Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-839/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GE, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-431/2022 od 9. srpnja 2024. podnio optuženi Slobodan Kresić, u sjednici vijeća na koju je pristupio zamjenik branitelja optuženika, Roko Rešetar, odvjetnik iz Osijeka, održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog Slobodana Kresića, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-431/2022-26. od 09. srpnja 2024., na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP-a), prvostupanjski sud je stavio izvan snage presudu Općinskog suda u Osijeku, broj: K- 637/2016-2. od 14. srpnja 2016. kojom je optuženom Slobodanu Kresiću izdan kazneni nalog zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je optuženi Slobodan Kresić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi Slobodan Kresić u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te je optuženog Slobodana Kresića proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci te presude, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11 mu je izrekao uvjetnu osudu te je odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP-a oštećeni OE je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka na ime troškova vještačenja u iznosu od 217,67 eura i paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženi Slobodan Kresić po branitelju Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predložio je da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i tražio obavijest o sjednici vijeća.
2.1.Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP-a, prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.3.Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi Slobodan Kresić i njegov branitelj odvjetnik Domagoj Rešetar te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, a sjednici je pristupio zamjenik branitelja optuženika odvjetnik Roko Rešetar, a nisu pristupili uredno pozvani optuženi Slobodan Kresić i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
3.Žalba je osnovana.
3.1.Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP-a jer nije primijenio odredbu članka 489. stavak 1. i stavak 4. ZKP-a vezano za zabranu „reformatio in peius“. Naime, nakon ukidanja prvostupanjske presude povodom žalbe optuženika, na koju presudu se Općinski državni odvjetnik (dalje u tekstu:ODO) nije žalio, ovlašteni tužitelj je 12. studenog 2021. (list 155 spisa) izmijenio činjenični opis. Na taj način je preciziran činjenični opis bez dodavanja veće kriminalne količine optuženiku, te nije izmijenjen opis obilježja kaznenog djela, već se u naravi radi o unošenju pojašnjavajućih elemenata koji su već opisno sadržani u činjeničnom opisu, pri čemu je biće kaznenog djela ostalo identično zbog čega, suprotno stavu žalitelja, izmjenom optužnice na opisani način nije povrijeđeno načelo zabrane „reformatio in peius“.
3.2. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude. Naime, iako je prvostupanjski sud optuženog Slobodana Kresića proglasio krivim da je postupao s izravnom namjerom na štetu ĆE jer je „ u nakani da ga teško tjelesno povrijedi zadao mu udarac rukom u glavu“ kako je to precizirano u činjeničnom opisu izreke presude, u točki 17. obrazloženja navodi (nedostatno i manjkavo) da je optuženik postupao s neizravnom namjerom jer je „znao i bio svjestan da udarajući kritične zgode oštećenika u glavu, nakon čega je oštećenik pao, može drugoga teško tjelesno ozlijediti…“. Iz izloženog je razvidno da između izreke i razloga osporene presude je utvrđena vrlo značajna razlika i to u pitanju oblika krivnje na strani optuženog GE prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Zbog takve proturječnosti nije jasno s kakvim je oblikom krivnje optuženi GE počinio kazneno djelo.
3.3. Inače valja ukazati na to da je pitanju oblika krivnje počinitelja prvostupanjski sud prilikom presuđenja posvetio nedovoljnu pozornost. Svijest počinitelja kaznenog djela glede obilježja tog istog kaznenog djela sastavna je komponenta i namjere, kako izravne tako i neizravne , te u slučaju izravne namjere, intelektualna sastavnica predstavlja spoznaju da će, kao posljedica počiniteljeve radnje, nastupiti teška tjelesna ozljeda žrtve, a voljna sastavnica sastoji se u želji za ostvarenjem te i takve posljedice ili u sigurnosti u njezino ostvarenje. U slučaju neizravne namjere intelektualna sastavnica predstavlja spoznaju da kao posljedica počiniteljeve radnje može nastupiti teška tjelesna ozljeda žrtve, a voljna komponenta se sastoji u pristanku na takvo ostvarenje djela, pri čemu, da bi pokušaj kaznenog djela bio kažnjiv on mora biti počinjen s namjerom koja mora biti jednaka onoj kao i kod dovršenog kaznenog djela.
3.4.Zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, presuda se uopće ne da ispitati, pa je utoliko u pravu žalitelj kad predlaže ukidanje prvostupanjske presude i njezino vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje zbog utvrđene bitne postupovne povrede.
3.5.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom. Nakon što ponovno provede sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove budu li ih stranke predlagale te ocijeni li sam da su oni potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, pomno će analizirati svaki pojedini dokaz zasebno i sve dokaze u međusobnoj povezanosti i u vezi s obranom optuženika, te obrazložiti oblik krivnje s kojim je optuženik postupao imajući pri tome na umu odredbu članka 28. KZ/11.
4. Pri tome se, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP-a, ističe da je potrebno da se posebnom pažnjom, s obzirom na svu raspoloživu dokaznu građu u spisu predmeta, cijeneći okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine (list 68 spisa) da je optuženik zadao udarac rukom u glavu oštećeniku, da oguljotina gornje usnice i prijelom dugog zuba sjekutića desno čine jednu cjelinu i da takve ozljede u pravilu nastaju udarcem zatvorene šake slabog do srednje jakog intenziteta, dok je nagnječenje na glavi tjemeno lijevo najvjerojatnije nastalo padom i kontaktom glave s tlom, koji mehanizam nastanka ozljeda je sukladan sadržaju iskaza oštećenika sa rasprave održane 27. veljače 2017. (listovi 61 i 62 spisa), te iskazu svjedoka ZE koji iskazuje da je optuženik zadao oštećeniku i udarce nogom u tijelo, pri čemu navedena okolnosti nije odlučna okolnost u vezi obilježja djela stavljenog na teret optuženiku, a obzirom na dinamiku događaja, detaljno ispita oštećenik, pri tome u smislu članka 426. ZKP-a u slučaju odstupanja od prethodnih iskaza, oštećeniku predoče prijašnji iskazi, odnosno uz upozorenje na odstupanje, pita oštećenika zašto sada iskazuje drugačije, a prema potrebi pročita njegov prijašnji iskaz ili dio iskaza, te potom razjasne zaključci o postojanju kako subjektivnih tako i objektivnih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju obzirom na činjenicu lokaliteta zadanog udarca te intenziteta istog, a radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na optuženiku inkriminirano kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
5. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud donijet će novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano, potpuno i jasno obrazložiti u svim dijelovima.
6. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Renata Miličević
