REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-104/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog JZ, 2. optuženog PZ, 3. optuženog BZ i 4. optuženog LZ zbog kaznenog djela protiv života i tijela - sudjelovanje u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 2. optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-478/2022 od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i 2. optuženog PZ odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj K-478/2022 od 16. prosinca 2022., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi mlađi punoljetnik JZ, 2. optuženi PZ, 3. optuženi BZ i 4. optuženi LZ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - sudjelovanje u tučnjavi, opisano i kažnjivo po članku 122. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 122. stavak 1. KZ/11 1. optuženi - mlađi punoljetnik JZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 mu je izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju članka 122. stavak 1. KZ/11 2. optuženi PZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 3 mjeseca te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju članka 122. stavak 1. KZ/11 3. optuženi BZ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 mjeseca pa mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko u roku 1 godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju članka 122. stavak 1. KZ/11, 4. optuženi IZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 3 mjeseca te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeni ŽZ je upućen sa svojim imovinskopravnim zahtjevima prema 1. optuženom - mlađem punoljetniku JZ, 2. optuženom PZ, 3. optuženom - mlađem punoljetniku BZ i 4. optuženom LZ u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a naloženo je nadalje presudom 1. optuženom - mlađem punoljetniku JZ naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 500,00 kuna, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 1.329,63 kuna, odnosno ukupno 1.829,63 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a je naloženo 2. optuženom PZ naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 500,00 kuna, te iz članak 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 1.329,63 kuna, odnosno ukupno 1.829,63 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a naloženo je 3. optuženom BZ naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 500,00 kuna, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 1.329,63 kuna, odnosno ukupno 1.829,63 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2.3. Na temelju članka 148. st. 1. ZKP-a naloženo je 4. optuženom LZ naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 500,00 kuna, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 1.329,63 kuna, odnosno ukupno 1.829,63 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. optuženi PZ po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku iz Zadra zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i 2. optuženika oslobodi optužbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem pojedincem.

2.1. Žalbu je protiv presude podnio i državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud postupi sukladno odredbi članka 484.a ZKP-a, odnosno provede raspravu i donese presudu.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio branitelj 2. optuženog PZ kojim predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe državnog odvjetnika i 2. optuženog PZ nisu osnovane.

6. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika da prvostupanjski sud nije iznio valjane razloge o neprihvaćanju činjeničnog opisa u dijelu da se između optuženika nije radilo o međusobnom dogovoru i da nisu izneseni valjani razlozi u pogledu oblika krivnje slijedom čega presudom nije u potpunosti riješen predmet optužbe.

6.1. Suprotno stavu ovlaštenog tužitelja, prvostupanjski sud je iznio razloge za utvrđenje da nije dokazano da su optuženici postupali sukladno međusobnom dogovoru postupajući na štetu oštećenika, s kojim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud jer iz utvrđenog tijeka događaja, okolnosti u kojima je došlo do fizičkog napada na oštećenika kojemu je prethodio incident između 2. optuženika i oštećenika, odlazak iz lokala u kojemu su se prethodno nalazili, nema govora o tome da bi optuženici postigli dogovor o sudjelovanju u tučnjavi, već je do tučnjave i napada na oštećenika, u kojem je on zadobio tešku tjelesnu ozljedu, došlo spontano. Također, u odnosu na zaključak o obliku krivnje s kojim su optuženici postupali predmetne zgode, prvostupanjski sud je iznio argumentaciju (točka 56. obrazloženja) s kojom se u potpunosti slaže ovaj drugostupanjski sud jer optuženici, s obzirom na radnje koje poduzimaju zajedno sa više osoba, koje uključuju udaranje oštećenika rukama i nogama u vitalne dijelove, postupaju s izravnom namjerom, svjesni su da sudjeluju u tučnjavi pri čemu je kod njih prisutna i voljna komponenta u odnosu na poduzete radnje, pri čemu je kao objektivni uvjet kažnjivosti nastupila teška tjelesna ozljeda oštećenika.

7. Nije u pravu 2. optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a tvrdeći da je presuda nejasna i nerazumljiva jer nije jasno temelje li se odlučne činjenice opisa djela na dokazima, da u presudi nema razloga, odnosno da su izneseni razlozi nejasni i nerazumljivi. Nastavno obrazlažući citiranu žalbenu osnovu ističe da prvostupanjski sud nije naveo na temelju kojih dokaza zaključuje o činjenici da se zbila tučnjava u kojoj je sudjelovalo više osoba od broja optuženih osoba, što je temelj zaključku suda da je svaki od optuženika zadao barem jedan udarac žrtvi, iz kojih navoda proizlazi da se isti zapravo žali iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi su navedeni jasni, logični, dostatni i neproturječni razlozi u pogledu pravno odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom utvrđivanja kaznene odgovornosti 2. optuženika. Naime, prvostupanjski sud je izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice o radnjama 2. optuženika na štetu žrtve našao dokazanima dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti obrana 1. optuženog JZ, 3. optuženog BZ i 4. optuženog LZ, koje su isti iznijeli prilikom prvog ispitivanja i na raspravi, u korelaciji sa analiziranim iskazima svjedoka ŽZ, MZ, HZ i ĆZ. Na temelju pravilno izloženog i analiziranog sadržaja navedenih iskaza, pri čemu 1. optuženi JZ prilikom prvog ispitivanja navodi da su svi optuženici udarili oštećenika, 3. optuženik iskazuje da su oštećenika udarili 2. optuženik i on (3. optuženik), 4. optuženik također potvrđuje da je udario oštećenika, oštećenik iskazuje da su ga među ostalim tukli 1. optuženi JZ, i jedan od braće J, BZ ili LZ, dok svjedok MZ navodi da su svi optuženici sudjelovali u tuči oštećenika, a HZ je sigurna da je u takvom postupanju sudjelovao 1. optuženik, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su svi optuženici udarali žrtvu rukama i nogama po glavi i tijelu.

7.2. Stoga je neosnovan žalbeni razlog da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Preostali žalbeni navodi se svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te će biti obrazloženi u okviru te žalbene osnove.

7.3. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona 2. optuženik neosnovano ističe da djelo koje mu je stavljeno na teret nije kazneno djelo jer u činjeničnom opisu nije izričito opisana namjera.

7.4. Međutim, pri tome žalitelj gubi iz vida da činjenični opis bilo kojeg kaznenog djela, pa tako i kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi, ne mora sadržavati zakonsko pravno nazivlje sastavnica kaznenog djela ili sastavnica krivnje, već je dovoljno da se iz činjeničnog opisa može zaključiti o sastavnicama krivnje (ubrojivost, protupravnost, namjera ili nehaj), a ne i da činjenični opis sadrži zakonsko pravno nazivlje sastavnica krivnje, pri čemu kod onih kaznenih djela koja mogu biti počinjena s više oblika krivnje (izravnom ili neizravnom namjerom, te svjesnim ili nesvjesnim nehajem), u činjeničnom opisu treba biti opisan oblik krivnje, ali opet nije nužno da se radi o uporabi zakonskog pravnog nazivlja. Ono dolazi u pravnom opisu djela, a u činjeničnom treba biti opisan oblik krivnje tako da on bude suglasan pravnom opisu određenog kaznenog djela. Prema tome, kod kaznenih djela koja mogu biti počinjena samo namjerom dovoljno je i da iz činjeničnog opisa proizlazi namjera za počinjenje kaznenog djela (u tom smislu i odluke Vrhovnog suda broj Kzz 18/13. od 14. siječnja 2014., Kzz-21/2017. od 16. svibnja 2017.). Tom uvjetu je u ovoj situaciji udovoljeno. Naime, u činjeničnom opisu je za 2. optuženog PZ (kao i za 1. optuženog JZ, 3. optuženog BZ i 4. optuženog LZ) navedeno da „su…zajedno došli do oštećenog ŽZ te ga više puta snažnim udarcima rukama i nogama udarali po glavi i tijelu pri čemu je imenovani oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu…“. U pravnom opisu navedeno je da su „sudjelovali u tučnjavi i u napadu više osoba koji su imali za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe“. Taj pravni opis sukladan je zakonskom opisu kaznenog djela u članku 122. stavak 1. KZ/11, a sve zajedno je sasvim dostatno za zaključak da opis zakonskih obilježja navedenog kaznenog djela uključuje i namjeru 2. optuženika. Izričaj da je optuženik došao zajedno sa ostalim optuženicima do oštećenika kojega su udarali rukama i nogama dostatno opisuje namjeru kao sastavnicu krivnje kaznenog djela iz članka 122. stavak 1. KZ/11. Prema tome, činjenični opis izreke pobijane presude sadrži sve bitne elemente bića predmetnog kaznenog djela iz članka 122. stavak 1. KZ/11 tako da u pobijanoj presudu nije povrijeđen Kazneni zakon u smislu odredbe članka 469. točka 1. ZKP-a.

7.5. Nisu osnovani žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. Iz iskaza oštećenika, svjedoka MZ, dijelova obrana optuženika, medicinske dokumentacije i nalaza medicinskog vještaka, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je 2. optuženik PZ počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

7.6. Naime žalbeni navodi se svode na preocjenjivanje provedenih dokaza u korist 2. optuženika, pa se tako izdvajaju dijelovi iskaza svjedoka ŽZ, MZ, ĐZ i ĆZ u cilju konstrukcije događaja u korist obrane, pri tom ne sagledavajući iskaze u cjelini, niti ih međusobno povezujući u cilju utvrđenja pravilnog tijeka događaja vezano za postupanje 2. optuženika. Iako oštećeni ŽZ navodi da nije vidio da ga je udarao 2. optuženik, s tim da ga je prethodno pet, šest osoba odgurnulo pa je pao na pod, gdje su ga nastavili tući rukama i nogama po cijelom tijelu, životno je da isti nije mogao obzirom na položaj u kojem se nalazio i psihičko stanje u kojem je bio, uočiti svakog od napadača ponaosob, pa kada se analiziraju i onda dovedu u vezu ostali izvedeni personalni dokazi i to da je 1. optuženi JZ u prvom ispitivanju naveo da je 2. optuženik tukao oštećenika dok je bio na podu, kao i 3. optuženik, da je svjedok MZ naveo da je u postupanju na štetu oštećenika sudjelovao i 2. optuženik, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je 2. optuženik postupao na način kako je opisano u činjeničnom opisu, unatoč iskazu svjedoka GZ koja negira ne samo da je 2. optuženik sudjelovao u tučnjavi, već da bi se uopće tučnjava dogodila koji iskaz ne prihvaća vjerodostojnim, te otklanja istinitom obranu 2. optuženika i ne prihvaća ju točnom kada osporava da bi udarao oštećenika. Povezivanjem navedenih činjeničnih utvrđenja sa okolnostima utvrđenim iz medicinske dokumentacije oštećenika i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti s pomakom, te još nekoliko tjelesnih ozljeda, koje ozljede su nastale udarcima tupotvrdog sredstva moguće nogom, odnosno kombinacijom udaraca rukom i stisnutom šakom, primjenom sile slabog do srednjeg intenziteta, po ocjeni ovog suda nema dvojbe o pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je 2. optuženik kriv za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. KZ/11.

8. Nije osnovana niti žalba 2. optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

8.1. Suprotno žalbenim navodima 2. optuženika i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno naložio 2. optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka koji uključuju paušalnu svotu, razmjerni dio troškova svjedoka i vještaka koji troškovi su bili nužni tijekom provođenja dokaznog postupka sukladno odredbi članka 148. stavak 1. ZKP-a.

9. Nastavno je ovaj sud, postupajući sukladno odredbi članka 478. ZKP-a, razmotrio odluku o kazni jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona optuženika, sadrži u sebi žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je u konkretnom slučaju izrečena 2. optuženiku. Ovaj drugostupanjski sud cijeni ispravnim utvrđenja i ocjenu svih relevantnih okolnosti iz članka 47. KZ/11 od strane suda prvog stupnja koje su temelj za izricanje uvjetne osude na način da je 2. optuženi PZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na 2. optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević