Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-304/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Radišiću odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika ABC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Mikuljan odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-1/2023 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika ABC, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-1/2023 od 19. studenog 2024., u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.006,59 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 7. svibnja 2021. do 18. studenog 2024., točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.394,36 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovano tuženik upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja utvrđuje nespornim da je na vozilu tužitelja pronađena dlaka divljači, te da je provedenim vještačenjem zaključeno da se radi o dlaci sive do tamnosive boje, koje po odgovaraju vrstama iz porodice Cervidae (jelen).

Nadalje, sud uvažava provedeno prometno tehničko vještačenje po vještaku ing. Davoru Ferencu, odnosno pismeni nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, iz kojeg proizlazi da je do naleta osobnog vozila na srneću divljač došlo 7. svibnja 2020. u [adresa], na zaobilaznoj Državnoj cesti D-2 u noćnim uvjetima, bez javne rasvjete i kišnom vremenu, u području ograničenja kretanja na 70 km/h; da se vozilo tužitelja kretalo Državnom cestom u smjeru istoka dok je divljač prelazila cestu s lijeva na desno za smjer kretanja vozila; da je do naleta došlo prednjom plohom osobnog vozila u divljač na oko 0 km + 500 m 5.dionici Državne ceste, na desnoj – južnoj prometnoj traci, da mjesto naleta nije bilo obilježeno prometnim znakom opasnosti „Divljač na cesti“, no da Policija nije pronašla divljač u blizini mjesta nesreće.

Prema mišljenju vještaka vozilo tužitelja u trenutku naleta i neposredno prije naleta kretalo se brzinom reda veličine 50-56 km/h, dok da se divljač skokovito mogla kretati brzinom najmanje 25 km/h; a je divljač postala vidljiva tužitelju kada se osobno vozilo nalazilo na oko 11,5 metara ispred mjesta naleta na divljač, a za raspoloživi put od 11,5 metara tehnička mogućnost zaustavljanja osobnog vozila na mokrom asfaltnom kolniku snažnim kočenjem bila bi brzina kretanja do najviše 27 km/h, pa nastavno tome, vještak zaključuje da tužitelj pri realnoj brzini kretanja osobnog vozila od 50-60 km/h nije imao tehničku mogućnost izbjegavanja ove prometne nesreće kočenjem; te da bi troškovi popravka vozila tužitelja sa originalnim dijelovima i tehničkim normativima iznosili 10.006,59 eur.

7.2.1.Vezano za prednje, prvostupanjski sud uvažava i dopunsko očitovanje vještaka povodom primjedbi tuženika na pismeni nalaz i mišljenje. Iz tog očitovanja proizlazi pored ostalog da je mjesto nesreće u trenutku policijskog očevida bilo izmijenjeno jer je tužitelj zbog nesmetanog odvijanja prometa pomaknuo osobno vozilo, a otpale dijelove plastike sklonio s kolnika; da na mjestu nesreće nije bio postavljen znak Opasnosti "divljač na cesti"; kako na mjestu nezgode divljač nije nađena da se ne zna da li se radilo o srni, srndaću, košuti ili jelenu. Vezano za raspored oštećenih dijelova na osobnom vozilu tužitelja koja se nalaze uglavnom na prednjem dijelu vještak je bio mišljenja da je do oštećenja tih dijelova moglo doći pri naletu vozila tužitelja na divljač brzinom od 50 do 60 km/h a čija je dlaka nađena na prednjem dijelu vozila tužitelja. Brzina od 50- 60 km/h prema vještaku nije mala brzina ako se uzme u obzir da se radi o osobnom vozilu teškom gotovo 2 tone iako se zna da je kinetička energija produkt mase vozila i kvadrata brzine tako da to treba uzeti u obzir. Što se tiče oštećenja hladnjaka klime u vozilu tužitelja on je smješten iza hladnjaka motora prema motornom prostoru i njegovo oštećenje obično nastaje kada hladnjak motora bude zbog sudara pomaknut prema njemu. Budući da se u konkretnom slučaju radi o oštećenju i prednjeg branika i prednje maske i hladnjaka motora sa tragovima dlake divljači vještak smatra kako je do oštećenja hladnjaka klime moglo doći tim jednim posrednim putem ili je potrebno da divljač uđe u motorni prostor. U odnosu na činjenicu izostanka tragova krvi divljači na vozilu vještak je naveo da ti tragovi mogu ostati samo ako se radi o krvarećoj ozljedi divljači, no kako divljač nije nađena nakon nesreće, da nije moguće utvrditi da li je zadobila kakvu krvareću ozljedu. Budući da je u vrijeme nesreće padala kiša, vještak smatra mogućim da je moglo doći i do ispiranja nekih tragova.

7.2.2.Što se tiče oštećenja na poklopcu motora na prednjem više lijevom dijelu vještak je pojasnio da je on mogao nastati od naleta tog dijela u stražnji dio divljači koji je u odnosu na prednji povišeniji i masivniji, uzimajući u obzir da se divljač o kojoj je ovdje riječ kreće uglavnom skokovito; da je po njegovom mišljenju do naleta osobnog vozila došlo prednjim dijelom vozila u desnu bočnu stranu divljači ukoliko se divljač kretala s lijeva na desno u odnosu na kretanje osobnog vozila. Nadalje je pojasnio da ako se radilo o srnećoj divljači, da je ona obzirom na svoju dužinu tijela morala biti čitavim tijelom ispred prednje plohe vozila, a oštećenje na poklopcu motora da je moglo nastati od naleta u stražnji dio divljači.

Nadalje je naveo da ako bi se divljač kretala s lijeva na desno u odnosu na kretanje vozila i akoo bi došlo do punog naleta, što da proizlazi iz rasporeda oštećenja na vozilu i u tom slučaju da bi divljač prema mehaničkim zakonitostima trebala biti odbačena udesno i prema naprijed, te da bi pri brzini kretanja vozila od 50- 60 km/h ta daljina odbačaja iznosila oko 20-30 metara. Dodao je i to da bi se u konkretnim slučaju u naletu vozila tužitelja na divljač na samom mjestu naleta trebala na kolniku naći sitni dijelovi laka i plastike otpali sa vozila tužitelja.

7.3.Obzirom na prethodno navedeno, sud prvog stupnja zaključuje da kako je divljač dobro od interesa za RH i ima njezinu osobitu zaštitu sukladno čl. 4. Zakona o lovstvu („Narodne novine" broj 140/2005, 75/2009 i 153/2009), da za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik), da je ta odgovornost objektivna, po načelu kauzaliteta, slijedom čega da je na tuženiku teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

Nastavno tome, sud je uvjerenja da se na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju čl. 86. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ZL-a/18) i čl. 1064. - 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO- a)

Držeći nespornim da je u konkretnom slučaju tužitelj vozio u skladu s propisanom brzinom na ovom dijelu ceste, da je nalet divljači isključivi uzrok štete na motornom vozilu, da odgovara tuženik kao pravna osoba odgovara za štetu jer iako nije pronađena divljač niti tragovi na cesti, nespornim drži sud prvog stupnja da je pronađena dlaka koja nepobitno dokazuje da se radi o naletu divljači (jelena) na vozilo tužitelja. Stoga sud smatra kako postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu prema čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a.

7.4.Pored toga, sud ukazuje i na čl. 80. st.6. ZL-a, koja odredba propisuje pretpostavke za oslobađanje tuženika od odštetne odgovornosti za nastalu štetu, analizom te odredbe utvrđuje da kako prema provedenom prometnom vještačenju proizlazi da je tužitelj propisno vozio i da nije mogao ni na koji način izbjeći nalet divljači, se nije mogao uzet u obzir prigovor tuženika u tom dijelu.

Isto tako, sud nije držao potrebitim ni saslušanje svjedoka BS, držeći da se njegovim saslušanjem ništa novog ne bi saznalo što bi moglo imati utjecaja na utvrđenje činjenica u ovom postupku.

Stoga je prosudba prvostupanjskog suda da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u utuženom iznosu, zbog čega tužitelju dosuđuje taj iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 19 . studenog 2024., dok je odbio tužbeni zahtjev za zakonsku zateznu kamatu od 7.svibnja 2021. kao dana kada je postavljen odštetni zahtjev, držeći da se kamata za materijalnu štetu dosuđuje prema čl. 1089. i čl. 29. st.2. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a.

8.1.Međutim, protivno tumačenju prvostupanjskog suda, za sada se prema uvjerenju ovog suda ne mogu prihvatiti prethodno navedeni razlozi temeljem kojih sud zaključuje da je tuženik nedvojbeno odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, te posljedično tome i za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja.

