Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Zk-103/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Zagreb, Varšavska 3-5, OIB: 23057039320, protiv protustranke SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi uknjižbe prijenosa prava vlasništva radi osiguranja, povodom žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-13199/2025 (Ozn. Z-14380/2023) od 1. travnja 2025., dana 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-13199/2025 (Ozn. Z-14380/2023) od 1. travnja 2025.
II. Nalaže se upis brisanja zabilježbe žalbe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Provedba se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, toč. I. izreke, odbijen je prigovor protustranke i potvrđeno rješenje zemljišnoknjižnog suda poslovni broj: Z-14380/2003 od 16. lipnja 2003., dok je toč. II. izreke određena zabilježba odbijenog prigovora i naložena provedba upisa.
1.1. Rješenjem zemljišnoknjižnog suda poslovni broj: Z-14380/2003 od 16. lipnja 2003., a temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijom nekretnine broj: 253/03 od 12. lipnja 2003., solemniziranog 13. lipnja 2003. po javnom bilježniku Vesni Pučar pod brojem OU-750/03-1 dopuštena je:
1. uknjižba prava vlasništva na nekretnini zemljišnoknjižnog vlasnika SM, koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] oranica od 389 čhv (1398 m2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za korist predlagatelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Zagreb,
2. zabilježba da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja u smislu čl. 274. st. 5. Ovršnog zakona,
3. uknjižba prava vlasništva na nekretnini zemljišnoknjižnog vlasnika HIŽOMONT d.o.o., Graberje, koje se sastoje od 12,94/100 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 22b i dvorište [adresa] od 80 čhv (288 m2) povezano s vlasništvom nekretnine u potkrovlju koja se sastoji od dvosobnog stana u planu posebnih dijelova oznake S5, ukupne površine 53,50 m2 kojem pripada spremište u podrumu, u planu posebnih dijelova oznake SP5, ukupne površine 3,59 m2, sveukupne površine 57,09 m2, vlasnički dio „A9“ u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist predlagatelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Zagreb,
4. zabilježba da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja u smislu čl. 274 st. 5. Ovršnog zakona.
Ujedno je za dio prijedloga koji se odnosi na nekretnine u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], prijedlog s ispravama ustupljen Zemljišnoknjižnom odjelu u Zaprešiću koji će o istom donijeti meritorno rješenje.
1.2. Imajući u vidu da je ovaj zemljišnoknjižni predmet počeo podnošenjem prijedloga za uknjižbu prijenosa prava vlasništva radi osiguranja Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu dana 13. lipnja 2003. i da je predmet povodom ranije žalbe protustranke (koja je podnijela zajedničku žalbu s SMĐ), dostavljen ovome (drugostupanjskom) sudu 29. studenog 2022. u odnosu na žalbeni stadij postupka primjenjuju se odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 114/01; 100/04; 107/07; 152/08 i 126/10 - Odluka US RH; dalje: ZZK) zajedno s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama objavljenom u NN br. 55/13.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom rješenje pobija protustranka. U žalbi se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu na način da preinači prvostupanjsko rješenje i odbije prijedlog predlagatelja, podredno da isti odbaci odnosno pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
2.1. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZZK-a zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako Zakonom nije što drugo određeno.
3. Žalba nije osnovana.
4. Zemljišnoknjižni sud u toč. 11. i 12. obrazloženja u odnosu na tumačenje odredbe čl. 52. ZZK-a navodi da se nužnost prilaganja punomoći (specijalne ili generične) odnosi samo na slučajeve kada je privatna isprava potpisana po opunomoćeniku čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, kako to uključuje odredba čl. 53. st. 3. ZZK-a koja u bitnome propisuje nužnost ovjere istinitosti potpisa opunomoćitelja sukladno odredbi čl. 52. ZZK-a. Sud u toč. 13. obrazloženja zaključuje da u konkretnom slučaju nije riječ o takvoj situaciji jer je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijom nekretnine broj: 253/03 od 12. lipnja 2003., solemniziran dana 13. lipnja 2003. po javnom bilježniku Vesni Pučar, potpisan po opunomoćenicima fiducijarnog vjerovnika Erste&Steiermarkische bank d.d. po punomoći od 11. rujna 2000., dok je fiducijarni dužnik SM (ovdje protustranka), dakle osoba čije se pravo ukida i ograničuje upisom predmetom fiducijarnog vjerovnika prema sadržaju tog ugovora, osobno potpisao i svoj potpis ovjerio na predmetnom ugovoru o čemu postoji javnobilježnička ovjera broj OU- 750/03.
5. Relevantne odredbe ZZK-a glase:
Članak 52.
(1) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.
(3) Odredbama iz st. 1. i 2. ovoga članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu.
Članak 53.
(1) Kad bi kao temelj dopuštenju uknjižbe trebala poslužiti privatna isprava potpisana po opunomoćeniku, da bi se dopustila uknjižba protiv opunomoćitelja nužno je da je opunomoćenikov potpis na toj ispravi ovjerovljen sukladno čl. 52. ovoga Zakona.
(2) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati:
- punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć) ili
- općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine.
(3) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, nužno je da istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći bude ovjerovljena. Na tu ovjeru na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 52. ovoga Zakona.
5.1. Dakle, kada je privatnu ispravu potpisao opunomoćenik osobe protiv koje se zahtijeva uknjižba tj. opunomoćenik osobe čije se pravo uknjižbom ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, da bi se dopustila uknjižba protiv opunomoćitelja, istinitost opunomoćenikova potpisa na privatnoj ispravi te opunomoćiteljevog potpisa na punomoći moraju biti ovjerene na način na koji se ovjerava istinitost potpisa na privatnim ispravama. U tom će se slučaju uknjižba dopustiti ako opunomoćenik svoje ovlaštenje za potpisivanje privatne isprave iskaže posebnom punomoći tj. punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao. Ako je opunomoćenik ovlašten općom ili generičnom punomoći izdanom za određenu vrstu poslova, punomoć u času podnošenja prijedloga ne može biti starija od jedne godine.
6. Protustranka u žalbi ističe da je rješenje zemljišnoknjižnog suda poslovni broj: Z- 14380/2003 od 16. lipnja 2003., a koje je potvrđeno pobijanim rješenjem doneseno na temelju Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju fiducijom nekretnine broj 253/03 od 12. lipnja 2003., koji su po punomoći potpisali NM i PM, kao zastupnici banke, ali da punomoć koja prileži spisu i temeljem koje su naprijed navedeni zastupnici banke potpisali predmetni ugovor datira od 11. rujna 2000., slijedom čega je predmetni ugovor ništav, a uknjižba nedopuštena.
6.1. Protustranka osporava zaključak zemljišnoknjižnog suda u kojem sud kod tumačenja odredbe čl. 52. ZZK-a smatra da se nužnost prilaganja punomoći (specijalne ili generične) odnosi samo na slučajeve kada je privatna isprava potpisana po opunomoćeniku čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, kako to uključuje odredba čl. 53. st. 3. ZZK-a koja u bitnome propisuje nužnost ovjere istinitosti potpisa opunomoćitelja sukladno odredbi čl. 52. ZZK-a, jer odredba čl. 52. st. 3. ZZK-a propisuje da se ovjera istinitosti potpisa odnosi na potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Tvrdi da ukoliko bi se citirani zaključak zemljišnoknjižnog suda prihvatio kao valjan i osnovan, odredba čl. 53. ZZK-a postaje bespredmetna s obzirom da bi postupajući na način na koji to obrazlaže zemljišnoknjižni sud valjano izdane punomoći za zastupanje bile potrebne samo strankama čija se knjižna prava ograničuju, opterećuju ili ukidaju, dok bi u ime stranaka koja stječu određena knjižna prava na nekretninama, a koje stranke su u pravilu predlagatelji u zemljišnoknjižnom postupku, mogle podnositi prijedloge i poduzimati pravne radnje osobe na temelju punomoći i ovlaštenja izdanih kolokvijalno rečeno na „majke mi“, a sve u kontekstu predmeta u kojem je stranka banka vjerodostojnost čijih punomoći sud nema potrebu propitivati jer su te isprave s ovakvim shvaćanjem suda besprijekorne iako nemaju nikakve procesne i materijalno pravne pretpostavke za dopuštenost upisa.
6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima pravilno zemljišnoknjižni sud u toč. 12. obrazloženja kod tumačenja odredbe čl. 52. ZZK-a navodi da se nužnost prilaganja punomoći (specijalne ili generične) u smislu te odredbe odnosi samo na slučajeve kada je privatna isprava potpisana po opunomoćeniku čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, kako to uključuje odredba čl. 53. st. 3. ZZK-a koja u bitnome propisuje nužnost ovjere istinitosti potpisa opunomoćitelja sukladno odredbi čl. 52. ZZK-a. Kod toga protustranka u podnesenoj žalbi niti ne pobija utvrđenja zemljišnoknjižnog suda iz toč. 13. obrazloženja u kojoj sud navodi da je predmetni Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijom nekretnine broj: 253/03 od 12. lipnja 2003., solemniziran dana 13. lipnja 2003. po javnom bilježniku Vesni Pučar, potpisan po opunomoćenicima fiducijarnog vjerovnika Erste&Steiermarkische bank d.d. po punomoći od 11. rujna 2000., dok je fiducijarni dužnik SM (ovdje protustranka), dakle osoba čije se pravo ukida i ograničuje osobno potpisao i svoj potpis ovjerio na predmetnom ugovoru o čemu postoji javnobilježnička ovjera broj OU-750/03.
7. Prema shvaćanju ovoga suda obveza prilaganja valjane punomoći postoji i u odnosu na osobu koja stječe knjižno pravo, ali tada se u odnosu na tu osobu ne primjenjuje odredba čl. 53. st. 2. alineja druga ZZK-a (kao lex specialis) prema kojoj da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku on kao takav treba iskazati općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine, nego se primjenjuju opća pravila o punomoći koja su sadržana u odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7.1. Stoga je riječ o posebnoj pretpostavci valjanosti generične odnosno opće punomoći kod ishođenja zemljišnoknjižnog upisa temeljem privatne isprave. S obzirom da protustranka u žalbi nije dovela u sumnju zaključak zemljišnoknjižnog suda da je punomoć temeljem koje su zastupnici banke potpisali Ugovor o okvirnom zaduženju i osiguranju fiducijem nekretnine br. 253/03 od 12. lipnja 2003. i koja datira od 11. rujna 2000. valjana u smislu relevantnih odredbi ZOO-a, to je sud odbijanjem prigovora protustranke SM i potvrđivanjem rješenja zemljišnoknjižnog suda poslovni broj: Z-14380/2003 od 16. lipnja 2003. pravilno primijenio materijalno pravo te nije osnovan niti taj žalbeni razlog.
8. Kako zemljišnoknjižni sud nije počinio niti jednu bitnu povredu zemljišnoknjižnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je primjenom odredbi čl. 128. st. 3. ZZK-a i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena žalba protustranke i potvrđeno pobijano rješenje. Ujedno je primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a naloženo brisanje zabilježbe žalbe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
U Varaždinu 3. prosinca 2025.
Sudac
Milko Sambolek
