Posl.br. Pn-139/2022-104

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnik Tomislav Miličević i ostali odvjetnici iz OD Miličević- Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju odvjetnica Katarina Prelec i ostali odvjetnici iz OD Leko & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. g., u prisutnosti tužiteljice osobno i zz punomoćnika, odvjetnika Ivu Eškinja te punomoćnice tuženika, odvjetnice Katarine Prelec, dana 03. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužiteljici ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.775,55 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 201,68 EUR od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 85,40 EUR od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 177,09 EUR od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 177,42 EUR od 14.10.2017. do isplate,

- na iznos od 216,76 EUR od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 182,24 EUR od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 172,86 EUR od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 150,60 EUR od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 158,73 EUR od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od 133,22 EUR od 14.04.2018. do isplate,

- na iznos od 155,93 EUR od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 148,10 EUR od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 177,09 EUR od 14.07.2018. do isplate,

- na iznos od 131,62 EUR od 15.08.2018. do isplate,

- na iznos od 147,09 EUR od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos od 191,55 EUR od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 178,31 EUR od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 221,18 EUR od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos od 267,70 EUR od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 292,17 EUR od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 298,35 EUR od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 304,81 EUR od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 318,23 EUR od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 376,99 EUR od 15.06.2019. do isplate,

- na iznos od 378,63 EUR od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 353,68 EUR od 15.08.2019. do isplate,

- na iznos od 412,09 EUR od 14.09.2019. do isplate,

- na iznos od 353,52 EUR od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 366,51 EUR od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 368,79 EUR od 14.12.2019. do isplate,

- na iznos od 437,22 EUR od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 313,80 EUR od 15.02.2020. do isplate,

- na iznos od 314,43 EUR od 14.03.2020. do isplate,

- na iznos od 378,98 EUR od 11.04.2020. do isplate,

- na iznos od 320,61 EUR od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 277,42 EUR od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 340,36 EUR od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 316,35 EUR od 15.08.2020. do isplate,

- na iznos od 338,26 EUR od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 323,40 EUR od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 316,38 EUR od 14.11.2020. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.349,47 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužiteljici ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 5.149,15 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 03. prosinca 2025.g. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. studenog 2014. stradala tijekom redovitog rada, na svom radnom mjestu, u jednoj od poslovnica poslodavca Konzum d.d. (danas Konzum plus d.o.o.), a kojeg dana je došlo do oružane pljačke prilikom koje je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede i stres.

2.Navodi da je za štetu odgovoran poslodavac jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s tuženikom.

3.Nadalje navodi da joj je priznata ozljeda na radu pod dijagnozom F43.0 – akutna reakcija na stres kao i dijagnoza F43.1 – posttraumatski stresni poremećaj, kao posljedična dijagnoza priznate ozljede na radu, slijedom čega je sukladno odlukama o priznanju, primala 100% naknadu plaće. Navedene dijagnoze dovele su do trajne nesposobnosti za rad kod nje, a što predstavlja povredu prava na rad i izbora vlastitog poziva i zaposlenja, a ona je dugi niz godina kod tuženika radila na radnom mjestu blagajnice te su prosječni mjesečni prihodi blagajnica zaposlenih kod tuženika bili bitno veći od prihoda tužiteljice u vremenu od 2017. pa nadalje te su tako do kraja 2018. iznosili 3.500,00 kuna, a od 2019. pa nadalje 4.000,00 kuna.

4.Tužiteljica navodi da ona zbog zaostalih posljedica i dugotrajnog korištenja bolovanja nije imala mogućnost napredovanja, a tako ni rada prekovremeno, dobivanja bonusa i povećanja vlastitih mjesečnih prihoda, pa stoga na ime izgubljene zarade potražuje razliku između prosječnog mjesečnog prihoda blagajnica koje su bile zaposlene kod tuženika u navedenom razdoblju i mjesečnih prihoda koje je tužiteljica stvarno imala u tom razdoblju (koji prihodi su pri izračunu uvećani za naknadu koja joj je priznata temeljem priznate ozljede i posljedice ozljede na radu).

5.Nadalje navodi da joj je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 04. studenog 2021. zbog predmetne ozljede na radu priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 18. rujna 2020.Dodaje da je ona u vremenskom periodu bolovanja dobivala i potporu zbog bolovanja dužeg od 90 dana u iznosu od 2.500,00 kuna, što je vidljivo za 2017. iz njezine platne liste, te je sukladno čl. 171 ZOO-a tom uplatom tužiteljici nadoknađena izgubljena zarada od siječnja do svibnja 2017. te tužiteljica za preostale jednokratne uplate od 2018. do 2020. u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna umanjuje svoj tužbeni zahtjev te potražuje 39.511,22 kune, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa te potražuje i troškove postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja prvostupanjske presude.

6.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 30. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev te na ime razlike neisplaćene bruto plaće potražuje iznos od 15.125,02 eura, sa zateznim kamatama tekućim od isplate svake pojedine mjesečne plaće te ostaje kod zahtjeva za troškove postupka s kamatom.

7.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju, jer je s poslodavcem tužiteljice na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti te ne osporava nastanak štetnog događaja, ali osporava uzročno posljedičnu vezu između dugotrajnog bolovanja tužiteljice i štetnog događaja te osporava visinu tužbenog zahtjeva.

8.Tuženik navodi da je iz dostavljene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala psihičkih problema zbog kojih se liječila kod psihijatra, a dio smetnji koje su uzrok bolovanja su i umor i depresija, uvjetovani bolešću štitne žlijezde.Tuženik smatra da dijagnoza pod kojom se tužiteljica vodila na psihijatriji F32.2 – povratni depresivni poremećaj, nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

9.Nadalje, tuženik ističe prigovor nagođene stvari, jer je u parničnom predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1357/2017 vođen parnični postupak između ovopredmetnih stranaka radi naknade štete s osnove izgubljene zarade zbog bolovanja povodom istog štetnog događaja za razdoblje od veljače 2015. do ožujka 2016. te je sudskom nagodbom od 24. siječnja 2019. tužiteljica potvrdila da je isplatom iznosa iz točke 1. nagodbe u cijelosti namirena s naknadom štete iz štetnog događaja od 26. studenog 2014.i da stranke više nemaju međusobnih potraživanja jedna naspram druge.

10.Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja izgubljene zarade do 04. srpnja 2019. jer smatra da je za ovu štetu tužiteljica imala saznanja prilikom primitka svakog mjesečnog iznosa plaće te je istu mogla zatražiti u naprijed navedenom parničnom postupku, ali i izvan njega. Stoga tuženik predlaže tužiteljicu odbiti u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

11.Tijekom postupka tuženik je napomenuo kako je svota osiguranja u konkretnom slučaju ograničena, jer prema polici osiguranja svota prema djelatnicima po štetnom događaju je ugovorena na iznos od 31.853,47 EUR , a u koju svotu su uračunate kamate i trošak te ističe kako je nesporno da je po polici u svezi predmetnog štetnog događaja isplaćen iznos od 4.882,70 EUR pa ukoliko bi tužbeni zahtjev i bio osnovan, preostala svota iznosila bi 26.970,77 EUR.

12.Nakon što je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev kojim potražuje razliku plaće u bruto iznosu, tuženik se tome protivio navodeći da je on u ovom postupku legitimiran temeljem zaključene police osiguranja od odgovornosti , slijedom čega tuženik, koji nije poslodavac tužiteljice, ne može biti u obvezi tužiteljici isplatiti bruto iznos plaće, jer je isplata plaće obveza poslodavca te tuženik smatra da ukoliko bi tužbeni zahtjev bio osnovan, on može odgovarati samo temeljem sklopljenog ugovora, a ne u istom opsegu kao i poslodavac.Naime, ono što bi tužiteljica stvarno primila jest mjesečni iznos neto plaće, a eventualna (ne)uplata u mirovinske i zdravstvene fondove ne predstavlja štetu u njezinom izvornom i suštinskom obliku.

13.Nakon što je tužiteljica po provedenom vještačenju povisila tužbeni zahtjev, tuženik se protivio preinaci tužbe, a sud je na ročištu 28. listopada 2025. u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05., 84/08., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19, 80/22,114/22,155/23 - dalje ZPP-a ), dozvolio preinaku tužbe, budući da temeljem citirane zakonske odredbe tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a prema odredbi st. 3. čl. 190. ZPP-a, sud može dopustiti preinaku tužbe iako se tuženik tome protivi, ako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade te ona do provođenja financijskog vještačenja nije mogla znati koliku je štetu pretrpjela, slijedom čega se radi o izuzetku iz čl. 190. st. 2. ZPP-a te sud smatra da je preinaka tužbe svrsishodna da bi se konačno riješio odnos između stranaka vezano uz naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

14.U toku postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, isplatne liste – obračune plaća za tužiteljicu, preslik zdravstvenog kartona za tužiteljicu, u rješenje HZMO, Središnja služba Zagreb, KLASA: UP/II -141- 02/18-01/03387329022 od 18. listopada 2018., u spis Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Usl-2016/2019, u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1357/2017, u rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/2019-04/40 od 11. ožujka 2019., u zahtjev za priznanje bolovanja na osnovu priznate ozljede na radu koji je podnijela dr. MD za tužiteljicu 22. veljače 2019., u potvrdu II. PP Zagreb od 10.12.2014., izjave tužiteljice od 24.12.2014., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada dr. med. GD, navedeni vještak se dodatno pisano očitovao te je i usmeno saslušan kod ovog suda, izvršen je uvid u specifikaciju isplaćenih plaća za blagajnicu ŠD, kao usporedivu radnicu, u odnosu na tužiteljicu za razdoblje od 01.01.2014. do 01.10.2020., izvršen je uvid u potvrdu Konzum plus d.o.o. od 01. srpnja 2024. te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću na okolnost visine izgubljene neto zarade i dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku na okolnost izgubljene zarade u bruto iznosu i saslušana je tužiteljica.

15.Precizirani tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

16.Nesporna je činjenica da je tužiteljica stradala 26.11.2014. tijekom redovitog rada na svom radnom mjestu u jednoj od poslovnica svojeg poslodavca Konzum d.d. tijekom oružane pljačke, kojom prilikom je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i psihički stres.

17.Isto tako nije sporno da je poslodavac tužiteljice u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti slijedom čega je tuženik dužan tužiteljici naknaditi pretrpljenu štetu iz predmetnog štetnog događaja temeljem odredbe čl. 7.st.3. i čl.111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17,98/2019,151/2022,64/2023), čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 ,94/2018,96/2018), čl.1045.st.4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23. – dalje ZOO), te temeljem sklopljene police o osiguranju od odgovornosti .

18.Nadalje, među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od lipnja 2017. do rujna 2020. bila na bolovanju, a uvidom u pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Usl-2016/2019 od 24. ožujka 2021. utvrđeno je da je istom poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/2019- 01369 od 20. svibnja 2019. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, UP/I-502-03/2019-04/40 od 11. ožujka 2019.godine, kojim rješenjima tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB- u: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) nije priznata posljedičnom dijagnozom ranije pretrpljene ozljede na radu zadobivene dana 26. studenog 2014. i tužiteljici tim rješenjima nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu te je Upravni sud navedenom presudom priznao dijagnozu šifre MKB-10 klasifikacije: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) posljedičnom dijagnozom ranije priznate ozljede na radu zadobivene 26. studenog 2014. te su tužiteljici u vezi navedene dijagnoze priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

19.Stoga prigovor presuđene stvari nije osnovan.

20.Naime, uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr- 1357/17 utvrđeno je da je u istom vođen parnični postupak između ovopredmetnih stranaka radi naknade neimovinske štete i izgubljene zarade za razdoblje od veljače 2015. do ožujka 2016. te da su stranke na ročištu za glavnu raspravu 24. siječnja 2019. sklopile sudsku nagodbu kojom se tuženik obvezao tužiteljici s osnove izgubljene zarade i parničnog troška isplatiti ukupno 3.125,00 kuna te je tužiteljica izjavila da je isplatom tog iznosa namirena s naknadom štete iz štetnog događaja od 26.11.2014. i da stranke više nemaju međusobnih potraživanja jedna naspram druge.

21.Prema mišljenju ovog suda sudska nagodba koju su stranke sklopile o naknadi buduće štete obuhvaća samo takvu buduću štetu za koju je izvjesno da će trajati, odnosno nastati, ali takvom sudskom nagodbom nije obuhvaćena buduća neizvjesna šteta koja se nije mogla predvidjeti u vrijeme donošenja sudske odluke ili sklapanja sudske nagodbe, slijedom čega se tužiteljica navedenom sudskom nagodbom mogla odreći od daljnjeg potraživanja samo one buduće štete za koju je u vrijeme odricanja po redovitom tijeku bilo izvjesno da će ona nastati u budućnosti.

22.U konkretnom slučaju, u vrijeme sklapanja sudske nagodbe u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-1357/2017 dana 24. siječnja 2019. nije bilo izvjesno da je tužiteljica u spornom razdoblju pretrpjela štetu zbog gubitka zarade zbog ozljede na radu , a koju štetu bi joj tuženik bio u obvezi naknaditi . To stoga što je iz dostavljene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka medicine rada, GD, utvrđeno da je tužiteljica zbog štetnog događaja bila na bolovanju od dana štetnog događaja 27.11.2014. do 21.01.2016. nakon čega je obiteljska liječnica prema naputku HZZO-a promijenila dijagnozu, iako se tužiteljica nastavila liječiti radi posljedica psihičkog stresa na radnom mjestu te je bila na bolovanju od 22.01.2016. do 31.10.2016. te ponovno od 01.11.2016. do 14.03.2017. te potom od 17.04.2017. do 21.06.2017. kada je pokušala raditi, ali je radi navedene akutizacije posttraumatskog stresnog poremećaja bolovanje ponovno otvoreno 23.06.2017. i ona je bila na bolovanju do zaključenja bolovanja sa 21.11.2022. kada je dobila rješenje o mirovini.