8.2.1.Naime, ovaj sud drži da se temeljem do sada provedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti da je do naleta divljači na vozilo tužitelja došlo upravo na onom mjestu za koje to tužitelj tvrdi, odnosno da se mjesto nezgode nalazi upravo na području lovišta tuženika, kako to tumači sud prvog stupnja.

Ovo utvrđenje po ocjeni ovog suda, u ovoj fazi postupka dovodi u dvojbu to što prema iskazu saslušanog svjedoka, policajca ZS na licu mjesta nisu pronađeni nikakvi tragove nezgode (plastični odnosno metalni dijelovi oštećenih dijelova vozila), na što je ukazao i sudski vještak kada je naveo da se na mjestu nezgode trebalo pronaći sitne dijelove laka i plastike otpale sa vozila tužitelja, kao i napomena djelatnika policije da na mjestu nezgode nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi upućivali na mjesto, vrijeme i dinamiku nezgode.

Vezano za prednje navedene sporne okolnosti na koje je ukazivao i tuženik tijekom cijelog postupka, valja naglasiti da je prvostupanjski sud ove dvojbe otklonio samo time što je prihvatio nalaz vještaka, no bez dodatne argumentacije odnosno bez ulaženju u dodatnu analizu istih.

8.2.2.Nadalje, kada se analizira pismeni nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, kao i njegovo dopunsko očitovanje, prema stajalištu ovog suda i dalje ostaje u nedovoljnoj mjeri razjašnjeno:

- da li su od naleta divljači doista mogla nastati sva oštećenja na vozilu tužitelja obuhvaćena procjenom štete od strane vještaka, napose na poklopcu motora gdje je došlo do uvrnuća ruba tj. završetka poklopca motora gdje je lim ojačan dvostrukim rubom koji je bio uvrnut, odnosno nalet na kakvu prepreku može dovest do takvog oštećenja tog dijela vozila,

- da li je uz sva utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja, doista njegova brzina u trenutku sraza sa divljači doista iznosila između 50 i 60 km/h,

- da li je moguće da obzirom na utvrđena štećenja na vozilu tužitelja, na kolniku uopće ne ostanu tragovi u vidu polomljenih plastika, metalnih dijelova i sl. od oštećenih dijelova vozila tužitelja,

- da li bi vozilo tužitelja u slučaju da su u predmetnom štetnom događaju doista nastala sva oštećenja navedena u nalazu vještaka, bilo u voznom stanju ili ne,

- pod pretpostavkom da su u kritičnom događaju na vozilu tužitelja nastala sva oštećenja navedena u nalazu, u kakvom bi stanju bila divljač koja je na vozilo naletjela odnosno da li je moguće da divljač u konkretnom stanju mogla pobjeći tako da ne bude nađena i da na vozilu tužitelja osim dlake ne bude drugih tragova divljači.

8.3.Konačno, napominje se i to da iako je tuženik pravovremeno predložio saslušanje i svjedoka BS, drugog policijskog djelatnika koji je također izašao na lice mjesta po pozivu tužitelja, te je sud prvog stupnja odredio provođenje i tog dokaza, u konačnici je sud odustao od njegova izvođenja, smatrajući njegovo provođenje suvišnim, što ovaj sud drži pogrešnim, budući je riječ o policajcu koji je također bio na licu mjestu u svojstvu policijskog djelatnika, te ima neposrednih saznanja o izgledu mjesta nesreće.

9.Rukovodeći se svime do sada izloženim, stajalište je ovog suda da se u konkretnom slučaju, temeljem rezultata do sada provedenih dokaza ipak sa sigurnošću ne može zaključiti da su tvrdnje tužitelja ponajprije glede okolnosti nastanka samog štetnog događaja: 1. samog mjesta nezgode, 2. brzine njegova kretanja u trenutku sraza s divljači, 3. opsega oštećenja vozila nastalih uslijed sraza s divljači i dr., nedovoljno razjašnjene, zbog čega je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a posljedično čemu se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

10.Shodno tome, prvostupanjski će sud u nastavku postupka, sukladno opažanjima ovog žalbenog suda, te dispoziciji parničnih stranaka, razjasniti sve ranije ukazane sporne okolnosti, te nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, donošenjem nove i na zakonu utemeljene odluke.

11.Nastavno tome, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke.

12.Zbog svih dosadašnjih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

13.Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković