REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10577/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv mlt. EP, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 3. lipnja 2025., broj Pp-13548/2022-19, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba mlt. EP kao neosnovana te se potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.
II. Na temelju čl. 227. st. 4. u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), mlt. EP se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 3. lipnja 2025., broj Pp-13548/2022-19, prema mlt. EP je, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primijenjen sudski ukor te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka, na temelju čl. 227. st. 4. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv navedene odluke, žalbu je pravodobno podnio maloljetnik po branitelju odvjetniku Željku Ostoji. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku odluku iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih maloljetnik pobija prvostupanjsko rješenje, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Neosnovano se u žalbi iznosi tvrdnja da izreka pobijanog rješenja ne sadrži činjenični opis ponašanja koje je pravnim propisom određeno kao prekršaj, zbog čega je, prema žalitelju, pobijano rješenje nezakonito. Ističući ove žalbene navode, maloljetnik je potpuno zanemario odredbu čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je propisano: „Rješenjem se maloljetnom počinitelju prekršaja primjenjuje odgojna mjera. U izreci tog rješenja se navodi samo koja se mjera primjenjuje, ali se maloljetni počinitelj ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere koja je primijenjena.“.
6. Dakle, iz prethodno citirane zakonske odredbe, suprotno žalbenim navodima, jasno proizlazi da se maloljetni počinitelj prekršaja, a u ovom postupku nije sporno da je EP bio maloljetan kada se inkriminirani događaj dogodio (9. veljače 2022.), ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, nego se u izreci rješenja samo navodi koja se mjera primjenjuje. Prvostupanjski sud je u svemu postupio sukladno odredbi čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona te maloljetnom počinitelju rješenjem primijenio odgojnu mjeru sudskog ukora ne proglasivši ga krivim, a u obrazloženju svoje odluke naveo je opis prekršaja te je decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, kao i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere koja je primijenjena. Odredba čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom su propisane obligatorne specifičnosti odluka u postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja, potpuno jasno i izričito propisuje da se u izreci rješenja maloljetnik ne proglašava krivim, nego se samo navodi mjera koja je primijenjena.
7. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ističe da je utvrđenje prvostupanjskog suda protivno rezultatima provedenog dokaznog postupka. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su nedvojbeno utvrđene iz iskaza svjedokinje VP, koja je bila očevidac inkriminiranog događaja i potpuno je nezainteresirana za ishod ovog postupka, niti ima bilo kakvog motiva lažno teretiti maloljetnika. Nije u pravu maloljetnik kada tvrdi da je bilo nužno ispitati i svjedoka EPZ, jer ni jedna odlučna činjenica nije ostala sporna, a niti se u žalbi konkretizira koja to odlučna činjenica nije utvrđena izvan svake razumne sumnje da bi se trebala provjeriti odnosno utvrditi ispitivanjem navedenog svjedoka. Osim toga, obrana nije tijekom postupka predlagala izvođenje dokaza ispitivanja svjedoka EPZ, nego je to bio prijedlog tužitelja iznesen u optužnom prijedlogu, koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio jer ni jedna odlučna činjenica nije ostala dvojbena. Što se tiče žalbene tvrdnje da je u dokaznom postupku trebalo provesti suočenje svjedokinje VP i maloljetnika treba navesti da se, sukladno čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ista ne može s uspjehom isticati. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka maloljetnik nije predlagao da se taj dokaz izvede, a navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, žalbeni navod u vezi provođenja dokazne radnje suočenja ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku.
8. Žalbene navode kojima se ističe da je, prema rezultatima dokaznog postupka i prema postavljenoj pravnoj kvalifikaciji optužbe, i EPZ morao biti optužen za isti prekršaj, ovaj sud nije razmatrao jer su opseg i sadržaj optužbe stvar odluke ovlaštenog tužitelja a ne suda. Sud je vezan subjektivnim i objektivnim identitetom optužbe i upravo je tako prvostupanjski sud postupio. Osim navedenog, žalbeni navodi kako je optužba trebala biti podnesena i protiv EPZ nemaju nikakvog utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom prekršajnom predmetu i ne dovode do ekskulpacije mlt. EP.
9. Žalbena tvrdnja: „Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog Rješenja niti na koji bi način inkriminiranim postupanjem okrivljenik kod ostalih učenika izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti“ je prije svega nejasna i sadržajno i smisleno pa ovaj sud samo pretpostavlja da maloljetnik prigovara kako pobijana odluka ne sadrži razloge o tome da je njegova inkriminirana radnja izazvala osjećaj straha i uznemirenosti kod ostalih učenika. Žalba maloljetnika ni u tom dijelu nije osnovana jer za ostvarenje konstitutivnih obilježja inkriminiranog prekršaja, nije od značaja konkretno uznemirenje neke osobe, nego je bitno da je radnja, koja ispunjava obilježja inkriminiranog prekršaja, počinjena na javnom mjestu, što sve u ovom prekršajnom predmetu nije sporno. Upravo zbog navedenog, pobijana odluka nije ni trebala imati razloge o toj činjenici.
10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se maloljetnik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijano prvostupanjsko rješenje i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je utvrdio da nema osnove za razmatranje mogućnosti izricanja odnosno primjene neke druge prekršajnopravne sankcije jer je pobijanim rješenjem maloljetniku primijenjen sudski ukor, a ovaj drugostupanjski sud je, u nedostatku žalbe tužitelja, vezan načelom zabrane preinačenja na gore.
12. Pritom je svakako za napomenuti da je, primjenjujući sudski ukor mlt. EP, prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u njegovu korist. Ovo stoga što je mlt. EP inkriminirani prekršaj počinio kao stariji maloljetnik, a u vrijeme suđenja je imao navršenih 21 godinu života, pa je primjena sudskog ukora suprotna čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.), koja zakonska odredba sadrži neke posebnosti u vezi zastare kaznenog postupanja i materijalnopravnoj svrhovitosti ako je djelo počinjeno u starijoj maloljetnosti.
13. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je maloljetnika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu ne proizlazi da ima vlastitih prihoda ili imovine (čl. 227. st. 4. Prekršajnog zakona).
14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, EP, branitelja i tužitelja.