23.Nadalje, utvrđeno je da nakon što je obiteljska liječnica tražila da se i daljnje bolovanje od 23.06.2017. prizna kao posljedica nesreće na radu, koji zahtjev je HZZO-u uputila 18.02.2019., zbog psihičkih problema nastalih kao posljedica stresnog događaja na poslu, HZZO taj zahtjev nije priznao te je tužiteljica pokrenula upravni spor 21.06.2019. te joj je naprijed navedenom presudom Upravnog suda u Zagrebu, Usl-2016/2019 od 24. ožujka 2021. priznata dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja posljedičnom dijagnozom priznate ozljede na radu zadobivene 26.11.2014. te su joj u vezi navedene dijagnoze priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

24.Dakle, u vrijeme sklapanja sudske nagodbe u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-1357/2017 dana 24. siječnja 2019. nije bilo izvjesno da će bolovanje tužiteljice u utuženom razdoblju od lipnja 2017. do rujna 2020. godine tužiteljici biti priznato kao bolovanje zbog ozljede na radu, jer se u to vrijeme njezino bolovanje prema naputku HZZO-a nije vodilo kao bolovanje zbog ozljede na radu te je njezina liječnica nakon sklapanja sudske nagodbe, koja je sklopljena 24.01.2019., dana 18.02.2019. poslala zahtjev da se i bolovanje nakon 23.06.2017. prizna kao posljedica nesreće na radu i HZZO je taj njezin zahtjev odbio, pa je tek pravomoćnošću presude Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Usl-2016/2019 od 24. ožujka 2021., koja je postala pravomoćna 27.04.2021., postalo izvjesno da tužiteljica trpi štetu s osnove gubitka zarade kao posljedicu zadobivene ozljede na radu.

25.Kako dakle navedena šteta zbog gubitka zarade nije bila izvjesna u vrijeme sklapanja sudske nagodbe 24.01.2019. ( jer se njezino bolovanje tada za utuženo razdoblje po naputku HZZO-a nije vodilo kao bolovanje zbog ozljede na radu) to ona nije mogla biti obuhvaćena navedenom sudskom nagodbom i tužiteljica se navedenom nagodbom nije mogla odreći potraživanja navedene štete ,slijedom čega je neosnovan prigovor presuđene stvari.

26.Nadalje, neosnovan je prigovor tuženika da ne postoji uzročno-posljedična veza između dugotrajnog bolovanja tužiteljice i predmetnog štetnog događaja, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. med. GD, spec. med. rada utvrđeno da se kod tužiteljice radi o psihički vulnerabilnoj osobi koja je 26. studenog 2014. doživjela težak psihički šok prilikom oružane pljačke na radnom mjestu koji je za nju bio životno ugrožavajući i uzrokovao je u prvo vrijeme akutnu reakciju na stres, a potom je rezultirao trajnim psihičkim posljedicama u vidu trajnih promjena ličnosti nakon katastrofičnog događaja. Navedene psihičke promjene utjecale su na radnu sposobnost tužiteljice tako da je ista bila privremeno nesposobna za rad od 27.11.2014. pa sve do umirovljenja 18.09.2020., te vještak dodaje da i činjenica da se tužiteljica i dalje intenzivno liječi po psihijatru radi navedenih psihičkih posljedica štetnog događaja također govori da se radi o trajnim i teškim promjenama psihičkog stanja.

27.Vještak navodi da se tužiteljica liječi i od drugih bolesti: povišeni krvni tlak, hipotireoza, psorijaza i psorijatčki artitis, degenerativne promjene kralježnice i velikih zglobova, te da navedene bolesti mogu utjecati na radnu sposobnost, odnosno na privremenu nesposobnost za rad samo u slučaju akutnih pogoršanja navedenih stanja te je privremena radna nesposobnost (bolovanje) tada kraćeg karaktera.

28.Stoga vještak temeljem uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, uzimajući u obzir način nastanka navedene psihičke traume i tijek liječenja zaključuje da je bolovanje tužiteljice u navedenom periodu u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, odnosno da je direktna posljedica događaja od 26.11.2014.

29.Tužiteljica nije imala primjedaba na nalaz i mišljenje dr. GD, dok je tuženik prigovorio navodeći da vještak zanemaruje medicinsku dokumentaciju prije datuma štetnog događaja te da nije cijenio da je tužiteljica bolovala od depresije zbog smrti brata te da su i druge bolesti u užoj obitelji kod nje izazivale anksioznost.

