Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4925/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RG, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), rješavajući o žalbi okrivljenika RG, podnesenoj po branitelju Marku Višiću, odvjetniku u Splitu protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 18. travnja 2025., poslovni broj: Pp-686/2023-28, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okrivljenika RG kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe Sinj okrivljenik RG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12., čl. 51. st.5. u vezi s čl. 293. st.1. i čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od3.260,00 eura u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tako da mu preostaje za platiti 3.220, 18 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je, putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Žalitelj u žalbi navodi kako je pobijana presuda utemeljena na iskazu jednog svjedoka, KG, koja jedina tereti okrivljenika dok četiri ispitana policijska službenika nisu jasno vidjela kako je upravo okrivljenik upravljao automobilom. Pri tome je iskaz KG suprotan iskazu okrivljenika te okrivljenikovog brata, OG koji navodi kako je on, a ne okrivljenik upravljao vozilom.
8. Stoga je sud u dokaznom postupku, između ostalog, izvršio uvid u prekršajnu evidenciju prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijest počinitelju prekršaja, zapisnik o očevidu, situacijski plan, rješenje PU Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Sinj br. 511-12-31-04/3-UP/I-6-2/1-220 od 20. siječnja 2020. kojim se ukida vozačka dozvola izdana okrivljeniku, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, naredba o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, te ispitao svjedoke OG, KG, policijske službenike TG, MG, RGL i GG.
9. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio izvođenjem personalnih i materijalnih dokaza, postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i detaljne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Iskaz saslušane svjedokinje KG, koja se prema vlastitom kazivanju i kazivanju policijskih službenika nalazila u vozilu te je ista iskazala kako je okrivljenik vozio brzo, padala je kiša i skliznuo je u jarak, odnosno okrivljenik kritične prigode nije prilagodio brzinu kretanja mokrom i skliskom kolniku pa je došlo do prometne nesreće. Prvostupanjski sud logično izvodi zaključak i u odnosu na svjedoka AG, brata okrivljenika koji navodi kako je on, a ne okrivljenik, upravljao vozilom. Iskaz navedenog svjedoka ocijenjen je neuvjerljivim, s čime je suglasan i ovaj Sud, usmjeren jedino ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti.
10. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.
11. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud vrednujući otegotne okolnosti, kao okrivljenikovu prekršajnu kažnjavanost, za prekršaje iz točke 1. i 3. izreke pobijane presude izrekao novčanu kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, a za prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude izrekao novčanu kaznu u fiksnom iznosu smatrajući da će se u predmetnom slučaju postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.
12. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.
13. Naime, ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
14. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
15. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja, branitelja okrivljenika
