Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-619/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog GO, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj KO-DO-197/2024 od 29. kolovoza 2025., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj: K-231/2024 od 26. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zlataru, broj: K-231/2024 od 26. kolovoza 2025., odbijen je prijedlog optužbe za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza snimke s dva DVD na listu 522 spisa.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da predmetne video snimke izdvoji iz spisa kao nezakonite.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 120/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP) predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
5. Naime, iako državni odvjetnik u uvodu svoje žalbe ističe kao žalbeni razlog bitnu povredu ZKP-a iz članka 468. stavak 1. točka 11. (jer očito pogrešno navodi članak 468. stavak 2. točka 11. ZKP-a), žalbenim razlozima obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, razmatranjem prvostupanjskog rješenja, razvidno je da je doista počinjena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Predmetno stoga što je upravo kao što se to i obrazlaže u žalbi od strane državnog odvjetnika, kao i pregledom DVD-a sa lista 522 spisa koji je izvršio ovaj sud kao drugostupanjski, utvrđeno je da se na svakom od pojedinih DVD-a nalazi više snimaka različitih sadržaja. Tako primjerice na DVD-u koji nosi naziv: „VIDEO I DIO“ postoji čak 11 odvojenih video zapisa, dok na drugom DVD-u koji nosi naziv: „II DIO“ postoji čak 14 odvojenih video zapisa i pet samostalnih fotografija. Nadalje, pregledom svakog pojedinog video zapisa, a potom i pregledom pojedinih fotografija, vidljiv je ne samo njihov različit sadržaj, već i upravo ono što u svom rješenju obrazlaže prvostupanjski sud, odnosno u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik – različit stav snimane osobe, u postupku oštećenice prema samom snimanju koje se vrši. Vidljivo je tako da na pojedinim snimkama sama oštećenica ne zna da je snimana, jer se snima iz daljine, pa je stoga očito da nije znala da ju se snima i stoga nije niti mogla dati svoj pristanak, dok se na nekim od snimaka izričito protivi snimanju.
5.1. Dakle, sve i da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je na nekim od snimaka „očito“ da je oštećenica dala pristanak da bude snimana kroz ohrabrivanje optuženika da ju snima, kako se to navodi rješenjem prvostupanjskog suda, tada je samo tu snimku kao zakonitu potrebno izdvojiti od ostalih snimaka na kojima taj pristanak sasvim sigurno nije dan. Suprotno tome, prvostupanjski je sud u izreci svog rješenja odlučio „zbirno“ o dva DVD-a odbijajući prijedlog državnog odvjetnika da iste izdvoji iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze, dok prvostupanjskim rješenjem obrazlaže da oštećenica: „…na jednoj snimci traži optuženika da ju ne snima , dok na drugoj govori neka snima…“, a što pak ukazuje na potrebu izdvajanja dijela snimaka kao nezakonitog dokaza.
6. Treba pri tome naglasiti da snimka razgovora ili video zapisa s razgovorom, pa tako i prijepis te snimke, može biti dokaz u kaznenom postupku samo onda ako je snimanje izvršeno u skladu s odredbama zakona u kojemu je propisano kada i pod kojim uvjetima je moguće ograničenje ustavnih prava građana na nepovredivost komuniciranja na daljinu od kojih izuzetak čini snimka razgovora ili video zapis koji su obavljeni bez odobrenja istražnog suca, a koji se mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku ukoliko je snimljena osoba pristala na snimanje, jer se tim pristankom ona dobrovoljno odrekla ustavnog prava na tajnost takvog načina ophođenja odnosno vlastitu privatnost. Dakle, uvažavajući sadržaj pojedinih pregledanih snimaka rješenja koje su sadržajno obuhvaćeni na dva odvojena CD-e, kao i obrazloženje prvostupanjskog suda kojim je „zbirno“ odbijen zahtjev za izdvajanje navedenih dokaza kao nezakonitih, za sada je preuranjen „zbiran“ zaključak prvostupanjskog suda da se u svakom od konkretnih snimaka radi o zakonitim dokazima.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno pregledati navedene snimke i za svaku od pojedinih snimaka odlučiti da li je oštećena dala svoj pristanak da bude snimana, bez obzira da li je taj pristanak dan konkludentnom radnjom (jer je vidjela da ju se snima pa nije tražila da navedeno snimanje prestane) ili je taj pristanak dan njezinim izričitim navodom - „samo snimaj“. Predmetno posebice jer se upravo takva različitost u pogledu pojedinih snimaka ponavlja kako u obrazloženju prvostupanjskog rješenja tako i u žalbi državnog odvjetnika.
8. Iz izloženih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja te na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