30.Vještak GD se pisanim putem očitovao na prigovore tuženika te je naveo kako u njegovom nalazu i mišljenju stoji da je iz zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo da se ona liječila radi depresije 2004. ,nakon nagle smrti brata te da je neko vrijeme uzimala anksiolitike i antidepresive te da tuženik ne razumije samu bit psihičkih reakcija, jer je s jedne strane psihička reakcija na smrt u obitelji, a s druge strane oružana pljačka sa prijetnjom smrti, te psihička reakcija na smrt u obitelji uobičajeno dovodi do psihičke reakcije u vidu žalovanja, a vrlo često i depresivne reakcije te je to normalna i uobičajena reakcija na stresni poremećaj koja je kod tužiteljice nastupila 2004. i nije bila teškog stupnja te nije zahtijevala intenzivno liječenje i nije dovela do gubitka radne sposobnosti, te da je tužiteljica na dan štetnog događaja 26.11.2014. bila u potpunosti radno sposobna i njezina psihička reakcija na oružanu pljačku, odnosno događaj, koji nije uobičajen u svakodnevnom životu, sa prijetnjom smrti je bila teškog stupnja, zahtijevala je višegodišnje intenzivno psihijatrijsko liječenje i rezultirala je gubitkom radne sposobnosti te se ta dva događaja ne mogu izjednačavati po bitnim elementima psihičkog reagiranja.

31.Nadalje navodi da akutna reakcija nastaje u trenutku štetnog događaja i njezino trajanje ovisi o intenzitetu stresa i reakciji na poduzeto liječenje te se tek nakon intenzivnog liječenja može govoriti o trajnim posljedicama na psihičko stanje što nekad može trajati danima, nekad mjesecima, a nekad godinama. U konkretnom slučaju, druge bolesti koje se javljaju kod tužiteljice kao i njihovo pogoršanje, mogle su jednim dijelom pogoršati zdravstveno stanje tužiteljice radi izrazito teškog psihičkog stanja, a ne obrnuto.

32.Vještak nadalje navodi da je točno da se stanje tužiteljice blaže poboljšalo i da je ona pokušala raditi na svom radnom mjestu blagajnice 23.06.2017., ali da taj pokušaj nije uspio jer je došlo do panične reakcije, jer se evociralo traumatsko sjećanje, te je motrala napustiti radno mjesto i potražiti stručnu pomoć psihijatra , a nakon ponovnog intenzivnog liječenja, u otpusnom pismu iz PB Sveti Ivan od 17.08.2017. dano je zaključno mišljenje da je s psihijatrijske strane stanje definitivno, stoga vještak zaključuje da na konačno stanje tužiteljice nisu utjecale druge okolnosti, već isključivo posljedice navedenog štetnog događaja.

33.Nadalje navodi da je tjelesno oštećenje posebna kategorija iz mirovinskog osiguranja koje nije u vezi radne sposobnosti, jer tjelesno oštećenje može biti i 100%, a osiguranik je radno sposoban. Vještak ponavlja da su psihičke smetnje tužiteljice kao posljedica navedenog štetnog događaja kod tužiteljice prisutne do današnjeg dana, te dodaje da je u konkretnom slučaju poštivana procedura ocjene privremene nesposobnosti za rad te je tužiteljici u upravnom postupku pri Visokom upravnom sudu priznato pravo gubitka radne sposobnosti kao posljedica nesreće na radu iz predmetnog štetnog događaja. Stoga je vještak ostao kod svog nalaza i mišljenja.

34.I nakon pisanog očitovanja dr. GD, tuženik je ostao kod iznesenih prigovora te je sud i usmeno saslušao dr. GD koji je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 23.11.2023., kao i pisanog očitovanja od 02.01.2024. te je na pitanje tuženika zbog čega smatra da psihijatrijsko liječenje tužiteljice zbog smrti brata nije u vezi s njezinom kliničkom slikom i radnom sposobnošću koju je utvrdio u svom nalazu i mišljenju, a vezano uz predmetni štetni događaj, ponovio da se radilo o dvije različite stresne situacije koje nisu ni u kakvoj vezi jedna s drugom, jer 2004. kada je tužiteljici umro brat, radilo se o tzv. stresu u obitelji i njezina je reakcija na smrt brata bila normalna reakcija koja se naziva još i "žalovanje" te ne traje dugo, blažeg je stupnja i uobičajeno ne ostavlja posljedice, a tužiteljica je vezano uz to, bila uglavnom liječena od svog liječnika obiteljske medicine i to liječenje je završilo bez posljedica te je tužiteljica sama prekinula terapiju. Predmetni štetni događaj bio je izvanredni stresni događaj i jakog intenziteta s prijetnjom smrću i on je djelovao na tužiteljicu na sasvim drugi način ,što je vještak sve detaljno opisao u svom pisanom nalazu i mišljenju i pisanom očitovanju.

35.Vještak navodi da je tužiteljica zbog tog predmetnog stresnog događaja bila psihijatrijski liječena i to bolnički, ambulanto i putem dnevne bolnice te je uzimala terapiju, koju još uvijek uzima i vještak zaključuje da se ta dva događaja ne mogu povezati te da prvi događaj iz 2004. nije doveo do trajnih posljedica na njezinu radnu sposobnost.

36.Nakon saslušanja dr. GD, tuženik je ostao kod prigovora i predložio je provođenje novog vještačenja po drugim vještaku medicine rada, a sud je odbio njegov prijedlog za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku medicine rada budući je dr. GD svoj nalaz i mišljenje izradio temeljem

1 0

vjerodostojne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, svoje mišljenje je detaljno obrazložio, a u svom dopunskom pisanom i usmenom očitovanju otklonio je sve prigovore tuženika i odgovorio je na sva njegova pitanja te u njegovom nalazu i mišljenju nema proturječnosti i isti je u skladu s dokumentacijom u spisu.

37.Stoga je sud prihvatio pisani nalaz i mišljenje dr. GD upotpunjen njegovim pisanim i usmenim očitovanjem, jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije i pregleda tužiteljice, jasan je, logičan, detaljno obrazložen i u skladu je s presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Usl-2016/2019-24 od 24.03.2021. kojom je tužiteljici priznata dijagnoza F43.1 ( posttraumatski stresni poremećaj) posljedičnom dijagnozom ranije priznate ozljede na radu zadobivene 26.11.2014. te su joj u vezi navedene dijagnoze priznata prava iz obveznog osiguranja za slučaj ozljede na radu, dakle i navedenom presudom je utvrđeno da je bolovanje tužiteljice u spornom periodu posljedica štetnog događaja.

38.Sud je prihvatio i iskaz tužiteljice jer je njezin iskaz bio logičan i uvjerljiv, te u skladu medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka GD, a iz ponašanja tužiteljice tijekom iskazivanja ( plakala je i tresle su joj je ruke) bilo je vidljivo da navedeni događaj kod nje još uvijek izaziva stres.

39.Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost koliko je zadobivena ozljeda na radu utjecala na zdravstveno stanje tužiteljice i njezinu radnu sposobnost budući je vještačenje na tu okolnost provedeno po vještaku medicine rada , u čijoj je domeni utvrđivanje utjecaja zadobivenih ozljeda na radnu sposobnost, a i naprijed navedenom presudom Upravnog suda je utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila na bolovanju zbog posljedica predmetnog štetnog događaja.

40.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, na nedvojben način utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju od lipnja 2017. do rujna 2020. bila na bolovanju zbog liječenja zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika kojim on osporava uzročno - posljedičnu vezu između dugotrajnog bolovanja tužiteljice i štetnog događaja, jer je sud iz provedenog postupka utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila na bolovanju upravo zbog posljedica ozljeda (posttraumatski stresni poremećaj) zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

41.Radi utvrđivanja visine pretrpljene štete, pribavljeni su podaci o plaći blagajnice zaposlene u Konzum plus d.o.o. koja je u vrijeme štetnog događaja imala iste godine radnog staža kao i tužiteljica te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da razlika između neto plaće koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto plaća i neto naknada za

1 1

bolovanje u razdoblju od 01.06.2017. do 01.10.2020. iznosi ukupno 10.775,55 EUR.

42.Tužiteljica nije imala primjedaba na matematički izračun vještaka, već je prigovorila metodologiji vještačenja, jer tužiteljica smatra da njoj pripada pravo na naknadu razlike plaće u bruto iznosu, a prema pojedinačnim mjesečnim iznosima, jer smatra da se tek isplatom tog iznosa u potpunosti ostvaruje njezino pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.Nadalje, tužiteljica navodi da ona ima pravo na izgubljenu zaradu koju bi ostvarila po redovitom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja te sve ako i nema pravo na naknadu štete za prijevoz, niti za topli obrok, smatra da ima pravo na naknadu u odnosu na sva druga materijalna primanja iz radnog odnosa (plaća i svi dodaci na, odnosno uz plaću) koje bi ostvarila da je radila , pa predlaže da vještak ista uzme u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja.

43.Stoga tužiteljica predlaže dopunsko vještačenje na način da se njezina pretpostavljena plaća u promatranom razdoblju odredi na način da se tužiteljici na osnovnu plaću uračunaju (dodaju) svi prosječni dodaci predmetnog usporednog radnika (osim troškova prijevoza i naknade za topli obrok) te temeljem takvo utvrđenog prosjeka da se utvrdi korekcijski faktor za izračun razlike plaće tužiteljice (izgubljene zarade) u predmetnom razdoblju.

44.Tuženik nije imao primjedaba na matematički izračun vještaka Ručevića te se protivio prijedlogu tužiteljice da se provede dopunsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade u bruto iznosu budući da je tuženik u ovom postupku pasivno legitimiran temeljem zaključene police osiguranja od odgovornosti, dakle on nije poslodavac tužiteljice i ne može biti u obvezi tužiteljici isplatiti bruto iznos plaće, jer je isplata plaće obveza poslodavca.

45.Stoga tuženik smatra da šteta koju tužiteljica potražuje od njega može biti dosuđena isključivo kao razlika između plaća u neto iznosu koje bi tužiteljici bile isplaćene da do štetnog događaja nije došlo te primljenih naknada za vrijeme bolovanja.

46.S obzirom na prijedlog tužiteljice, provedeno je dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 25.03.2025. naveo da pretpostavljene bruto plaće tužiteljice utvrđene u osnovnom nalazu i mišljenju već sadrže sve dodatke koje je usporedni radnik ostvario u utuženom razdoblju (prekovremeni rad, dodatak za rad nedjeljom, blagdanom, dodatak na plaću i dr.) te su iste umanjivane jedino za iznose naknada za prijevoz i za topli obrok, stoga vještak navodi da pretpostavljene bruto plaće iz osnovnog nalaza nije moguće dodatno korigirati na način na koji to predlaže tužiteljica.

47.Nadalje, u odnosu na dio zadatka kojim mu je naloženo utvrditi izgubljenu zaradu i u bruto iznosu, navodi kako je već u osnovnom nalazu i mišljenju navedeno, da se izračuni razlika primanja u situacijama kada se ostvaruje neto primanje (naknada koju je tužiteljica primila za bolovanje dulje od 42 dana), moglo napraviti isključivo na način da se pretpostavljeni neto iznos uspoređuje s isplaćenim neto iznosom, jer bi svaka druga razlika bila

1 2

temeljena na međusobno neusporedivim iznosima.Nadalje navodi da iznosi od kojih je sastavljena pretpostavljena bruto plaća tužiteljice (obvezni doprinosi, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak), dakle podaci potrebni u slučaju da se utvrdi osnovanost isplate istih na teret tuženika, postoje u njegovom osnovnom nalazu i mišljenju i navedeni su po mjesecima prethodnog razdoblja.

48.U skladu s postavljenim zadatkom i prijedlogom tužiteljice, u dopunskom nalazu i mišljenju u tabeli 1a vještak je prikazao izračun iz osnovnog nalaza dopunjen na način da isti uključuje i prikaz ukupnih razlika, koje uz razlike po osnovi neto primanja uključuju i razlike iz obveznih doprinosa te poreza i prireza.

49.Stoga je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da razlike između plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto plaća i neto naknada za bolovanje u razdoblju od 01.06.2017. do 01.10.2020. iznosi ukupno 10.755,55 EUR, dok razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 4.227,98 EUR, a razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznose ukupno 121,49 EUR.

50.Sveukupno se radi o razlikama u iznosu od 15.125,02 EUR, a pojedini mjesečni iznosi ukupnih razlika dani su u stupcu "k2" tabele 1, a datumi dospijeća istih u stupcu "l" tabele 1a iz dopunskog nalaza.

51.Tužiteljica nije imala primjedaba na dopunski nalaz i mišljenje vještaka Ručevića te je podneskom od 30.04.2025. precizirala tužbeni zahtjev u skladu s istim.

52.Tuženik nije imao primjedaba na matematički izračun vještaka Ručevića, ali je ostao kod prigovora da on ne može biti u obvezi tužiteljici isplatiti bruto iznos plaće, jer je to obveza poslodavca.

53.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, kao i njegov dopunski nalaz i mišljenje, jer je isti izrađen od stalnog sudskog vještaka prema zadatku suda, temeljem vjerodostojne dokumentacije, stranke nisu imale primjedaba na njegov matematički izračun, a pravno je pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće u bruto ili neto iznosu.

54.Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je uz troškove liječenja oštećeniku naknaditi i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Dakle,tužiteljica ima pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu i to onu koju bi po redovitom toku stvari ostvarivala da se nije dogodio predmetni štetni događaj.

55.U konkretnom slučaju, predmet spora nije zahtjev tužiteljice da joj poslodavac naknadi štetu, u kojem slučaju bi se prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023, 152/2024) ta naknada smatrala primitkom od nesamostalnog rada koji podliježe porezivanju poreza na dohodak od

1 3

nesamostalnog rada, već je riječ o dohotku iz čl. 8. st. 2. toč. 5. Zakona o porezu na dohodak, odšteti koja nije u vezi s gospodarskom djelatnošću i ne smatra se dohotkom te taj primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, slijedom čega tužiteljica nema pravo na naknadu štete u iznosu koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak, odnosno tužiteljica nema pravo na naknadu plaće u bruto iznosu.

56.Nije sporno da plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati čini bruto plaća, međutim u konkretnom slučaju tužiteljica ne zahtijeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtijeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) te ona i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, ne bi ostvarila korist u visini bruto plaće, već u visini neto plaće (razlika – porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova) slijedom čega ona nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće.

57.Naime, ne može se visina naknade štete utvrđivati na način da se u odnos stavi s jedne strane plaća usporednog radnika u bruto iznosu, a s druge strane naknada plaće koju tužiteljica prima za vrijeme bolovanja u neto iznosu.

58.Slijedom svega navedenog, tužiteljica koja naknadu izgubljene zarade potražuje po osnovi osiguranja od odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između neto plaće koju bi primila da nije bilo štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primala za vrijeme bolovanja (ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka pa tako, između ostalog, i u odluci Revd 2720/2020 od 17. studenog 2020.).

59.Prigovor zastare nije osnovan.

60.Naime, tužiteljica je tek pravomoćnošću presude Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Usl-2016/2019-24 od 24.03.2021., a koja je postala pravomoćna 27.04.2021., saznala da je njezino bolovanje u utuženom razdoblju, priznato kao bolovanje zbog ozljede na radu, a kao posljedica zadobivene ozljede u štetnom događaju ,budući joj HZZO svojim odlukama nije priznao da je u spornom razdoblju bila na bolovanju zbog ozljede na radu zadobivene u predmetnom štetnom događaju , te je podnošenjem tužbe Upravnom sudu 21.lipnja 2019.godine došlo do prekida zastare potraživanja naknade štete za izgubljenu zaradu zbog bolovanja, a kako je najstariji utuženi iznos dospio 14.srpnja 2017.godine, to nijedan utuženi iznos nije bio u zastari u vrijeme podnošenja tužbe Upravnom sudu , pa kako je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 01.07.2022., to je tužba podnesena unutar zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a te je neosnovan prigovor zastare.

61.Nadalje, neosnovan je i prigovor iscrpljene svote osiguranja jer i sam tuženik u svom podnesku od 21.12.2023. navodi da je prema polici osiguranja svota prema djelatnicima po štetnom događaju ugovorena na iznos od 31.853,47 EUR, u koji iznos su uračunate kamate i trošak, a

1 4

tužiteljici je po polici u svezi predmetnog događaja isplaćen iznos od 4.882,70 EUR, pa je preostala svota osiguranja 26.970,77 EUR, a kako je tužiteljici ovom presudom dosuđen iznos od 10.775,50 EUR, to svota osiguranja nije iscrpljena.

62. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi u izreci i naložiti tuženiku da tužiteljici na ime izgubljene zarade zbog bolovanja u razdoblju od 01.06.2017. do 01.10.2020. isplati iznos od 10.775,55 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od isplate svake pojedine naknade za bolovanje, dok je odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.349,47 EUR koji iznos predstavlja obvezne doprinose iz plaće te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na utvrđene iznose neto plaće koji su tužiteljici dosuđeni.

63.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO-a te je tuženik dužan tužiteljici zatezne kamate platiti od isplate svake pojedine mjesečne naknade za bolovanje, dok se odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g.na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

64.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. i članka 155. ZPP- a.

65.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

66.Tužiteljici su u cijelosti priznati troškovi vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 249,50 eura, kao i trošak osnovnog vještačenja po financijskom vještaku u iznosu od 400,00 eura, budući su ovi troškovi bili neophodni za uredno vođenje postupka bez obzira na konačni uspjeh u postupku, jer je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

67.Tužiteljici nije priznat trošak dopunskog financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura kojim je ona tražila da se utvrdi gubitak zarade u bruto iznosu , budući je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu štete za izgubljenu zaradu u bruto iznosu.

68.Nadalje, kako je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, to je tužiteljica glede osnove u postupku uspjela sa 100%, dok je glede visine uspjela sa 71%, te je aritmetička sredina između uspjeha glede osnove i glede visine 85,50%. Tuženikov kvalitativni uspjeh u postupku je 0%, dok je njegov kvantitativni uspjeh u postupku 29%, te je aritmetička sredina između uspjeha s osnove i kvantitativnog uspjeha 14,5%, pa kada se od uspjeha

1 5

tužiteljice odbije uspjeh tuženika, onda je tužiteljica uspjela u postupku sa 71%, te joj je tuženik u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi 71% troškova zastupanja i troškova sudskih pristojbi.

69.Tužiteljici je za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT-e odmjereno 500,00 eura, koji iznos joj je prema Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjeren za sastav podnesaka 22.02.2023., 07.12.2023., 05.01.2024. i 20.06.2024. te joj je iznos od 500,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjeren i za zastupanja 02.02.2023., 26.09.2023. i 28.10.2025., dok joj je za sastav podnesaka 14.10.2024., 13.11.2024., 30.04.2025. i 09.06.2025. u skladu s Tbr. 8. toč. 3. OT-e odmjereno po 200,00 eura. Ukupno su troškovi zastupanja 4.800,00 eura, na što je priznat PDV 1.200,00 eura, ili ukupno 6.000,00 eura, a kako je uspjeh tužiteljice 71%, to joj je tuženik dužan naknaditi 71% ovih troškova, odnosno 4.260,00 eura.

70.Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 98,88 eura i 71% sudske pristojbe na presudu u iznosu od 140,37 eura te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 5.149,15 eura.

71.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151.st.3.ZPP-a.

72.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 03. prosinca 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: 1.punomoćnik tužitelja

2.punomoćnik tuženika