Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-133/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari predlagatelja RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anđeli Varnici, odvjetnici u OD Kožul i Petrinović d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, [adresa], uz sudjelovanje mldb. RRV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici AR iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica u Splitu, Gundulićeva 26a, radi ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-434/2025-6 od 30. rujna 2025., 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-434/2025-6 od 30. rujna 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odbacio prijedlog radi donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi - zastupanje djeteta u vezi sa imovinskim pravima.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: Obz), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je prijedlog da sud odobri predlagatelju zastupanje djeteta-sina mldb. RRV u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dakle riječ je o prijedlogu radi donošenja odluke o ostvarivanju pojedinih sadržaja roditeljske skrbi odnosno odobrenja za zastupanje djeteta u vezi s vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima sukladno čl. 98.st.3. i čl. 101. Obz-a.

6. Prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje utvrđuje da je predlagatelj otac mldb. RRV, da predlagatelj i njegov sin žive u [adresa], da je majka djeteta preminula **.**.2023., da je dijete nasljeđivanjem iza majke stekao pravo suvlasništva na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća te da su predlagatelj i dijete hrvatski državljani sa formalno prijavljenim prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa].

7. Imajući u vidu da mldb. RRV ima uobičajeno boravište u [adresa], prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 7. Uredbe vijeća (EU broj 2019/1111) od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluke o bračnim sporovima i stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba EU broj 2019/1111) zauzima pravno shvaćanje da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu, slijedom čega na temelju čl. 16. st. 3. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

8. Osnovan je žalbeni razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U konkretnom slučaju riječ je o postupku s međunarodnim obilježjem s obzirom da predlagatelj i mldb. dijete imaju adresu u Republici Njemačkoj pa u odnosu na nadležnost suda u primjenu dolazi Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23., dalje:ZMPP). Odredbom čl. 50. st.1. ZMPP-a propisano je da nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje se prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23. 12. 2003.) i Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, br. 5/09.).

10. Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 prestala je važiti 01. kolovoza 2022. te je na snagu stupila Uredba EU broj 2019/1111 koja u konkretnom slučaju dolazi u primjenu s obzirom na vrijeme pokretanja postupka.

11. Prema odredbi čl. 8. st.1. Uredbe EU broj 2019/1111, sadržanoj u poglavlju II., sudovi države članice nadležni su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka. Prema st. 2. istoga članka, stavak 1. ovog članka primjenjuje se podložno člancima 8.-10.

12. Odredbom čl. 10. Uredbe EU broj 2019/1111 propisano je:

1.Sudovi države članice imaju nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice: i. da najmanje jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici;

ii. da je u toj državi članici bilo prethodno uobičajeno boravište djeteta; ili iii. da je dijete državljanin te države članice;

(b) stranke i svaki drugi nositelj roditeljske odgovornosti:

i. svojevoljno su postigli sporazum o nadležnosti, najkasnije u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili

ii. izričito su prihvatili nadležnost tijekom postupka te je sud osigurao da sve stranke budu obaviještene o svojem pravu da ne prihvate nadležnost; i

(c) izvršavanjem nadležnosti štite se interesi djeteta.

2. Sporazum o izboru suda u skladu sa stavkom 1. točkom (b) sastavlja se u pisanom obliku, s datumom i potpisom dotičnih stranaka ili se uključuje u sudske spise u skladu s nacionalnim pravom i postupkom. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajan zapis istovjetna su „pisanom obliku”.

Osobe koje postanu stranke u postupku nakon što je pred sudom pokrenut postupak mogu izraziti svoju suglasnost nakon što je pred sudom pokrenut postupak. Ne izraze li protivljenje, smatrat će se da su prešutno dale suglasnost.

3. Osim ako su se stranke drukčije dogovorile, nadležnost dodijeljena u stavku 1. prestaje čim:

(a) odluka donesena u tom postupku više ne podliježe redovnom pravnom lijeku; ili (b) postupak bude završen iz nekog drugog razloga.

4. Nadležnost dodijeljena u stavku 1. točki (b) podtočki II. isključiva je.

13. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o prijedlogu radi davanja odobrenja za zastupanje djeteta u svezi sa njegovom imovinom (nekretninom) radi se o postupku povezanom s roditeljskom odgovornošću u smislu čl. 2. toč.7. Uredbe EU broj 2019/1111, a kojom je propisano da „roditeljska odgovornost” znači sva prava i obveze koji se odnose na dijete ili njegovu imovinu, a dodijeljeni su fizičkoj ili pravnoj osobi odlukom, po sili zakona ili sporazumom s pravnim učinkom, uključujući pravo na skrb i pravo na kontakt. Stoga su za pitanje nadležnosti suda mjerodavne odredbe čl. 8. i 10. Uredbe EU broj 2019/1111, pri čemu se sukladno čl. 8. st.2. Uredbe EU broj 2019/1111 odredba čl. 8. st.1. kojom je propisana opća nadležnost suda države članice prema uobičajenom boravištu djeteta primjenjuje podložno (podredno) čl. 10. Uredbe EU broj 2019/1111 pa je u konkretnom slučaju valjalo prvenstveno utvrditi da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 10. Uredbe EU broj 2019/1111 kojom je propisana izberiva nadležnost suda države članice, a tek ukoliko isti nisu ispunjeni o nadležnosti suda odlučiti primjenom čl. 8. st.1. Uredbe EU broj 2019/1111.

14. Kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i ocijeniti da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 10. Uredbe EU broj 2019/1111 za izberivu nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

15. Iz navedenih razloga, primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način da će utvrditi i ocijeniti da li su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 10. st.1.a), b) i c) Uredbe EU broj 2019/1111 za nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, s time da bi iz spisu priloženih isprava proizlazilo da su ispunjeni uvjeti iz čl. 10. st.1. a) s obzirom da je dijete državljanin Republike Hrvatske, ali iz stanja spisa nije vidljivo da li je ispunjen uvjet iz čl. 10.st.1.b) pa je potrebno zatražiti od posebne skrbnice djeteta da se izričito izjasni da li prihvaća nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, uz prethodnu obavijest o pravu da ne prihvati nadležnost, te ukoliko takva suglasnost postoji ocijeniti i ispunjenost uvjeta iz čl. 10. st.1.c) odnosno da li se izvršavanjem nadležnosti štite interesi djeteta. Ukoliko ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 10. Uredbe EU broj 2019/1111 prvostupanjski sud će odluku o nadležnosti donijeti primjenom čl. 8.st.1. Uredbe EU broj 2019/1111.

U Rijeci 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković