Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-697/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-564/2023-23 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-564/2023-23 od 21. svibnja 2025. pod stavcima I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-564/2023-23 od 21. svibnja 2025. pod stavkom V. izreke, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 029-50-2972740 od dana 28. srpnja 2005. godine, a koja glasi: „Iznos kredita, kunska protuvrijednost CHF 26.070,33 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“ i to u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak (st. I. izreke), utvrđena je ništetnom odredba čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 029-50-2972740 od dana 28. srpnja 2005. godine, a koja glasi: „Redovna kamata: 5,25% (pet zarez dvadesetpet posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15,00% (petnaest posto), godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora.“ i to u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak (st. II. izreke), utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 029-50-2972740 od dana 28. srpnja 2005. godine, a koja glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu“, i to u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak (st. III. izreke), utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj od dana 029-50-2972740 28. srpnja 2005. godine, a koja glasi: „Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15,00% (petnaest posto), godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora.“, i to u dijelu u kojem je istom određeno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (st. IV. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, na ime preplaćene glavnice, iznos od 1.697,56 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. V.), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. VI. izreke, u presudi pogrešno označeno kao st. VII. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. svibnja 2025. do isplate (st. VII. izreke, u presudi pogrešno označeno kao st. VIII. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presuda sastavljeno u skladu s tom procesnom odredbom.

6. Jednako tako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 1.697,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio potrošački karakter predmetnog Ugovora o kreditu, a koji je zaključak izveo iz činjenica koje je tužitelj naveo u svom iskazu, da je Ugovor o kreditu sklopio na tržištu kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, dakle, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je iz iskaza tužitelja razvidno da se nije pregovaralo o uvjetima ugovora niti ga je itko informirao o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, a to što je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita u EUR i kredita u CHF, na što ukazuje tuženik u žalbi, nije odlučno, jer i dalje tuženik o navedenim okolnostima nije bio informiran.

11. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II., III. i IV. izreke pobijane presude.

13. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

14. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Kako tužba u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastarni rok, koji iznova počinje teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je u tome dijelu potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4, tražbina tužitelja po toj osnovi je u zastari, jer je od dana 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tužbe, koja je podnesena 7. lipnja 2023., proteklo više od 5 godina.

16. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. je u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbu o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je u tome dijelu potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10, pa od tada do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao zastarni rok od 5 godina, odnosno tražbina tužitelja u tome dijelu nije zastarjela.

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da je prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan iz razloga jer nije moguće iz tužbenog zahtjeva utvrditi koji se dio odnosi na potraživanje s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji na potraživanja s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrdio navedene okolnosti, a koje je mogao utvrditi da je tužitelja pozvao da uredi tužbeni zahtjev na način da posebno potražuje preplatu s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, ili da na te okolnosti provede financijsko vještačenje.

18. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 370. ZPP ukinuti st. V. izreke pobijane presude i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. Kako je ukinuta odluka o dijelu glavnog zahtjeva trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

20. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev na način da posebno potražuje preplatu s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 109. ZPP), a po potrebi na te će okolnosti provesti financijsko vještačenje, nakon čega će biti u mogućnosti pravilno odlučiti o osnovanosti istaknutog prigovora zastare tuženika.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković