Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-16/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saja Oulovski odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Neven Oulovski iz Pakraca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-571/2023-6 od 5. listopada 2023., dana 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-571/2023-6 od 5. listopada 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je riješeno:

„I. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika u pogledu mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru.“

2. Protiv rješenja žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022 i 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno preinaku, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donošenjem pobijanog rješenja sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), kao niti bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik, budući da rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te je njegovu pravilnost i zakonitost moguće ispitati, tako niti bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, budući da sud nezakonitim postupanjem nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom. Naime, tuženik je prigovor mjesne nenadležnosti istaknuo u odgovoru na tužbu te je kao dokaz u prilog osnovanosti svog prigovora predložio jedino uvid u Ugovor o kreditu.

6. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da su tužitelj (korisnik kredita) i tuženik (kreditor) **.**.2006. sklopili i realizirali Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (dalje: Osnovni ugovor) na iznos od 67.000,00 CHF, te da su 28. siječnja 2016. sklopili Anex broj 1 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] (dalje: Anex), kojim su izvršili konverziju prethodnog Ugovora o kreditu od **.**.2006.,

- da je odredbom članka 16. Osnovnog ugovora od 14. studenog 2006. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke, a to je Rijeka,

- da Anexom nisu mijenjane odredbe od mjesnoj nadležnosti suda pa se primjenjuju odredbe o mjesnoj nadležnosti suda iz Osnovnog ugovora (članak 12.4. Anexa),

- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru pozivom na naprijed navedenu ugovornu odredbu,

- da je odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika nepoštena i ništetna (članak 81. i 87. Zakona o potrošačima ("Narodne novine", broj 96/2003., u daljnjem tekstu: ZP-a/2003), istovjetno odredbi članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 113/2009, 113/2009, 78/2012, 56/2012, 41/2014., 110/2015., 14/2019. i 70/2019), koji Zakon je usklađen sa Direktivom Vijeća broj 93/13/EEZ/ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,

- da je odredba članka 16. Osnovnog ugovora, koja sadržava prorogacijsku klauzulu (članak 70. stavak 1. do 4. ZPP), unaprijed formulirana po tuženiku, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je kao takva suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača s obzirom da se tužitelja izlaže dodatnim troškovima i ulaganju dodatnog vremena (u slučaju da se postupak vodi pred Općinskim sudom u Rijeci tužitelj bi trebao putovati iz [adresa],

- da u konkretnom slučaju primjenjuje članak 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015 i 52/2016, u daljnjem tekstu: ZPK) odluka VSRH posl. br. Gr1- 143/2019 od 11. prosinca 2019.) pa kako tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti suda prvog stupnja, prigovor mjesne nadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan.

7. Nije u pravu tuženik kad tvrdi da u obrazloženju nisu navedeni kriteriji kojim se sud prvog stupnja rukovodio i koje sve okolnosti je imao u vidu to iz razloga što su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni kriteriji kojima se isti rukovodio i koje sve okolnosti je imao u vidu; što se ocjena o ništetnosti odredbe članka 16. Ugovora o kreditu i njezinim posljedicama temelji na odredbi članka 81. i članka 87. ZPP-a/2003; što prema odredbi članka 89. stavku 1. i 2. ZPP-a neovisno o izboru kvalificiranog punomoćnika, stranka ima pravo pristupa sudu, da sud i stranku koja ima punomoćnika može pozvati da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici i da stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika.

8. Na žalbene navode valja još odgovoriti da na primjenu odredbe članka 19.l stavka 1. ZPK-a nije od utjecaja činjenica da je Ugovor o kreditu sklopljen prije stupanja na snagu tog Zakona, budući da je navedena zakonska odredba stupila na snagu 30. rujna 2015., što znači da je bila na snazi u vrijeme pokretanja predmetne parnice 26. srpnja 2023., a radi se o odredbi procesne naravi koja se, radi svog karaktera, primjenjuje na sve parnice pokrenute nakon njezinog stupanja na snagu.

9. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku, jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

10. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I, članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a za stavak II).

U Karlovcu 3. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Mašić