Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-696/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AP, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Kov- 319/2025-9 od 21. studenog 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika AP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika AP, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ, na štetu oca IP, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), produljen istražni zatvor koji mu je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-995/2025-5 od 24. listopada 2025., time da mu se istražni zatvor računa od dana uhićenja od 22. listopada 2025., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik AP osobno i po branitelju po službenoj dužnosti Marku Božiću, odvjetniku u [adresa].

2.1. U osobno podnijetoj žalbi okrivljenik ne navodi zakonske razloge, međutim sadržajno se žalba odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor.

2.2. Putem branitelja po službenoj dužnosti okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje, podredno da istražni zatvor zamijeni adekvatnom mjerom opreza.

2.3. Žalbe okrivljenika će se razmatrati jedinstveno.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-805/2025-2 od 1. prosinca 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kad ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, budući su u pobijanom rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti proturječni.

6. Naime, prvostupanjski sud je jasno i podrobno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao preduvjeta određivanju istražnog zatvora. Žalitelj tvrdi da su mu ukućani, uključujući i njegovog oca IP dozvolili da živi na adresi u [adresa], na kojoj adresi živi i njegov otac, time da otac živi na katu, kao i brat i njegova obitelj, dok je on bio u prizemlju kuće, u stanu s bakom. Tvrdi da on sigurno ne bi kršio sigurnosnu mjeru da mu je otac odmah zabranio ulazak u navedenu kuću. Također tvrdi da iz iskaza VP, njegove šogorice i IP, njegovog oca, proizlazi da je on izbjegavao bilo kakav kontakt s ocem te da do kontakata praktički nije niti dolazilo. Osim toga, da IP vrlo rijetko boravi kod kuće, jer ujutro već oko sedam sati ode u gorice i da tamo boravi cijeli dan, a vraća se kasno navečer te da često i prespava u goricama. Stoga žalitelj zaključuje da se on pridržavao sigurnosne mjere koja mu je izrečena, jer je boravio u stanu u prizemlju kuće, samo zato jer mu je to otac dozvolio.

7. Navedeni zaključci žalitelja nisu prihvatljivi ni prvostupanjskom sudu, a ni ovom žalbenom vijeću. Iako žalitelj tvrdi da mu je otac dozvolio da stanuje u istoj kući u kojoj stanuje i on, to ne proizlazi iz iskaza njegovog oca koji je naveo da je od svoje snahe VP saznao da njegov sin AP živi u prizemlju kuće u kojoj živi i on. Na navedeno nije reagirao sve dok mu sin nije ušao u stan tražeći nešto što je očito ranije u njegovom stanu ostavio, budući je prije odlaska na izdržavanje kazne zatvora živio je s njim u njegovom stanu te je pozvao policiju nakon što je okrivljenik lupao vratima bakinog stana.

8. U konkretnom slučaju uopće nije od važnosti da li je otac okrivljeniku dozvolio ili nije boravak u istoj kući s njim. Naime, okrivljenik je znao da ima zabranu približavanja svome ocu na udaljenost od 50 metara te je stoga znao da useljenjem u istu kuću u kojoj mu živi otac krši mjeru opreza koja mu je izrečena. Okrivljenik je bio upozoren da će mu se u slučaju kršenja mjere opreza iste ukinuti i da će mu se odrediti istražni zatvor, do čega je u konkretnom slučaju i došlo. Dakle, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio predmetno djelo postoji. Istu je prvostupanjski sud obrazložio u točkama 4. do 10. obrazloženja pobijanog rješenja koje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

9. Nadalje, žalitelj navodi da se u pobijanom rješenju ne navode okolnost iz kojih bi proizlazila realna bojazan da bi ona slobodi mogao činiti ista ili istovrsna kaznena djela jer se ovdje radi o kaznenom djelu protiv pravosuđa budući nikada nije osuđivan zbog kaznenog djela protiv pravosuđa.

10. Okrivljenik je višestruko osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela te u svojoj obrani i sam navodi da je nedugo prije uhićenja izašao iz zatvora gdje je bio dvije i pola godine, stoga da se nije imao kuda vratiti, pa da ga je prihvatila baka u kuću u kojoj živi i njegov otac, doduše na katu je je to kuća s više stanova, a u jednome od njih živi i njegov brat sa svojom obitelji. Okrivljenik u žalbi navodi da bi mogao otići kod nekog prijatelja ili kod daljnje rodbine, ali isto ne konkretizira, niti argumentira. Da je to mogao otišao bi i ranije kod prijatelja, a ne bi se vratio u kuću u kojoj živi njegov otac, svjesno kršeći izrečene mu mjere opreza. Dakle, osim što postoji osnovna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora, tj. osnovana sumnja, postoji i posebna istražno-zatvorska osnova, tj. opasnost od ponavljanja istog kaznenog djela, pogotovo ako se okrivljenik dovede u alkoholizirano stanje, budući mu je već ranije izrečena mjera liječenja ovisnosti o alkoholu. Pri tome treba istaknuti da žalitelj nerealno ističe da nema, i da nikad nije imao izrečenu mjeru liječenja ovisnosti o alkohol, kada iz njegove kaznene evidencije nesporno proizlazi da mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i obvezno liječenje od ovisnosti o opojnim drogama. Osim toga, u žalbi žalitelj ističe da se u stanje alkoholizma nije dovodio niti pak je uzimao bilo kakve zabranjene supstance od 02.04.2023. te da ga to više niti ne zanima, da bi u svom iskazu njegovi ukućani naveli da je lupao vratima bakina stana u alkoholiziranom stanju.

11. Navod žalbe da bi CSS Varaždin osigurao okrivljeniku privremeni smještaj za vrijeme trajanja sigurnosne mjere nije ničim pokrijepljen, stoga ne postoje ni uvjeti da se okrivljeniku istražni zatvor ukine i da mu se odrede mjere opreza, pogotovo stoga što je zbog kršenja mjera opreza spram njega određen, a sada i produljen istražni zatvor.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije ni pogrešno, a ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje te nije niti pogrešno primijenio kazneni zakon kada je okrivljeniku produljio istražni zatvor pobijanim rješenjem.

13. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović