Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-149/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, iz Zagreba, Margaretska 3, zastupanog po punomoćnici NŽ, mag. iur., protiv tuženika Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o., OIB: 52799233107, iz Zagreba, Resnik 155H i tuženice FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-861/2024- 11 od 8. svibnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-861/2024-11 od 8. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su dana 14.03.2024. godine sklopili I tuženik i II tužena, ništetan.““
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 12. svibnja 2025. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu kojeg su 14. ožujka 2024. sklopili tuženik Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o. kao poslodavac i tuženica FŽ kao radnica jer da je radni odnos zasnovan samo radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju.
5.1. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti.
5.2. Nesporno je između stranaka da je tuženik Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o. kao poslodavac s tuženicom FŽ kao radnicom 14. ožujka 2024. zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 14. ožujka 2024. do 26. ožujka 2024. za obavljanje poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala.
5.3. Prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o., ŽŽ, i iskazu tuženice FŽ proizlazi kako je navedeni Ugovor zaključen na određeno vrijeme radi obavljanja poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala, koji posao je ograničenog trajanja i koji posao je tuženica FŽ obavljala tri dana, a nakon čega je prestala s radom zbog toga što nije mogla riješiti čuvanje djeteta.
5.4. Nadalje je iz izjave tuženice FŽ od 20. svibnja 2024., a koju je dala na zahtjev tužitelja vezano uz navedeni Ugovor o radu, utvrđeno da je poslodavac tražio radnika na neko vrijeme te da ju je prijavio na 10 dana jer ona i nije mogla raditi duže zbog toga što ima malo dijete. Po prestanku Ugovora o radu, dana 29. ožujka 2024. je izvršila prijavu na temelju koje je ostvarila i pravo na obvezno zdravstveno osiguranje.
5.5. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Peščenica od 4. veljače 2025. proizlazi da je od strane poreznog obveznika Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o. za zaposlenicu FŽ u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. ožujka 2024. uplaćen doprinos i iskazana isplata plaće.
5.6. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud citirajući članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te članak 285. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, zaključuje da tužitelj u postupku nije tvrdio i nije dokazao da bi prilikom sklapanja Ugovora o radu na određeno vrijeme tuženici svjesno, namjerno i sporazumno manifestirali očitovanje koje nije u skladu s njihovom voljom, odnosno da odredbe sadržane u tom Ugovoru ne odgovaraju njihovoj pravoj volji. Prava volja tuženika da je bila sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala pa da u postupanju tuženika nisu ostvareni elementi prividnosti ugovora na koje upire tužitelj, niti su se ostvarili elementi zlouporabe ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
5.7. Zbog toga je zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.
6. Tužitelj žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Člankom 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/2013., 137/2013., 98/2019. i 33/2023.) propisano je kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.
7.1. U postupku, a i sada u žalbi, tužitelj ponavlja da svrha zaključenog Ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Da je tome tako da govori činjenica da kao glavni i jedini razlog prestanka Ugovora o radu tuženici navode bolest djeteta tužene FŽ, što da nema nikakvog smisla jer u Republici Hrvatskoj postoji institut bolovanja na koje svaki radnik ima pravo. Ukazuje se na iskaz zakonskog zastupnika tuženika Vareškić elektroinstalacije j.d.o.o. prema kojemu on tuženici FŽ nije isplatio plaću osim pripadajućih doprinosa, a da je svrha svakog ugovora o radu da poslodavac radniku za određeni posao isplati plaću. I tuženica FŽ da u svojoj izjavi od 20. svibnja 2024. navodi da se 29. ožujka 2024. došla prijaviti na zdravstveno te pokušala vratiti porodiljni. Zdravstveno da je vratila, ali ne i porodiljni.
7.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer da isti nije dokazao da su tuženici sklopili prividan ugovor o radu te da svrha navedenog ugovora nije bila zasnivanje radnog odnosa, već ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
7.3. Ugovor o radu nije prestao zbog bolesti djeteta tuženice FŽ, već je prestao istekom vremena na koji je zaključen, a to je 26. ožujak 2024. Navedeni Ugovor prijavljen je od strane poslodavca nadležnim tijelima i tuženici su iskazivali kako je potreba za zaključenjem navedenog Ugovora u tako kratkom vremenskom periodu bilo obavljanje točno određenih poslova, a za što nije trebalo angažirati radnika kroz duže vremensko razdoblje. Prema podacima nadležne Porezne uprave na temelju tog Ugovora plaćeni su svi doprinosi pa su plaćeni i doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje koji terete poslodavca.
7.4. Zbog toga se ne može zaključiti da se ovdje radi o prividnom ugovoru o radu na temelju kojeg je tuženica FŽ trebala ostvariti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno tužitelj nije dokazao da svrha navedenog Ugovora nije bila obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom, već isključivo ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
8. Zbog toga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijana presuda primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
