Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-231/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1239/2019-37 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1239/2019-37 od 13. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 1239/2019-37 od 13. siječnja 2023., odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011652261, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor solemnizirali dana 12.07.2006. kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, broj ovjere OU-355/06, a koji glasi: „...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila... Kamata se obračunava u CHF…“ pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 9011652261, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor solemnizirali dana 12.07.2006.g. kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, broj ovjere OU-355/06, a koji glasi: „… u iznosu od 12.461,72 CHF (slovima: dvanaesttisućačetiristošezdesetjedan CHF i sedamdesetdva C)… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaji za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“ pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9011652261, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor solemnizirali dana 12.07.2006.g. kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, broj ovjere OU- 355/06, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:

- odredbi čl. 1 koja glasi: „IZNOS KREDITA: … u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 12.461,72 CHF (slovima: dvanaesttisućačetiristošezdesetjedan CHF i sedamdesetdva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“

- dijelu odredbe čl. 5 koji glasi: „KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA: Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- dijelu odredbe čl. 11.9 koji glasi: „ZAVRŠNE ODREDBE: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“, pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697723, da isplati tužiteljici SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.897,37 eur/14.295,77 kn (tisuću osamsto devedeset sedam eura i trideset sedam centi/četrnaest tisuća dvjesto devedeset pet kuna i sedamdeset sedam lipa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,5,3450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni novčani iznos do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:

- na iznos od 1,42 kn, od 01.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,42 kn, od 01.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,42 kn, od 01.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,42 kn, od 01.01.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,42 kn, od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,42 kn, od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,42 kn, od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,42 kn, od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,42 kn, od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,42 kn, od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,42 kn, od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,42 kn, od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,42 kn, od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,42 kn, od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,42 kn, od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,42 kn, od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,42 kn, od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,42 kn, od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,42 kn, od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 kn, od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,42 kn, od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,42 kn, od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,42 kn, od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,42 kn, od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,42 kn, od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,42 kn, od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,42 kn, od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,42 kn, od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,42 kn, od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,42 kn, od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,42 kn, od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,42 kn, od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 136,42 kn, od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,42 kn, od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,42 kn, od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,42 kn, od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 251,42 kn, od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 209,42 kn, od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 211,42 kn, od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 256,42 kn, od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 296,42 kn, od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 261,42 kn, od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 261,42 kn, od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,42 kn, od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 281,42 kn, od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 323,42 kn, od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,42 kn, od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 507,42 kn, od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 361,42 kn, od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,42 kn, od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,42 kn, od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,42 kn, od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 351,42 kn, od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 366,42 kn, od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 371,42 kn, od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 355,42 kn, od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 358,42 kn, od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.125,37 kn, od 30.06.2012. godine pa do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.632,49 eur/12.300,00 kn (tisuću šesto trideset dva eura i četrdeset devet centi/dvanaest tisuća tristo kuna, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva isplatu preko iznosa zatraženog podneskom od 27. siječnja 2021. do iznosa zatraženog tužbom podnesenom 14. lipnja 2019. povučena."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu (ne i rješenje) pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku uvećano za troškove žalbenog postupka, podredno da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF, te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

9. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 12.261,72 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,17%, s time da je člankom 4. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora, Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna zastara.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnova na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da Ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u Ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatila kredit za ukupni iznos od 14.295,77 kn odnosno 1.897,37 EUR, pri čemu se na iznos preplate s osnove promjene kamatnih stopa odnosi iznos od 3.431,09 kn (455,38 EUR), a preplata s osnove tečajne razlike 10.864,68 kn (1.441,99 EUR), pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/2022. – dalje: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

17. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

18. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

19. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

20. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

21. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i na anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

22. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

23. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

24. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. (što je vidljivo iz prijemnog štabilja na tužbi gdje je navedeno da je tužba na poštu predana preporučeno 12. lipnja 2019.), tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

25. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. Neosnovan je i žalbeni navod da tužba glasi na utvrđenje ništetnosti i na isplatu na ime preplaćene kamate, a da je nakon financijskog vještačenja tužba uređena na isplatu iznosa koji odgovara razlici u promjeni kamatne stope i u odnosu na tečaj CHF, pa da je tužba preinačena, obzirom da sud nije vezan pravnom osnovom naznačenom u tužbi.

27. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna, kako u osnovi tako i u visini (članak 154. i članak 155. stavak 1. ZPP-a), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa). Neosnovano smatra tuženik da je zbog djelomičnog povlačenja tužbe s iznosa od 20.000,00 kn na iznos od 14.864,68 kn trebalo cijeniti da je tuženik uspio u postupku s 28,52% jer se troškovi odmjeravaju u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na koji je tužiteljica uspjela u cijelosti. Osim toga, zbog tog povlačenja nije došlo do drugačije odluke o trošku jer je trošak svake pojedine radnje ostao u istom rasponu propisanom Tarifom.

28. Kako prvostupanjskom odlukom, tako i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo,valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

29. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec