Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-242/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jolandi Velnić, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Španjol Varenina, odvjetniku iz Raba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: P-1580/2020. od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-1580/2020. od 28. veljače 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj: P-1580/2020. od 28. veljače 2025. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.695,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od 2. prosinca 2020. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 3.234,42 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog svih žalbenih razloga. Predložio je da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode, te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade vrijednosti oduzetih stvari u iznosu od 2.695,00 EUR-a, a prema procjeni vještaka.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke dana 4. listopada 2019. zaključile Ugovor o najmu stana na adresi [adresa] u [adresa] koji je tužiteljica otkazala 25. lipnja 2020. a tuženik da je iselio i obavijestio tužiteljicu o tome 14. rujna 2020. ali da je stan ostavio bez stvari koje su se u njemu nalazile.

8. Sukladno odredbi članka 561. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) najmoprimac je dužen rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin dok je odredbom članka 566. stavak 3. istoga Zakona propisano da ako nije drugačije ugovoreno, najmoprimac je dužan ukoliko je izvršio kakva promjene na stvari, ovu vratiti u stanje u kojem je bila u vrijeme predaje u najam.

Tuženik kao najmoprimac nije izvršio svoju zakonsku obvezu nego je protivno navedenim zakonskim odredbama stvari tužiteljice iz stana bez njezinog odobrenja odnio.

9. Tužiteljica je u iskazu detaljno opisala stanje stana prije i poslije odlaska tuženika o čemu je iskazala i svjedokinja MF koji se iskazi podudaraju, a i zapisnik o popisu stvari kao i slike stana pokazuju stanje stana nakon izlaska tuženika, pa je i po mišljenju ovoga suda pravilno prvostupanjski sud zaključio da su stvari opisane u tužbi postojale u stanu tužiteljice prilikom ulaska tuženika u njega, a kojih više nije bilo po izlasku tuženika iz stana.

10. Visina tužbenog zahtjeva odnosno vrijednost stvari utvrđena je nakon iskaza tužiteljice vještačenjem tako što je vještak svaku pojedinu stvar novčano procijenio a na koji nalaz i mišljenje nije bilo prigovora, pa je prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku isplatu iznosa od 2.695,00 EUR-a.

11. Protivno žalbenim navodima provedenim dokazima je utvrđeno da su stvari bile u stanu, a nakon iseljenja tuženika da je stan bio prazan.

Nije osnovan niti žalbeni navod da je sud zanemario dokaze i činjenice koji idu u korist tuženika jer je sud u točkama 16., 17., 19., 20., 21. i 23. obrazloženja presude detaljno cijenio sve iskaze i stranaka i svjedoka.

Tuženik je i sam u svom iskazu kao i svjedok OF potvrdili da je stan bio pun stvari, a tuženik iskazao da je bacio hladnjak i termo peć i da je skinuo kuhinjske elemente.

12. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

14. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je na temelju odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.

Vukovar, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin