Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-268/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Marije Bušković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj P-1500/2019-39 od 8. ožujka 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., II, III., i V.) presuda Općinskog suda Rijeci, broj P-
1500/2019-39 od 8. ožujka 2024.:
a) potvrđuje u točki I. izreke;
b) ukida u točkama II., III. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o kreditu, koji je 22. rujna 2005. godine pod brojem 9010738679 sklopljen između tužiteljice ŠR i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., solemniziran 28. rujna 2005. godine po javnoj bilježnici Željki Horvat Pernar iz Zagreba, pod brojem OU-1097/2005, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja Ugovora promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke (čl. 4. Ugovora), kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (čl. 7. Ugovora). II. Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici ŠR isplati iznos od 10.821,27 eura (slovima: deset tisuća osamsto dvadeset jedan euro i dvadeset sedam centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 31. listopada 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 14,01 euro od 31. listopada 2005. godine do isplate
- na iznos od 1,90 eura od 31. prosinca 2005. godine do isplate
- na iznos od 60,56 eura od 31. siječnja 2006. godine do isplate
- na iznos od 15,98 eura od 31. listopada 2008. godine do isplate
- na iznos od 87,80 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate
- na iznos od 93,39 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 61,41 euro od 28. veljače 2009. godine do isplate
- na iznos od 92,61 euro od 31. ožujka 2009. godine do isplate
- na iznos od 81,77 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 91,82 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 81,08 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 91,03 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 90,64 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate
- na iznos od 80,02 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate
- na iznos od 89,85 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate
- na iznos od 79,32 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate
- na iznos od 89,06 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate
- na iznos od 86,25 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 56,12 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate
- na iznos od 85,49 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate
- na iznos od 4,04 eura od 13. travnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 75,27 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 84,72 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 74,60 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 83,95 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 83,57 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate
- na iznos od 73,57 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate
- na iznos od 82,81 euro od 31. listopada 2010. godine do isplate
- na iznos od 57,29 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate
- na iznos od 65,98 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 65,66 eura od 31. siječnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 38,74 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate
- na iznos od 65,05 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate
- na iznos od 55,94 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 53,24 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 44,62 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 52,72 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 41,42 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate
- na iznos od 33,35 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate te
- na iznos od 41,01 euro od 31. listopada 2011. godine do isplate
- na iznos od 33,02 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate
- na iznos od 40,61 euro od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 37,61 euro od 31. siječnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 22,25 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate
- na iznos od 37,24 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate
- na iznos od 29,53 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 36,87 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 29,24 eura od 30. lipnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 34,40 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 34,23 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate
- na iznos od 26,79 eura od 30. rujna 2012. godine do isplate te
- na iznos od 33,87 eura od 31. listopada 2012. godine do isplate
- na iznos od 26,51 euro od 30. studenog 2012. godine do isplate
- na iznos od 33,52 euro od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 33,95 eura od 31. siječnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 12,50 eura od 28. veljače 2013. godine do isplate
- na iznos od 33,58 eura od 31. ožujka 2013. godine do isplate
- na iznos od 26,39 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 33,23 eura od 31. svibnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 26,11 eura od 30. lipnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 32,87 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 32,68 eura od 31. kolovoza 2013. godine do isplate
- na iznos od 25,68 eura od 30. rujna 2013. godine do isplate
- na iznos od 32,33 eura od 31. listopada 2013. godine do isplate
- na iznos od 25,40 eura od 30. studenog 2013. godine do isplate
- na iznos od 31,96 eura od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 18,18 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate
- na iznos od 23,89 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 24,83 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate
- na iznos od 18,58 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate
- na iznos od 19,38 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 9,81 euro od 31. svibnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 1,34 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 3,25 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 8,06 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate
- na iznos od 7,37 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate
- na iznos od 2,90 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate
- na iznos od 11,24 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate
- na iznos od 17,65 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate
- na iznos od 27,47 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 23,50 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate
- na iznos od 33,46 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate
- na iznos od 4,04 eura od 13. travnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 34,04 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 40,37 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 77,28 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 70,29 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 92,13 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate
- na iznos od 83,36 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate
- na iznos od 69,71 euro od 31. listopada 2010. godine do isplate
- na iznos od 93,80 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate
- na iznos od 129,88 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 105,71 euro od 31. siječnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 108,32 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate
- na iznos od 102,23 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate
- na iznos od 101,97 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 146,06 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 146,28 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 186,84 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 164,13 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate
- na iznos od 141,43 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate te
- na iznos od 140,86 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate
- na iznos od 136,57 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate
- na iznos od 147,16 eura od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 155,09 eura od 31. siječnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 150,56 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate
- na iznos od 148,94 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate
- na iznos od 149,24 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 154,05 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 146,89 eura od 30. lipnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 149,68 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 146,82 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate
- na iznos od 137,99 eura od 30. rujna 2012. godine do isplate te
- na iznos od 146,46 eura od 31. listopada 2012. godine do isplate
- na iznos od 147,51 euro od 30. studenog 2012. godine do isplate
- na iznos od 148,12 eura od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 133,73 eura od 31. siječnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 138,93 eura od 28. veljače 2013. godine do isplate
- na iznos od 145,70 eura od 31. ožujka 2013. godine do isplate
- na iznos od 138,19 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 126,51 euro od 31. svibnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 123,97 eura od 30. lipnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 128,41 euro od 31. srpnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 133,47 eura od 31. kolovoza 2013. godine do isplate
- na iznos od 139,28 eura od 30. rujna 2013. godine do isplate te
- na iznos od 136,78 eura od 31. listopada 2013. godine do isplate
- na iznos od 136,82 eura od 30. studenog 2013. godine do isplate
- na iznos od 141,26 eura od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 64,71 euro od 31. siječnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 52,20 eura od 28. veljače 2014. godine do isplate
- na iznos od 66,94 eura od 31. ožujka 2014. godine do isplate
- na iznos od 58,46 eura od 30. travnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 62,21 euro od 31. svibnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 57,65 eura od 30. lipnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 67,22 eura od 31. srpnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 70,55 eura od 31. kolovoza 2014. godine do isplate
- na iznos od 64,88 eura od 30. rujna 2014. godine do isplate te
- na iznos od 73,06 eura od 31. listopada 2014. godine do isplate
- na iznos od 70,28 eura od 30. studenog 2014. godine do isplate
- na iznos od 74,19 eura od 31. prosinca 2014. godine do isplate
- na iznos od 75,78 eura od 31. siječnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 61,12 eura od 28. veljače 2015. godine do isplate
- na iznos od 75,90 eura od 31. ožujka 2015. godine do isplate
- na iznos od 71,11 eura od 30. travnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 76,02 eura od 31. svibnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 71,29 eura od 30. lipnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 76,15 eura od 31. srpnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 76,20 eura od 31. kolovoza 2015. godine do isplate te
- na iznos od 71,56 eura od 30. rujna 2015. godine do isplate,
u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici ŠR naknadi troškove postupka, u iznosu od 2.985,47 eura (slovima: dvije tisuće devetsto osamdeset pet eura i četrdeset sedam centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 08. ožujka 2024. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje 6 uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 3.085,47 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane počevši od presuđivanja do isplate, zahtjev tužiteljice ŠR za naknadu troškova postupka odbija se.
V. Odbija se zahtjev tuženice Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 7.581,23 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane počevši od presuđivanja do isplate."
i r i j e š i o j e :
"I. Smatra se da je tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tužiteljica ŠR tražila da se utvrdi ništavom odredba čl. 12. Ugovora o kreditu koji je 22. rujna 2005. godine, pod brojem 9010738679, sklopljen između nje i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., a koji je po javnom bilježniku solemniziran 28. rujna 2005. godine pod brojem OU-1097/2005.
II. Nalaže se tužitelji ŠR da, za pristup na glavnu raspravu, održanu 18. prosinca 2023. godine, stalnom sudskom vještaku Darku Haniku isplati nagradu u iznosu od 45,12 eura (slovima: četrdeset pet eura i dvanaest centa), i to u roku od 8 dana, na žiro račun imenovanog vještaka, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. pod brojem HR 3924020063100421578, pozivom na broj 00 18-12-2023."
2. Protiv točke I., II., III., i V. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9010738679 od 28. rujna 2005. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet i odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 10.821,27 EUR isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu i temelju ništetne odredbe Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.
7. U odnosu na tužiteljičin zahtjev da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da su navedene odredbe Ugovora ništetne.
7.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva naveden u prethodnoj točki nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.
8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).
9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
10. U odnosu na dio zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak prvostupanjski sud nalazi da je navedena odredba ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.
11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
11.1. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.
12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica tuženiku platila više nego što bi bila plaćala da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
12.1. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iznos koji je tužiteljica dobila u konverziji. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude valja kazati da među strankama nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 15. prosinca 2015. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).
12.2 Međutim među strankama je sporno je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.
13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.
13.1. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
14. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
15. Međutim, prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.
15.1. Iz članka 3. dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da preplata po izvršenoj konverziji iznosi 2.980,91 EUR, a prvostupanjski sud nije dao razlog je li iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno iznos koji je tužiteljica preplatila umanjio za navedeni iznos dobiven po osnovi konverzije.
16. U nastavku postupka sud će ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva vodeći računa o izrečenim shvaćanjima u ovoj odluci da sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.
17. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora, to je ukinuta i odluka o parničnim troškovima temeljem odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Stoga je odlučeno kao u izreci i to u točki a) temeljem članka 368. stavak 1 ZPP-a i pod točkom b) temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
