Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1348/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Miji Milaković, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Dokiću, odvjetniku iz Đurđevca, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ps-8/2024-11 od 11. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ps-8/2024-11 od 11. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Dužni su tuženici pod prijetnjom ovrhe iseliti iz nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište u selu, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Z.K. odjel Đurđevac, Općinski sud u Koprivnici, a koja nekretnina je položena na adresi [adresa], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima 1. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da tužiteljici HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici 25. srpnja 2025. zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da istu preinači sukladno navodima žalbe i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište u selu, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iseljenje tuženika.

5.1. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev te su istaknuli kako su za vrijeme stanovanja u kući tužiteljice izvršili određena ulaganja zbog čega, ukoliko budu morali iseliti, traže da im se naknade troškovi koje su oni imali ulaganjem u nekretninu.

5.2. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište u selu, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je tuženik BM došao živjeti u domaćinstvo tužiteljice, koja je njegova majka, u ožujku 2021., a tuženica FM, koja je izvanbračna supruga tuženika BM, u mjesecu listopadu 2021. Isto tako je nesporno da tuženici stanuju na katu kuće koja je sagrađena na predmetnoj nekretnini, a tužiteljica u prizemlju te da tužiteljici ne plaćaju najamninu za korištenje predmetne kuće.

5.3. Iz iskaza tužiteljice, a i tuženika, proizlazi da su tuženici uselili u kuću tužiteljice uz njezino odobrenje te da su izvršili određena ulaganja u kuću, ali kako su se odnosi između stranaka pogoršali, to da je tužiteljica zatražila od tuženika da se isele.

5.4. Zaključak je prvostupanjskog suda da su tuženici u predmetnoj nekretnini stanovali s voljom tužiteljice kao vlasnice, pri čemu odnos stanovanja nije reguliran nikakvim posebnim ugovorom, pa nisu odredili ni razdoblje u kojem tužiteljica tuženicima dozvoljava stanovanje na navedenoj nekretnini. Zbog toga u situaciji kada vlasnik dozvoli posjedovanje nekretnine drugoj osobi da se njome koristi ne određujući točan rok uporabe, vlasnik je ovlašten u svako doba opozvati svoje odobrenje za uporabu, a takav opoziv da predstavlja podnošenje tužbe radi iseljenja. Nakon tog trenutka tuženici nekretninu koriste bez pravnog temelja.

5.5. Kako su se ispunili uvjeti iz članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV), odnosno kako je tužiteljica dokazala da je vlasnica predmetne nekretnine, a da tuženici drže nekretninu bez valjane pravne osnove, to je zahtjev tužiteljice usvojen u cijelosti.

5.6. U odnosu na tvrdnje tuženika da su ulagali u nekretninu tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da takova tvrdnja sama po sebi ne predstavlja prepreku za usvajanje tužbenog zahtjeva jer tuženici u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nisu istaknuli zahtjev radi isplate vrijednosti uloženih radova i materijala u predmetnu nekretninu, niti su odredili visinu novčanog iznosa koji bi potraživali po osnovu svojih ulaganja.

5.7. Prvostupanjski sud je tvrdnje tuženika razmatrao i u kontekstu članka 164. stavak 2. ZV-a kojim je propisano da ukoliko vlasnik zahtijeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni te članka 72. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Zahtjev poštenog posjednika za naknadu nužnih i korisnih troškova na ime ulaganja u vlasnikovu stvar da dospijeva prema vlasniku u trenutku kad posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasniku koji od njega zahtijeva povrat svoje stvari ili kad posjednik preda stvar vlasniku.

5.8. Kako tuženici nisu podnijeli protutužbeni zahtjev radi isplate izvršenih ulaganja niti su u spis dostavili dokaz da su podnijeli tužbu radi isplate određenog novčanog iznosa po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu, prvostupanjski sud zaključuje da prigovor radi zadržanja nije dokazan, odnosno nije osnovan, pa da po toj osnovi tuženici nemaju pravo posjedovati predmetnu nekretninu.

5.9. O naknadi parničnih troškova odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

6. Tuženici žalbu ne podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. Sadržajno, tuženici navode razloge zbog kojih nisu podnijeli protutužbeni zahtjev (uređujući sudac usmeno izjavio da će, ukoliko bude podnesena protutužba u ovom parničnom predmetu, istu izdvojiti u poseban spis radi zasebnog rješavanja). Navode kako su nakon donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari podnijeli tužbu na isplatu te istu prilažu uz žalbu.

7.1. Navedenu tvrdnju tuženika nije moguće provjeriti s obzirom da ista ne stoji u zapisniku sa pripremnog ročišta, ali čak i da je tvrdnja tuženika točna, to nije bio razlog zbog kojeg tuženici nisu mogli podnijeti protutužbu, odnosno razlozi da u ovom postupku tuženici točno navedu radove koji su izvedeni, u odnosu na iste predlože izvođenje dokaza, te zatraže isplatu određenog iznosa za koji smatraju da bi im pripadao, u kojoj situaciji bi prvostupanjski sud o takvom prigovoru trebao odlučiti, utvrđujući visinu ulaganja i ocjenjujući da li ta ulaganja predstavljaju nužne i korisne troškove i kolika je njihova visina te u takvoj situaciji i bez postavljenog protutužbenog zahtjeva naložiti iseljenje, ali tek nakon što tužiteljica isplati iznos za koji bi sud utvrdio da bi pripadao tuženicima.

7.2. Stav suda koji je usmeno iznesen punomoćnicima stranaka ili strankama nije obvezujući i ne može biti opravdanje zbog čega tuženici nisu iznijeli činjenice i dokaze na kojima temelje svoju tvrdnju da nisu dužni iseliti dok im tužiteljica ne isplati određeni novčani iznos, a kojeg također nisu odredili.

8. Tuženici podnose žalbu i protiv odluke o naknadi parničnog troška jer da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da je tužiteljici rješenjem Koprivničko- križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, Klasa: UP/I- 701/03/24-01/35, Urbroj: 2137-08/08-24-12 od 21. kolovoza 2024. odobrena sekundarna pravna pomoć za pokretanje sudskog postupka radi iseljenja i isplate sina BM i njegove izvanbračne supruge FM, a koji će se postupci voditi pred Općinskim sudom u Koprivnici te joj je za te postupke odobrena sekundarna pravna pomoć u obliku zastupanja u sudskim postupcima u visini od 80% iznosa troškova pravne pomoći koja za odobrenu pravnu pomoć iznosi 300,00 eura bez PDV-a. Navedeni iznos da je trebalo odbiti od parničnog troška koji je utvrđen kao da tužiteljici nije odobrena pravna pomoć.

8.1. Ni u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana. Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/2013., 98/2019.) u članku 23. stavak 2. propisano je da ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U članku 24. istog Zakona stavak 1., podtočka 1., propisano je da je korisnik pravne pomoći dužan troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom. Iz toga proizlazi da troškovi zastupanja stranke kojoj je odobrena besplatna pravna pomoć čini dio parničnih troškova o kojima odlučuje sud po odredbama ZPP-a. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbom, to su joj tuženici dužni naknaditi troškove temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a upravo u visini kako je to odredio prvostupanjski sud koji je pravilno primijenio Tarifu.

9. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković