošak priznao trošak sastava pet obrazloženih podnesaka. Naime, po Tbr. 8. stavak 1. Tarife tužitelj ima pravo na naknadu troška četiri obrazložena podneska u punoj vrijednosti odvjetničke nagrade, dok prema Tbr. 8. stavak 3. za idući podnesak (dakle više od četiri) tužitelju pripada pravo na nagradu u visini od 50%.

26. Tužitelju je za sastav podneska od 21. listopada 2024. trebalo priznati nagradu po Tbr. 8/3 Tarife u visini od 50%, odnosno nagradu od 50 bodova što uvećano za vrijednost odvjetničkog boda i PDV čini trošak od 125,00 EUR.

27. Kada se trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku umanji za ovaj iznos tuženik ostaje u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak postupka u visini od 2.987,29 EUR (koji trošak uključuje i troškove sudske pristojbe i liječničkog vještačenja).

28. Slijedom svega iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1., 373. i 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, obzirom je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivana Mašić