Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-305/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Vujčić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-481/2025-2 od 21. srpnja 2025., dana 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenika HČ, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-481/2025-2 od 21. srpnja 2025. te se prijedlog ovrhovoditelja KČ za ovrhu na novčanim sredstvima od 24. lipnja 2025. odbacuje kao nedopušten.

II Nalaže se ovrhovoditelju KČ da ovršeniku HČ naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev ovršenika HČ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 350,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5887/16 od 15. prosinca 2017., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1044/18-2 od 21. kolovoza 2018. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.314,93 eura sa zateznim kamatama i troškova postupka u iznosu od 415,47 eura sa zateznim kamatama te je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 233,18 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se ovrha trebala pokrenuti putem Financijske agencije (dalje u tekstu: Agencija). Navodi da nije primio nikakve priloge uz prijedlog za ovrhu pa niti rješenje o nasljeđivanju. Ističe prigovor zastare kamata. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 300,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da zbog smrti dužnika ne može ovršne isprave upotrijebiti kao osnovu za plaćanje prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, već da naplatu tražbine protiv nasljednika dužnika može ostvarivati isključivo u sudskoj ovrsi i da mu za to ne treba potvrda Agencije. Ističe da je neosnovan prigovor zastare. Predlaže odbiti žalbu ovršenika.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a.

6. Ovrha je određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5887/16 od 15. prosinca 2017., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1044/18-2 od 21. kolovoza 2018., kao ovršne isprave iz odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a.

7. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a je propisano da će Agencija ako ovrhovoditelj od nje izravno zatraži da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

7.1. Dakle, ovršna isprava je u ovom slučaju presuda domaćeg suda kojom je naloženo ispunjene tražbine i ovršeniku određen rok za ispunjenje te kao takva predstavlja ispravu protiv koje se može pokrenuti postupak izravne naplate sukladno odredbi čl. 209. st. 1. OZ-a.

8. Ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navodi da je dužnik iz ovršne isprave preminuo 2021. i da ga nasljeđuju ovršenik i treće osobe (iz Italije), pa da s obzirom na smrt dužnika ne može zatražiti od Agencije izravnu naplatu na temelju ovršne isprave nego da svoju tražbinu može naplatiti jedino u sudskoj ovrsi prema odredbama čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a, o čemu dostavlja sudsku praksu.

8.1. Međutim, odredbom čl. 209. st. 8. OZ-a je propisano da će Agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. tog Zakona.

8.2. Odredbom čl. 32. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Navedena odredba na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

9. S obzirom na to da ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnom i ovršnom presudom kao ispravom iz čl. 209. st. 1. OZ-a i rješenjem o nasljeđivanju, kao ispravom iz čl. 32. st.2. OZ-a, tada je bio dužan zatražiti izravnu naplatu kod Agencije.

10. Odredbom čl. 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

11. Budući da ovrhovoditelj nije dokazao da je uopće pokušao izravnu naplatu kod Agencije, sukladno čl. 209. st. 8. OZ-a te da je takva ovrha ostala neuspješna, jer nije podnio nikakvu potvrdu od Agencije o nemogućnosti provedbe izravne naplate, njegov prijedlog za ovrhu je sukladno čl. 211. OZ-a nedopušten. prvostupanjski je sud na temelju čl. 211. OZ-a predmetni ovršni prijedlog trebao odbaciti kao nedopušten.

12. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i provedene radnje te odbaciti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten kako je odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Budući da je ovršenik uspio sa žalbom, to mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo dosuditi trošak sastavljanja žalbe. Ovršeniku za sastav žalbe, sukladno Tbr. 13. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) pripada iznos od 200,00 eura (umjesto zatraženih 250,00 eura), što uvećano za pripadajući PDV od 25 % (50,00 eura) ukupno iznosi 250,00 eura. Ovršeniku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 300,00 eura budući da iz spisa nije razvidno da je platio sudsku pristojbu. Dakle, ovršeniku pripada trošak sastavljanja žalbe u ukupnom iznosu od 250,00 eura (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja), dok je s preostalim iznosom od 350,00 eura njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2025.

Sudac

Goran Škugor