Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-139/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca; Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikolini Karpati, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne, Beli Manastir, M [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-10/2024-9 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 10/2024-9 od 13. studenog 2024., potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
III Odbija se zahtjev tuženika na naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj pr-10/2024-9 od 13. studenog 2024., odbijena je tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ponuda izmijenjenog Ugovora o radu od 22.11.2018.g. nezakonita i ništetna.
Nalaže se tuženiku da utvrdi tužitelju kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka ugovora o radu pa do 07.09.2019.g., a sve u roku 8 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena tekućim od dana donošenja presude, do isplate, sve to u roku od 8 dana.",
kao neosnovan u cijelosti.
Točkom II., izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2024. u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome tužitelj navodi činjenice koje se odnose na radno mjesto ponuđenog ugovora o radu, navodeći da se radi o fiktivnom radnom mjestu pa da stoga ponuđeni ugovor o radu je protivan odredbi članka 15. Zakona o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR), te da tuženik nije postupio po odredbi članka 2. iz odluke od 5. studenog 2024., kojom je otkazan ugovora o radu sklopljen 2. rujna 2015., na određeno vrijem od 4 godine. Tužitelj smatra da ponuđeni ugovor o radu od 8. studenog 2018. (list 13 prvostupanjskog spisa) ne sadrži sve bitne sastoje koje treba sadržavati ugovor o radu, pa da je kao takva nezakonit i ništetan, te je trebalo usvojiti i tužbeni zahtjev na utvrđenje kontinuiteta radnog odnosa do 7. rujna 2019., do kada je bio zaključen ugovor o radu od 2. rujna 2015., tužitelj predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, i traži trošak žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene razloge tužitelja, navodi da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika nastupanjem raskidnog uvjeta iz odredbe članka 1. Ugovora o radu od 7. rujna 2015., da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-2396/2022-2 od 6. prosinca 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje Odluke Upravnog vijeća tuženika od 20. rujna 2018. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja s danom 20. rujna 2018., te je potom tuženik ponudio tužitelju sklapanje novog Ugovora o radu od 22. studenog 2018., a ne ponudu tužitelju za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu na određeno vrijeme do 8. siječnja 2019., te se ne radi o ponudi za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu. Tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu, a kako je odlukom tuženika broj 343-P1/18 od 20. rujna 2018. tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja, te mu je tom Odlukom o razrješenju prestao radni odnos kod tuženika, pa je i zahtjev tužitelja da mu se utvrdi kontinuitet radnog odnosa valjalo odbiti kao neosnovan. Tuženik predlaže žalbu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troška dogovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 6/24 dalje: ZPP). Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Predmet spora je utvrđenje da je ponuda izmijenjenog Ugovora o radu ponuđenog tužitelju od 22. studenog 2018. nezakonita i ništetna i utvrđenje kontinuiteta radnog odnosa tužitelja od dana prestanka ugovora o radu pa do 7. rujna 2019.
7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o radu od 7. rujna 2015. na određeno vrijeme vezan uz trajanje mandata tužitelja kod tuženika kao ravnatelja,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika broj 343-P1/18 od 20. rujna 2018. tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja,
- da je prestankom dužnosti ravnatelja prestao i Ugovor o radu tužitelja od 7. rujna 2015. godine,
- da je tuženik 5. studenog 2018. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nastupa prestanka dužnosti ravnatelja razrješenjem Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 20. rujna 2018.,
- da je tuženik tužitelju ponudio novi Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto stručni radnik I. vrste do 8. siječnja 2019.,
- da tužitelj nije prihvatio ponuđeni Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto stručni radnik I. vrste od 22. studeni 2018.
8. Na temelju navedenog utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika nastupanjem raskidnog uvjeta iz odredbe članka 1. Ugovora o radu od 7. rujna 2015., a da je neprihvaćanjem ponuđenog novog Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22. studenog 2018., tužitelj izgubio pravo osporavanja ponuđenog Ugovora o radu na određeno vrijeme.
9. Uvidom u eSpis utvrđeno je, a i u odgovoru na žalbu tuženik navodi da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2396/2022-2 od 6. prosinca 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje Odluke Upravnog vijeća tuženika od 20. rujna 2018. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja s danom 20. rujna 2018.
10. Nadalje i Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 5. studenog 2018. je pravomoćna i konačna.
11. Tužitelj nije prihvatio ponuđeni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. studenog 2018., te stoga između tužitelja i tuženika nije niti nastao pravni odnos, a kako se radi o konstitutivnoj odluci kojom se izravno zasniva pravni odnos, i to radni odnos između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, pravni učinak se može dobiti u sporu koji je radnik ovlašten pokrenuti na temelju članka 133. ZR-a, ali kad je taj odnos nastao, a u konkretnom slučaju pravni odnos između tužitelja i tuženika nije nastao.
12. Uvjerenje je ovog suda da u konkretnim okolnostima, apostrofirajući ponajprije činjenicu da je tužitelj odbio ponudu tuženika za sklapanje novog Ugovora o radu na određeno vrijeme, ne postoje procesne mogućnosti raspravljanja o nezakonitosti/zakonitosti ili ništetnosti sporne Odluke tuženika, obzirom da radni odnos nije ni zasnovan prema odredbi članka 10. ZR-a.
10. Kako je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika pravomoćnim odlukama tuženika (Odluka Upravnog vijeća broj 343-P1/18 od 20. rujna 2018. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja i Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu od 5. studenog 2018.), a novi radni odnos nije zasnovao, to je pravilno odbijen i tužbeni zahtjev da se tužitelju utvrdi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka Ugovora o radu pa do 7. rujna 2019.
13. Žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijene presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
14. Zakonita je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi, kako po članku 154. ZPP-a, tako i po članku 155. ZPP-a.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.
U Karlovcu, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Vinka Vrančić
