Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-237/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zec odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec&partneri iz Osijeka, protiv ovršenika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr- 422/2025-4 od 11. ožujka 2025., 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-422/2025-4 od 11. ožujka 2025. u pobijanoj točki II. izreke rješenja.

II Odbija se ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima izravne naplate po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na način da je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 140,63 EUR.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom u točki II. izreke pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže pobijanu odluku preinačiti i ovrhovoditelju dosuditi i zatraženi trošak pribave pravomoćnosti koji, sukladno odredbi članka 32. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada ovrhovoditeljevom punomoćniku, a koji mu trošak nije priznat, podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao trošak sastava zahtjeva radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji i trošak za sastav zahtjeva za izravnu naplatu, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbe članka 283. OZ-a prema kojima javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti, jer taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. podrednog ZPP-a) budući je zakonskim odredbama (članak 283. stavci 1. i 4. OZ-a kao lex specialis) propisana posebna procedura izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene od strane javnog bilježnika, po kojoj tu potvrdu javni bilježnik izdaje i dostavlja i bez ovrhovoditeljevog zahtjeva, dakle, po službenoj dužnosti, što radnju pribavljanja takve potvrde čini nepotrebnom.

8. Žalbeni navod o tome kako se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti je neosnovan sve da je to (nedostatak dokaza o tome da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti pribavio punomoćnik stranke a ne sama stranka) i bio razlog zbog kojeg prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije dosudio taj trošak, a to nije bio razlog. Tarifa nije propis na temelju kojeg sud odlučuje koji će se trošak u sudskom postupku stranci priznati ili ne, već je to samo cjenik usluga (što joj i ime govori) koje odvjetnici pružaju svojim strankama, a koje od tih usluga su bile potrebne u konkretnom sudskom postupku i padaju na teret protivne stranke odlučuje sud prema procesnim pravilima pojedine vrste postupka.

9. Žalitelj ukazuje i na drugačiju praksu drugih sudova, pa čak i drugačiju odluku i pravno shvaćanje revizijskog suda, ali ovaj je drugostupanjski sud shvaćanja da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom pravilno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, kao lex specialisa, kada je donio pobijanu odluku.

10. Slijedom navedenog o žalbi ovrhovoditelja odlučeno je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

11. O ovrhovoditeljevom zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, budući žalitelj sa žalbom nije uspio.

U Dubrovniku, 3. prosinca 2025.

Sutkinja:

Noemi Butorac