REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 155/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. RR, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2024. broj K- 452/2023-54, ispravljena rješenjem istog suda od 18. travnja 2024. broj K-459/2023- 57 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2024. broj Kž-410/2024-4, u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. RR za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2024. broj K-452/2023-54 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2024. broj Kž-410/2024-4 RR je proglašen krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ za koja su utvrđene kazne zatvora po šest mjeseci za svako djelo te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora osam mjeseci u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. travnja 2023. do 13. listopada 2023. Na temelju čl. 69. st. 1. i 2. KZ osuđeniku je izrečena „sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a ista se ima izvršiti u okviru zdravstvene ustanove za liječenje ovisnosti zatvorenog tipa.“
2. Osuđenik je putem braniteljice Matee Bojanić Kožul, odvjetnice u Rijeci, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) jer je „pravomoćno osuđen u postupku i to na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda … te zakona, odnosno iz razloga predviđenih odredbom čl. 517. st. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/085, te iz razloga predviđenih odredbom čl. 517. st. 3. ZKP/08 – zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku obzirom da je ta povreda utjecala na presudu.“ Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske "preinači pobijane presude, odnosno podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući istaknute povrede osuđenik prigovara da je žalbeni sud „posve pogrešno dao potpuni legitimitet“ prvostupanjskoj presudi, odnosno da su niži sudovi „počinili povredu čl. 29. Ustava RH/čl. 6. EKLJP, a koja povreda se osobito ogleda u dijelu zajamčenog prava na obrazloženu sudsku odluku“ i prava na djelotvoran pravni lijek. Referirajući se na navode žalbe o izostanku razloga za krivnju i za stjecaj kaznenih djela tvrdi da je obrazloženje drugostupanjskog suda paušalno, bez kritičkog osvrta na te žalbene razloge. Navodi da se prvostupanjska presuda u bitnome temelji na iskazima svjedoka OR i ĆR koji su ispitani izvanraspravno „iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti propisani odredbom čl. 402. st. 2. ZKP/08.“ zbog čega po mišljenju osuđenika „nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 431. ZKP/08 kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.“ Smatra da se povreda prava na pravično suđenje „ogleda…i u dijelu u kojem je …izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti“ jer u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno niti je u odlukama nižih sudova obrazloženo postojanje opasnosti da će osuđenik zbog ovisnosti o alkoholu ubuduće počiniti teže kazneno djelo.“ odnosno prvostupanjski sud „na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje…posve arbitrarno promjenjuje spomenutu [čl. 69.KZ] zakonsku odredbu.“
6. Osuđenik je konzumirao svoje pravo na podnošenje pravnog lijeka te je u žalbi na prvostupanjsku presudu naznačio da je pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11., st. 2. i 3. ZKP, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Sadržajem žalbe prigovori su se odnosili na izostanak razloga o sastavnicama krivnje i stjecaju kaznenih djela, izvanraspravnom ispitivanju svjedoka protivno čl. 402. st. 2. ZKP te s tim u svezi povredom načela kontradiktornosti, dok se zamjerka o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju povezano i sa povredom kaznenog zakona odnosila na izrečenu sigurnosnu mjeru.
6.1. Drugostupanjski sud je otklonio postojanje povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, ocjenom da je sud prvog stupnja za svoja utvrđenja dao „dostatne i razumljive razloge“ posebno istaknuvši (u odnosu na krivnju) utvrđenje o bitno smanjenoj ubrojivosti osuđenika te činjenicu da „…iz priznanja počinjenja kaznenog djela kako je ono opisano u činjeničnom opisu proizlazi da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje, što ne zahtijeva posebno obrazloženje.“ Naime, razloge žalbenog suda treba sagledati povezano sa argumentom prvostupanjske presude kako „iz obrane optuženika…slijedi da isti u cijelosti prihvaća odgovornost za učin predmetnih kaznenih djela i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu“ pri čemu je postupanje sa namjerom izričito opisano u izreci presude („u nakani da zastraši“ imenovanog načelnika policijske postaje i policijskog službenika prijetio zapaljenjem vozila i da će ih propucati). Potom je razmotrio postojanje povreda iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP uz jasnu ocjenu da su zapisnici o iskazima izvanraspravno ispitanih svjedoka pročitani na raspravi uz suglasnost stranaka „kojim postupanjem je sanirana povreda iz čl. 402. st. 2. ZKP/08.“, te nije došlo do povrede načela kontradiktornosti, sve uz zaključak da nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (odlomak 6. presude).
6.2. Valja dodati da kada se obrana suglasila sa čitanjem zapisnika o iskazima svjedoka, što proizlazi iz sadržaja zapisnika o raspravi od 5. travnja 2024. (list 288 spisa), sukladno čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP nije bilo zapreke za njihovo čitanje, kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu. Time se ujedno obrana dragovoljno odrekla konfrontacijskog prava sadržanog u načelu kontradiktornosti, pa je pravilna i zakonita ocjena drugostupanjskog suda da pravičnost postupka nije narušena (nema povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP), kako se opetovano tvrdi u zahtjevu.
6.3. Osim ocjene žalbenih navoda kojima se osporavala odluka o kazni i troškovima kaznenog postupka (odlomak 7. i 9. presude) drugostupanjski sud je našao pravilnom i zakonitom odluku o sigurnosnoj mjeri jer je „…sud na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja kod optuženika utvrdio čitav niz bolesti zbog kojih je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a samim time zbog ovisnosti o alkoholu kod optuženika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela.“, što nedvojbeno implicira ocjenu da se radi o opasnosti od počinjenja istovrsnog, dakle težeg kaznenog djela (odlomak 8. presude).
6.4. Slijedom navedenog razvidno je da je drugostupanjski sud ocijenio relevantne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor postupivši sukladno obvezi iz čl. 487. st. 1. ZKP za što je dao koncizne, ali dostatne i razumne argumente tako da nema sumnje u proizvoljnost odlučivanja te stoga nije povrijeđeno ni pravo na obrazloženu sudsku odluku.
7. Nadalje, prema čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske je ograničen samo na ispitivanje povreda na koje se poziva osuđenik (ovdje povrede procesnog zakona), time da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu što je osnova za utvrđenje krivnje i primjenu materijalno pravnih odredbi zakona, konkretno odredbe o izricanju sigurnosne mjere.
8. Stoga, kako nisu ostvarene povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP trebalo je na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
